Sjećam se prve pismene koju si trebala napisati, lila si krokodilske suze zbog početaka koje mrziš, jer se mnogo bolje snalaziš na krajevima. Molila si me da ti započnem prvu rečenicu, govoreći kako već sam kraj priče znaš. Rekao sam ti da neću uvijek započinjati tvoje početke, biću tu uvijek za kraj, ali ipak kako bi naučila moraš znati početi sama. Čak i prvu rečenicu koja je izgledala tako teško. Po meni, teži su krajevi, jer ipak nešto ne želiš da se završi. Pa tako i naša priča, gdje ne prestajemo biti porodica iako si započela novi život s čovjekom koga voliš i osnovala sopstvenu.
Znam da ćeš razumjeti sve ono što ću ti napisati, jer mi je ogromna knedla u grlu da bih išta mogao izgovoriti od ovoga.
Uvijek si bila moj sin, više nego kćerka, tako sam se samo tješio kako bi ostala duže kraj mene. Nisam ni slutio da ćeš tako brzo odrasti i već kad sam to shvatio ti si stigla skoro do posljednje stepenice koja te vodila do cilja. Moram ti priznati da sam lio okeanske suze i mnogo krupnije od onih tvojih kad god bi pala na zemlju. Bila si poput ptice koja je uvijek neumorno letjela boreći se da stigne do svog cilja, čak i kada bi joj srušili nadu ptica se nikad ne bi odrekla svoje slobode nad nebom. Ti si stizala do kosmosa ljubeći zvijezde, dok su ti se u kosi krili snovi trogodišnje djevojčice. Nisi bila ni nalik ostalim djevojčicama koje bi se igrale s barbikama dok sanjaju o princu koji će doći i spasiti ih od zle vještice. Ti si spasavala sebe i branila svoje, poput pravog vojnika na bojnom polju. Ti si prošla kroz mnogo teže i uspjela si preživjeti bez ogrebotine na sebi. Toliko si hrabra da se bojim pogledati dublje u tvoje oči. U njima se još uvijek vode krvave bitke da se plašim samog završetka tog rata koji se prepliće duboko u tebi.
Znam da je ipak ostavilo posljedice, ali bez obzira na njih nikad se ne osvrći na prošlost. Treba dosta vremena da se pređe preko svega i oprosti, ali imaš toliko ljubavi u sebi da znam da možeš, čak više i od mene.
Znaš, nije mi bilo svejedno onaj dan kad si mi rekla da se udaješ. Srce samo što nije prestalo da kuca. Bio sam istovremeno srećan i tužan. Shvatit ćeš, sine, jednog dana kad budeš ako Bog da imala svoju djecu pa kad jedno treba da odleti iz gnijezda u kom je odraslo. Najviše mi fale tvoji zagrljaji kad dođem kući umoran s posla, ali kad me čvrsto zagrliš sav teret mi skineš s leđa i onda sam spreman da idem neumorno u nove pobjede. Znala si kad pijem kafu, braća često zaboravljaju, pa dođem kod tebe samo da mi je ti opet napraviš. Kuća je prazna bez tebe iako je non stop vriska u njoj. Kad god uđem u vašu sobu dočekaju me polu prazne police na kojoj su bile tvoje knjige što si čitala. Nedavno sam kupio jednu samo da popuni tu prazninu, ali nije vrijedilo pa sam ti je poklonio, nek krasi tvoje police i crta ti osmijehe kad god ti zafalim. Kad dođem kod tebe na posao, ne bih išao kući dok te se ne nagledam. Dovoljno mi je samo da vidim tvoj osmijeh i da si srećna, moja tuga onda prolazi.
Na dan svadbe gutao sam suze samo da ti ne pokvarim sreću i da ti ne bih još više otežao, a sebi sam najviše. Priznajem da sam bio ljut i ljubomoran na čovjeka koji će te nasmijati kad god si tužna, koji će te svaki dan zagrliti i gdje ćeš biti sigurna. Dugo sam ga posmatrao je li dobar za tebe, tražio sam mu mane da bih ti rekao kako te ne zaslužuje i da si dosta bolja od njega, samo da bi još ostala kraj mene. Nisam uspio ništa loše da vidim ni da čujem o njemu. Pokoju sitnicu, ali kad god vidim koliko te voli i kako se brine o tebi, ujedem se za jezik i kažem sebi, pronašla je ono što je tražila, srećna je.
Vodile su se ogromne bitke u mojoj glavi da noćima nisam mirno spavao, jer sam uvijek zamišljao kako će to biti bez tebe. Kako ću da se snađem, sa kim da pričam ako ti nisi tu. Ko će me zagrliti kad sam ljut i na samog sebe, ali čak i ako nisi u kući sa nama, i dalje te mogu vidjeti svaki dan i zagrliti te. I dalje mogu da odem bilo gdje sa tobom i znam da ćeš me saslušati. Ništa nas nije prekinulo, sad ćemo samo još više da rastemo zajedno. Sad ćemo biti još jači nego što smo bili. Samo, znaš, mnogo me to plašilo kako će sve biti, ali je bolje od onoga kako sam očekivao. Znam da ćeš i dalje trčati meni u zagrljaj kad god te nešto uplaši, a ti znaj da ću te uvijek čekati raširenih ruku da te sakrijem od svijeta. Priznajem, nisam dobar s krajevima, s počecima kako kad, ali ti s ponosom na tebe ispisujem najljepši. Volim te.
