Bila je od onih koje se u minutama spreme.
Nabaci nešto sitno šminke,
neku brzopletu kombinaciju
koja joj prva dođe ispod ruke,
i obavezno nešto crno na noge,
crna joj najbolje stoji..
ispred svog tijela i duše,
bilo je kao saliveno na njoj.
Baš kao da je pravljeno po njenim mjerama.
"Briga me da li će me neko smatrati lijepom ili ne..
i uostalom, ponajviše sebi lijepa."
Pa i one rupice na njenim rumenim obrazima
postaju neodoljivi detalj.
Manama koje su je često odavale.
ponekad bi osjećala onu nesigurnost,
"Trebaš biti najjače muško za ovakve moje verzije.
Nisam uvijek sretna, tipično.
Nekad imam i za dobaciti,
a Boga mi i za prešutiti.
apsolutno imaš moje srce."
I onako malo, sitno biće,
samo je iznosilo činjenice.
A ipak, toliko sam jako volio nju,
pa nije problem nikakav bio
umotati je na svoje grudi,
i slušati sve njene jade.
"Trebaš mi da okreneš ove moje ludosti,
ali želim ringišpil u glavi.
da bi život u običnosti provela.
radi osoba koje su ljubomorne na onu tebe,
satima bih je mogao gledati
onako razbacanu na sve strane,
u pidžami od svog omiljenog crtića,
kada bih je poljubio u sred čela,
Bez trunke šminke i ostalog,
bez trunke blama što ću je vidjeti takvu.
Posmatrao bih je onako najljepšu,
da se samo možeš vidjeti u mojim očima.
Vidjela bi koliko griješiš.
Vidjela bi kakva si princeza.