It's so trendy, almost bleeding to death

   Le diable est une femme  

[22-januar-blog]

Boljeti će te kada shvatiš da je nema, i kad shvatiš da se više neće vratiti. 

Uništiti će te saznanje da si ju mogao još uvijek imati, da je upravo sada mogla sjediti kraj tebe, da te mogla grliti, ljubiti i voljeti onako kako je samo ona znala. 

Ali ono što će te ubiti je saznanje da nikada više nećeš ništa takvo doživjeti, jer si pustio onu koja je bila spremna na sve zbog tebe. 

[blackkmoonlight]

Govore mi da sam ledena,

bezosećajna i bahata.

Ja se posle nekog vremena malo otopim,

pokažem po koju emociju i dopustim

da se približe.

Ali mi pokažu da nisam trebala,

povrede sitnice, šta više

razaraju.

Ja onda,

onda izgradim još jedan dodatni zid,

jer bolje je tako.

Bolje po mene.

—

[22-januar-blog]

odjebaus mace

[22-januar-blog]

Happy b-day

Et budalice bivša sretan ti rođendan, sve najljepše ti želim. Ne želim da sada spominjem njih, želim da te se barem danas sjetim kao nečega najljepšeg u mom životu. Neko te nekada volio onako iskreno, vole te vjerovatno i sada ali ni približno kao ja vjeruj mi. Šta ja znam, što se mene tiče, nikada nikoga kao nekada nekoga. Čuvaj mi se.  ❤️☺️

[22-januar-blog]

Gone with the wind. :)

Evo opet isto vrijeme, isto mjesto, ali druga ja. 

Jesi se ijednom zapitao Bože kako je ona, jesam li je zaista morao toliko povrijediti ? Jesi li ? Ili si uvrtio sebi priču u glavu da sam ja za sve kriva, da te nisam činila sretnim ? Hm? Znaš li kakav je to prokleti poraz kada si rekao da te nisam činila sretnim više, možda i ne zadugo tada ? Osobu koju si voljela svakim svojim dijelom, sobom, za koju si se borila kao zvijer za svoj plijen, da čuješ tu prokletu rečenicu da ga nikada nisi činila sretnim. To nije ništa više nego ogromni poraz dragi moj, ogromni. Što bi se reklo, onaj poraz za života. Da li si svjestan kakvu si mi bol uspio nanijeti u 17 dana, za tih 17 dana si uspio da me emotivno osakatiš za nekog drugog, da uništiš skoro svaki atom ljubavi u meni i vjeru u ljubav, zamalo.. Zamalo znaš, samo si mi se uspio razbiti u očima užasno, a opet nemam srca da te nazovem pogrdnim imenom kojim si zaslužio. Samo znaš šta? Ne zovem te više, ne spominjem te. Koliko sam mrzila daljinu koja nas je razdvajala, sada sam zahvalna na njoj. Manje vidim, manje slušam o tebi, manje te osjećam. Tu prokletu noć na EYOF-u kad su svi se radovali, ja sam pustila prokletu suzu jer sam ta prokleta 3 sata osjećala tvoje prisustvo među hiljadama ljudi, fucked up znam. Vatromet je bio predivan moram priznati, a ja sam pogledala u nebo uz suzu i zamolila Boga da te brani od zla, iako si ti to zlo bio meni na samom kraju. Mnogi bi se pitali kako zlo sačuvati od zla, ali znam te. Nisi to ti, ne znam šta ti se desilo, ali nisi zlo, nisi ono što si uradio meni. Samo eto uspjeli su nas razdvojiti i ja tu više ne stojim. Prestala sam te čekati, ne vrijedi pobogu. Zar da čekam tvoju sjenku dok ti postaješ ženskaroš među njih milion ? Išla sam nisko za šaku tvoje ljubavi, niže ne idem, izvini ali ne mogu. Od mene sve imaš najljepše, pokoju lijepu riječ kad me pitaju za tebe, onaj osmijeh koji si samo ti imao i možda nekada kažem da nam se nije dalo. Ne brini, ne pljujem te kao što ti pljuješ mene. Kako god bilo, želim ti sreću dalje, za rođendan ću ti se vjerovatno sjebati, ma nećeš znati svakako. Valjda će me proći i ovaj zadnji trnac ove ljubavi dok te budem gledala s njom. :)

P.S. Nikad nikog, kao nekad nekog, zar ne ?  🙃

-22.januar

[umrii-prije-smrti]

“Nemam više šta da ti kažem” je jedna od deset najtužnijih rečenica ikada.

[22-januar-blog]

Nemam 22., izvini, voljela sam te nekad :)

[lagala-je-grade]

[akosenevidimo]

[saamodasimitu]

ili u rame 🙂

[22-januar-blog]

ups 

[da-podnesem-bol]

[blesava-devojka]

“Koliko sam samo puta oterala ljude od sebe, samo zato što sam počela da osećam. Gradim oko sebe zid, koji će me jednog dana ugušiti, jer više neće biti prostora, jer neće biti mesta kroz koje može da uđe vazduh. Samo zbog straha…”

— Blesava-devojka

[22-januar-blog]

jebena ljubav 🌵

[andjeocuvar]

Žao mi je, ali ne mogu da sastavljam vas, dok ne sastavim sebe..

[22-januar-blog]

ne mogu 

[s-ljubavlju-t]

Jedne decembarske noći, neko će ti javiti. Reći će da sam umro. Možda ti ispričaju kako sam živio, možda ti ispričaju koga sam imao poslije tebe. Možda će ti reći da sam slučajno naišao na jedne oči, nalik tvojima. Volio sam ih ali ne kao tvoje. Možda ti jave, ali ti ćeš znati. Neće ti ispričati kako sam umro. Ti znaš kako. I znaš… Možda ti kažu da sam nosio kaput, onaj crni koji je nekada išao uz tvoj crveni kao saliven. Kada su me pronašli mrtvog, u džepiću kaputa, tik do srca, pronašli su sliku. Tvoju. - S ljubavlju, T.

[themagicofanordinaryday]

Kada te pitaju za mene,

ti kažeš bivša,

i dodaš

da sam ti bila najduža veza dosad.

Mene kada pitaju za tebe,

ja im kažem

da si mi bio prva ljubav.

I na tako jednostavnim odgovorima,

se primijeti naše neslaganje.

ig: tekiis.poems

[22-januar-blog]

🕊🕊

[22-januar-blog]

My mom: You never do anything right ! Me: I fake my smile and don’t talk about my problems so you don’t have to worry about me, I’m sorry if this is not enough. 🙃

[22-januar-blog]

[22-januar-blog]

Damn it 🕳

Prokleto sam umorna znate? Od dana kada sam došla na ovaj svijet, proklinjali su me kao nešto najmizernije na svijetu, kao neko najveće zlo iako nikada nikome nisam zlo učinila. Zašto? Čemu sve to? Jedno maleno krhko biće da bude toliko prokleto, zbog čega? Nikada vam nisam bila dovoljna i to je prosta činjenica. Uvijek vam je on bio draži i bitniji, pobogu kao da može da se bira draže dijete... Izgleda da može. Godinama ste me vukli na dno, godinama ste mi upravo vas dvojica dokazivali da muško ne postoji. Samo kukavice koje proklinju žene čak iako ih je jedna žena i rodila, kukavice koje bježe od istine i koje okrivljavaju sve oko sebe osim samih sebe. Tražila sam utjehu u osobama oko mene, najboljim prijateljima i pogotovo jednom momku, ali niko od njih nije bio toga vrijedan, pogotovo ne on.. Još jedan dokaz da muško nije oslonac jednoj ženi, jednoj ženi, djevojci kojoj je život vječno bio pakao i koja će ponovo da prođe kroz taj pakao nakon smrti.. Dvije osobe su me boljele, on i bivši najbolji prijatelj. Te dvije osobe i te dvije vrste ljubavi se nisu mogle porediti, nikada. Bili su mi svetinje kad god si me ti nazvao nesposobnom, maloumnom i čime sve ne, bili su mi oslonac u različito vrijeme a opet na kraju ispadoše i oni ravni tebi. 19. me ne boli, 22. me razara jer nije ono što je bio sa mnom i jer prokleto ne znam sad je li išta od onoga bila jebena istina. Apsolutno ništa. Osoba je koju ja danas ne mogu da prepoznam ni mrvicu. Koga sam ja voljela? Ne postoji objašnjenje, samo da me boli to što zna koliko sam od sebe dala njemu da bih na kraju dobila samo bol uz razne riječi među kojima je naravno i to da ne osjeća više ništa, da ga razumijem koliko toliko. Eto razumjela sam te, tačnije nisam ali sam te pustila k vragu da ideš. Boljelo me jebeno to što si postao sve ono u što si se kleo da nikada nećeš i što te sada niko neće uspjeti prepoznati kao što sam ja nekada, dječače smeđih očiju. Nikada. To više nisi ti, niti ćeš biti, čak i kada ona tvoja druga true ljubav dođe nećeš uspjeti biti ti koji si bio nekada. Ne shvataš ti to. Rekla sam ti onaj dan da ne želim da se tvojoj kćerci ikada ono desi što se meni desilo sa TVOJE strane, nisam zlopamtilo, karma jeste. Jebi ga malo ko shvata ovu bol od strane roditelja koji treba da mi postavlja uzor, od strane brata, najboljih prijatelja i od strane osobe koju sam smatrala za pravu ljubav. Oprostite što nikome od vas nisam bila dovoljna, pogotovo tebi oče, valjda tako ide. 🕊

[love-is-a-nasty-habit]

- Još te volim 

- Dobro - nasmijala se ljubazno.

- Samo dobro? 

- Pa šta trebam reći? - upitala je zbunjeno

- Ne znam. Da i ti mene još voliš, ili da ti treba vremena da mi oprostiš, ne znam…nešto.

Podigla je glavu i pogledala me. Njen pogled je bio prazan, bez ljubavi, bez mržnje, bez tuge, bola, sreće…prazan.

- Jesi ti poremećen? - upitala je hladno - Nakon svega misliš da bih te opet zavoljela? Molila sam te da, preklinjala da ne ideš. A ti? Ti si me odjebao, odjebao iz života, iz srca, iz svega. Oprostila jesam i zaboravila jesam. I tvoje greške i tebe. I to je to. Za mene više ne postojiš. Samo si stranac, ne poznajem te. Jebeš ljubav kad za nju moram moliti, i jebeš ljude kojima godine trebaju da shvate svoje greške. I zato samo “dobro” jer ništa više nemam reći. 

Volio bih da znam da je sve ovo laž, i da je sve ovo ponos. Ali nije. Njoj ponos nikad nije bio prepreka do ljubavi. Meni jeste. Izgleda da nije istina ono što kažu “Nikad nije kasno za ljubav” jer evo ja sam zakasnio.

[love-is-a-nasty-habit]

Osobi koja je jednom bila moj svijet

Dugo mi je trebalo da pređem preko tebe i onoga što smo nazivali ljubavlju. I iskreno,nisam sigurna jesam li te u potpunosti preboljela. Reći ću da jesam, vjerujem da jesam ali ako bi tražio da se vratiš u moj život ne znam da li bih bila dovoljno jaka da te odbijem. Hipotetički govoreći, jer znam da nikada ne bi tražio da budeš u mom životu.Voljela sam te, stvarno jesam, možda ne idealno, možda prenaporno i dosadno ali voljela sam te. Možda nisam bila idealna djevojka i možda nisam bila draga svim ljudima u tvom životu, ali voljela sam te. Voljela sam te toliko da me razdiralo, uništavalo, vuklo na dno, voljela sam te toliko da mi je tvoja sreća bila najbitnija, moja nebitna a moje “ja” se u potpunosti izgubilo. Otišao si onako hladno, kao da sam bezvrijedna, kao da me nikada nisi poznavao, kao da te nikada nisam zagrlila i slušala kako plačeš, kao da prosim za gram ljubavi na ulici od nekoga bez srca i kao da nikada, baš nikada mi nisi rekao da me voliš. U svemu tome odnio si i dio mene i ostavio me da skupljam komadiće sebe koje si tako ljubazno ostavio da preživim. Neću ti pričati koliko je bolilo jer jedino oni koji su tu bol osjetili znaju kako je, a oni koji ne znaju…njima ne vrijedi pričati o tome. Uglavnom ne znam ni što pišem ovo. Vjerovatno nikada nećeš ni pročitati ovo jer znam da ovakve stvari ne tražiš na tumblru ali eto…Možda i pročitaš, šta ja znam. Možda si se promijenio, možda i nisi, a možda ja i nisam najbolja osoba da tvrdi da poznaje bilo šta u vezi tebe. Svojim odlaskom si me uvjerio da sam ja zapravo vrlo malo, ako išta znala o tebi.Ne ljutim se na tebe i ne zamjeram ti, kažem ti to, iako sam svjesna da ti ove riječi i ne znače nešto. Ali eto opet, samo da znaš. Ne patim ja za tobom, ne plačem jer te nema ali eto sjetim se nekada onoga što smo imali i bude mi teško. Valjda i ja imam srce. Svi smo mi samo ljudi, iako u prisustvu drugih odbijam priznati da me nekad savladaju osjećanja. Jedino si ti to znao. Prva si osoba, a za sada i jedina koja me uvjerila da se nekom može vjerovati onako bezuslovno, nevino,glupavo. Također si i prva osoba koja me razuvjerila i zbog koje u takve gluposti više ne vjerujem. Ne pitam se što si otišao, šta je ta druga imala što ja nemam (da, znam da je druga postojala i ne, niko mi nije rekao), da li je iti jedno tvoje “volim te” bilo iskreno i što si mi već pred sami kraj obećavao stvari za koje si znao da nećeš ispuniti. Ne mogu razbijati glavu pitanjima na koja mi čak i ti ne bi htio ili ne bi znao odgovoriti. Mislim da ovo pišem više za mene, nego za tebe. Možda mi bude lakše a možda i dobijem i neki note na tumblru za ovo. Ljudima su ljubav, bol i tuga poetični. Mada nema ništa poetično u plakanju dok ne zaspiš, spavanju da zaboraviš i buljenju u prazno nadajući se da ćeš svaki trenutak postati nesvjestan svega pa i svojih misli.Uglavnom, pročitao ili ne, nadam se da s kim god da si, da i nju nećeš povrijediti. I samo da znaš, kada si mi rekao da te činim nesretnim povjerovala sam ti. A nisam trebala. Nisam trebala.

[22-januar-blog]

Over. :)