Ponavljanje je majka znanja. To se zna od pamtivijeka. Ipak ne samo na način da određene stvari bolje pamtiš i obnavljaš znanje u glavi tako što ga s vremena na vrijeme opet čuješ, pročitaš ili vidiš. Ponekad nešto koliko god puta čuo ne shvatiš dok ne bude suđeno da shvatiš. Možeš savjet čuti 99 puta ali ćeš ga možda tek primijeniti kad ga čuješ 100. put jer si ga spletom okolnosti tek tada čuo ne samo ušima već i razumom, srcem i dušom. Razumiješ nešto onda kada je vrijeme za razumijevanje tog istog. Sve ima svoje vrijeme pa tako i shvatanje. Isto onako kako te ne može mašiti određeni događaj koji ti je suđen tako isto ne možeš doživjeti znanje dok mu nije suđeno rođenje. Zbog toga je opasno razmišljati kako posebno, vjerskom znanju, ne treba pridavati ponovnu pažnju ukoliko smo već to čuli. Iako je lijep osjećaj kada sam sebi možeš reći: ”Pa znam ja ovo već.”, toliko je ružno ne posvetiti ponovnu pažnju. Ponekad hadis ili ajet ne uđe u srce dok ga se ne čuje kada svojim ličnim iskustvom ne doživimo nešto o čemu slušamo ili čitamo godinama. Sve riječi Allaha dž.š. i Muhammeda s.a.v.s. o pravednosti poptuno drugačije imaju utjecaj na nas kada smo nepravdu osjetili na svojoj koži. Takav je slučaj kada je sve u pitanju. Zato ne samo da je biti dovoljno skrušen i ponizan da uvijek tragamo za znanjem i time da budemo što manje neznalice, bitno je biti takav i onda kada mnogo znamo, da ne bismo povjerovali kako sve znamo. Budimo skromni vjernici i vjerujmo da uvijek ima puno više toga što ne znamo već što znamo i kako ništa poznato nije suvišno svojim ponavljanjem. Ponavljajmo ono što znamo, možda je baš ta čvrstina nekog znanja naša ulaznica za džennet.
dailybridgerton
izzy806
yousharknotpass
gracieabrams
vaporwave
amandla
ellievsbear
tangentwithtanner
