7 godina, 7000 promjena...
nostalgično mi je čitati ovaj blog, možda mi i fali... ali mi ne fali osoba koja sam bio tad
nebitno,
nadam se da si dobro, osobo koja čitaš <3
Xuebing Du
KIROKAZE
taylor price

Janaina Medeiros
Lint Roller? I Barely Know Her
wallacepolsom

祝日 / Permanent Vacation

blake kathryn

No title available
NASA

⁂

Kiana Khansmith

titsay
Jules of Nature
he wasn't even looking at me and he found me

★
cherry valley forever
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
occasionally subtle

#extradirty
seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from Netherlands
seen from United States

seen from Indonesia

seen from Malaysia
seen from United States
seen from Germany

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from Singapore

seen from United States
seen from Brazil

seen from Romania
seen from United States

seen from Malaysia
seen from United Kingdom
seen from Türkiye
@anksiozzznost
7 godina, 7000 promjena...
nostalgično mi je čitati ovaj blog, možda mi i fali... ali mi ne fali osoba koja sam bio tad
nebitno,
nadam se da si dobro, osobo koja čitaš <3
ne znam
17.3.2019.
Previše razmišljam. O svemu. Ponekad gubim osjećaj za realnost. Ne znam šta se dešava oko mene. Šta se dešava u mojoj glavi? Šta se dešava sa mnom? Koji mi je kurac? Osjećam se toliko pogubljeno i ne znam šta me vuče više. Nemam suicidne misli nego jednostavno ne razumijem. Želim samo da se ne osjećam pogubljeno više. Želim da ponovo budem sretan kao nekada, da imam razlog za sreću… nije ništa kao što je nekada bilo. Zaglavljen sam izmedu svijetova koje sam stvorio u svojoj glavi. Ne znam koji me najviše vuče. Ne znam čemu da se posvetim. Ništa više ne znam. Na današnji dan sam se ubjedljivo najgore psihički osjećao ikada. Previše toga mi je prošlo kroz glavu, previše toga me boli, previše toga sam preispitao. Šta sam zaključio na osnovu ovih misli? Apsolutno ništa. Samo sam našao još više pitanja, a nigdje nema odgovora. Jedina želja trenutno mi je da se osjećam bolje. Da ponovo okusim istinsku sreću. Nebitno u kojem obliku. Ne znam više ni jel’ to zaslužujem.
godina je prošla od mog najgoreg dana ikada, brzo je prošla, a ne znam jesam li bolje…
dvije godine su prošle od mog najgoreg dana ikada, opet brzo leti vrijeme… ali bolje sam, biti ću bolje. napokon sam shvatio šta trebam da radim. dajte mi vremena, promijeniti ću svoj svijet… čujemo se sljedeće godine.
14.4.2022.
fulio sam datum, ali evo ga. treća godina. puno grešaka. puno rada na sebi. puno sjebanih situacija, emocija i ljudi. ne znam kad mi je život postao ovako zbunjujuć. znam da idem u pravom smjeru, ali ne razumijem zašto mi je ovakav put. prečudno. trudim se shvatiti zbog čega sam u situacijama u kojim jesam trenutno.
novi ljudi, nove situacija i nova iskušenja.
znam da ima razlog svemu ovome, ali me pati jer ne mogu skontati koji je. u odnosu na prošlu godinu i ovaj period, mnogo sam zadovoljniji. ostvario sam puno toga i poradio sam na sebi i više nego dovoljno. ali nisam zadovoljan koliko mogu biti. razlog iza toga jer nisam mogao raditi koliko sam želio radi problema koji su se u medjuvremenu nakupili. rješavam ih, pa se čujemo sljedeće godine. <3
17.3.2023.
simbolicno na danasnji datum, napokon odustajem od ovog bloga. steta, bas sam vezan za svaki put sto sam ovdje dusu ispisao, ali jebi ga. sta je tu je. mozda ponekad udjem nesto napisem, mozda nikada. jedino sto je vjerovatno je to da cu svakog 17.3. doci da napisem brzi update zbog sebe.
cetvrta godina od tzv. “najgoreg” dana mog zivota. za pocetak, nije najgori dan ikada bio. bio je los dan jer je tada sve izaslo na povrsinu. sve sto se mjesecima nakupljalo, ali nije to poenta danasnjeg rebloga.
proslost je sa razlogom proslost, ne mozemo je vratiti i popraviti, mozemo samo iz nje nauciti.
sto se tice protekle godine… zaista unikatna na svoj nacin. povukao sam se, bio sam samo sa bliskim ljudima u kontaktu i radio na sebi.
klise zvuci, ali sam previse odrastao u jednoj godini. kada se sjetim kakav sam bio prije tacno godinu, apsolutno dvije razlicite osobe. da me znate, znali biste tacno o cemu pricam.
nisam tu gdje sam ocekivao da cu biti, iskreno, ali ne sekiram se. znam kuda idem i ne zelim se osvrtati na nepotrebne stvari. moje greske me ne definisu.
da, grize me savjest zbog prijasnjih glupih odluka, ali to nisam bio ja. to je bila osoba koju je obuzeo los stav prema svijetu zajedno sa losim periodom zivota.
ali to nisam ja. ako mi neko zeli suditi srce zbog toga, razumijem, ali me nikada nece definirati kao individuu koja jesam.
trudim se, vrijedan sam, psihicki i fizicki sam jaci nego ikada.
nisam tu gdje zelim da budem, ali jednog dana @anksiozzznost ce napraviti pozitivan uticaj na svijet, a nikada niko nece znati da sam to ja.
to je jos jedno obecanje samom sebi.
sto se tice bloga, nadam se da ste uzivali u njemu i da je imao barem neku vrstu uticaja nad vama.
ovaj blog je najiskrenija verzija mene, i nadam se ko god je procitao sve od pocetka do kraja da se pronasao barem jednom u njemu.
iza zidova koje ste sagradili da biste sebe zastitili stoje divne osobe. nemojte dati da vas svijet tek tako rusi.
volite kako zelite da bude voljeni,
zivite kako zelite da zivite.
budite osobe visokog integriteta i neprobojnog karaktera jer to je jedino sto je bitno.
niko se nece sjecati vaseg materijalnog posjeda kada nestanete, nego kako ste ucinili nekoga da se osjeca sa vasim djelima i rijecima.
to je moja najveca lekcija od prethodne godine, ostalo je irelevantno.
nadam se da ste dobro, sve je prolazno, a sve sto zelite je na dohvat ruke.
samo je pruzite.
dobrodosli, uzivajte u boravku
-anksiozzznost <3
17.3.2024.
evo nas opet...
shvatio sam da zurim, previse, i ne dam nista da ide svojim tokom. nekada treba samo pustiti da zivot klizi i da se stvari same od sebe dese
shvatio sam sta zelim, zivotne vrijednosti i ciljevi su mi se poredali, a i moram vam priznati da sam se bas zaljubio
dame i gospodo, mislim ovaj put da stvarno zelim da se uzmem, Boze moj koliko je volim
porodica je nesto sto mi se previse vrtilo na umu, i kakvo je olaksanje kada znas da si sa osobom na istoj stranici
nisam jos gdje sam planirao da cu biti, ali vrijedan sam, ambicije idalje nisu umrle... biti ce
i samo zelim da dodam ovo:
ovo je prva puna godina otkad sam se vratio Bogu, i zelim reci, da bez vjere, religije i punog oslanjanja na Boga uistinu nema nista
trebamo raditi stvari koje su u nasoj kontroli, a ostalo prepustiti Njemu, jer on zna najbolje
to bi bilo to, cujemo se sljedece godine <3
p.s. jedina konstantna je promjena, potrudi se da bude pozitivna promjena.
ne znam
17.3.2019.
Previše razmišljam. O svemu. Ponekad gubim osjećaj za realnost. Ne znam šta se dešava oko mene. Šta se dešava u mojoj glavi? Šta se dešava sa mnom? Koji mi je kurac? Osjećam se toliko pogubljeno i ne znam šta me vuče više. Nemam suicidne misli nego jednostavno ne razumijem. Želim samo da se ne osjećam pogubljeno više. Želim da ponovo budem sretan kao nekada, da imam razlog za sreću… nije ništa kao što je nekada bilo. Zaglavljen sam izmedu svijetova koje sam stvorio u svojoj glavi. Ne znam koji me najviše vuče. Ne znam čemu da se posvetim. Ništa više ne znam. Na današnji dan sam se ubjedljivo najgore psihički osjećao ikada. Previše toga mi je prošlo kroz glavu, previše toga me boli, previše toga sam preispitao. Šta sam zaključio na osnovu ovih misli? Apsolutno ništa. Samo sam našao još više pitanja, a nigdje nema odgovora. Jedina želja trenutno mi je da se osjećam bolje. Da ponovo okusim istinsku sreću. Nebitno u kojem obliku. Ne znam više ni jel’ to zaslužujem.
godina je prošla od mog najgoreg dana ikada, brzo je prošla, a ne znam jesam li bolje…
dvije godine su prošle od mog najgoreg dana ikada, opet brzo leti vrijeme… ali bolje sam, biti ću bolje. napokon sam shvatio šta trebam da radim. dajte mi vremena, promijeniti ću svoj svijet… čujemo se sljedeće godine.
14.4.2022.
fulio sam datum, ali evo ga. treća godina. puno grešaka. puno rada na sebi. puno sjebanih situacija, emocija i ljudi. ne znam kad mi je život postao ovako zbunjujuć. znam da idem u pravom smjeru, ali ne razumijem zašto mi je ovakav put. prečudno. trudim se shvatiti zbog čega sam u situacijama u kojim jesam trenutno.
novi ljudi, nove situacija i nova iskušenja.
znam da ima razlog svemu ovome, ali me pati jer ne mogu skontati koji je. u odnosu na prošlu godinu i ovaj period, mnogo sam zadovoljniji. ostvario sam puno toga i poradio sam na sebi i više nego dovoljno. ali nisam zadovoljan koliko mogu biti. razlog iza toga jer nisam mogao raditi koliko sam želio radi problema koji su se u medjuvremenu nakupili. rješavam ih, pa se čujemo sljedeće godine. <3
17.3.2023.
simbolicno na danasnji datum, napokon odustajem od ovog bloga. steta, bas sam vezan za svaki put sto sam ovdje dusu ispisao, ali jebi ga. sta je tu je. mozda ponekad udjem nesto napisem, mozda nikada. jedino sto je vjerovatno je to da cu svakog 17.3. doci da napisem brzi update zbog sebe.
cetvrta godina od tzv. "najgoreg" dana mog zivota. za pocetak, nije najgori dan ikada bio. bio je los dan jer je tada sve izaslo na povrsinu. sve sto se mjesecima nakupljalo, ali nije to poenta danasnjeg rebloga.
proslost je sa razlogom proslost, ne mozemo je vratiti i popraviti, mozemo samo iz nje nauciti.
sto se tice protekle godine... zaista unikatna na svoj nacin. povukao sam se, bio sam samo sa bliskim ljudima u kontaktu i radio na sebi.
klise zvuci, ali sam previse odrastao u jednoj godini. kada se sjetim kakav sam bio prije tacno godinu, apsolutno dvije razlicite osobe. da me znate, znali biste tacno o cemu pricam.
nisam tu gdje sam ocekivao da cu biti, iskreno, ali ne sekiram se. znam kuda idem i ne zelim se osvrtati na nepotrebne stvari. moje greske me ne definisu.
da, grize me savjest zbog prijasnjih glupih odluka, ali to nisam bio ja. to je bila osoba koju je obuzeo los stav prema svijetu zajedno sa losim periodom zivota.
ali to nisam ja. ako mi neko zeli suditi srce zbog toga, razumijem, ali me nikada nece definirati kao individuu koja jesam.
trudim se, vrijedan sam, psihicki i fizicki sam jaci nego ikada.
nisam tu gdje zelim da budem, ali jednog dana @anksiozzznost ce napraviti pozitivan uticaj na svijet, a nikada niko nece znati da sam to ja.
to je jos jedno obecanje samom sebi.
sto se tice bloga, nadam se da ste uzivali u njemu i da je imao barem neku vrstu uticaja nad vama.
ovaj blog je najiskrenija verzija mene, i nadam se ko god je procitao sve od pocetka do kraja da se pronasao barem jednom u njemu.
iza zidova koje ste sagradili da biste sebe zastitili stoje divne osobe. nemojte dati da vas svijet tek tako rusi.
volite kako zelite da bude voljeni,
zivite kako zelite da zivite.
budite osobe visokog integriteta i neprobojnog karaktera jer to je jedino sto je bitno.
niko se nece sjecati vaseg materijalnog posjeda kada nestanete, nego kako ste ucinili nekoga da se osjeca sa vasim djelima i rijecima.
to je moja najveca lekcija od prethodne godine, ostalo je irelevantno.
nadam se da ste dobro, sve je prolazno, a sve sto zelite je na dohvat ruke.
samo je pruzite.
dobrodosli, uzivajte u boravku
-anksiozzznost <3
ko god ovo cita,
nadam se da si dobro
sve kroz sta prolazis je prolazno
ljepsi dani su iza coska
izdrzi, znas da mozes
ne znam
17.3.2019.
Previše razmišljam. O svemu. Ponekad gubim osjećaj za realnost. Ne znam šta se dešava oko mene. Šta se dešava u mojoj glavi? Šta se dešava sa mnom? Koji mi je kurac? Osjećam se toliko pogubljeno i ne znam šta me vuče više. Nemam suicidne misli nego jednostavno ne razumijem. Želim samo da se ne osjećam pogubljeno više. Želim da ponovo budem sretan kao nekada, da imam razlog za sreću… nije ništa kao što je nekada bilo. Zaglavljen sam izmedu svijetova koje sam stvorio u svojoj glavi. Ne znam koji me najviše vuče. Ne znam čemu da se posvetim. Ništa više ne znam. Na današnji dan sam se ubjedljivo najgore psihički osjećao ikada. Previše toga mi je prošlo kroz glavu, previše toga me boli, previše toga sam preispitao. Šta sam zaključio na osnovu ovih misli? Apsolutno ništa. Samo sam našao još više pitanja, a nigdje nema odgovora. Jedina želja trenutno mi je da se osjećam bolje. Da ponovo okusim istinsku sreću. Nebitno u kojem obliku. Ne znam više ni jel’ to zaslužujem.
godina je prošla od mog najgoreg dana ikada, brzo je prošla, a ne znam jesam li bolje…
dvije godine su prošle od mog najgoreg dana ikada, opet brzo leti vrijeme… ali bolje sam, biti ću bolje. napokon sam shvatio šta trebam da radim. dajte mi vremena, promijeniti ću svoj svijet… čujemo se sljedeće godine.
14.4.2022.
fulio sam datum, ali evo ga. treća godina. puno grešaka. puno rada na sebi. puno sjebanih situacija, emocija i ljudi. ne znam kad mi je život postao ovako zbunjujuć. znam da idem u pravom smjeru, ali ne razumijem zašto mi je ovakav put. prečudno. trudim se shvatiti zbog čega sam u situacijama u kojim jesam trenutno.
novi ljudi, nove situacija i nova iskušenja.
znam da ima razlog svemu ovome, ali me pati jer ne mogu skontati koji je. u odnosu na prošlu godinu i ovaj period, mnogo sam zadovoljniji. ostvario sam puno toga i poradio sam na sebi i više nego dovoljno. ali nisam zadovoljan koliko mogu biti. razlog iza toga jer nisam mogao raditi koliko sam želio radi problema koji su se u medjuvremenu nakupili. rješavam ih, pa se čujemo sljedeće godine. <3
ne znate šta ste upravo napravili od mene
tek sam sada skontao šta znači kad se ljudi bore sa demonima...
📍gdje god si ti
pošaljite mi svoju najdražu pjesmu u chat
hvala <3
jednu sekundu ona je ta,
drugu nikad ne znas,
jer pojma nema o ljubavi
nemoj izgubiti dom zbog noći u hotelu
"...nemoj mi davati hladnu vodu, ne želim da otrijeznim..."
stvarno sam želio da ti budeš ta
tvoje samopoštovanje treba biti jače od tvojih emocija.
to što nisam ništa rekao, ne znači da nisam primjetio
tijelo ti je umjetnost
šta vidiš kada me vidiš?