bliži se vrijeme adventa i posjeti crkvenim objektima, kao i adventskim festivalima u centru zagreba, stoga u prvoj epizodi nove sezone obrađujemo ono što su svi primjetili, na jasno vidljivom simbolu grada, zagrebačkoj katedrali. pričamo o konstrukciji koja se na njoj nalazi, sustavu koji ju održava na životu - skeli.
napomena: tekst je nastao prikupljajući dostupne informacije putem različitih web stranica i portala, nastavljajući se na prethodno znanje o katedrali i prepričavanju priča o trenutnoj obnovi. sitan dio informacija MOŽDA nije točan (nemam resursa za provjeru svake info, ako uočite pogrešku, javite se s ispravkom), ali ideje koje se kriju iza njih prenose poantu.
kroz povijest, malo koja točka u gradu je izazivala tolike kontroverze, izmjene i budila interese kao ova. uz nju, možda je političko-urbanistički “najzagušeniji” i najznačajniji dom hdlu-a (džamija), iako kroz daleko kraći vremenski period.
nekoliko informacija o nastanku katedrale kakvu ju danas poznajemo:
prvi spomen biskupije datira iz cca 1094. godine te je pretpostavljeno da je ubrzo nakon toga, oko 1102., započela gradnja prve katedrale. oko stotinjak godina nakon početka gradnje, dovršena je katedrala u romaničkom stilu. 1242. tatari okupiraju područje i ruše katedralu. s prekidima se gradila do 16. st., kada je gradnja zaustavljena radi osmanskih prodora. tada je započelo ulaganje u utvrđivanje, kada su nastale kule i ranorenesansni zidovi.
fun fact: ne zna se puno o obrisima predtatarskih građevina, kao niti što sve njihovo područje potencijalno skriva. pronađen je ostatak zida u samom središtu katedrale. navedeno se vidi i po pokapanju crkvenih i svjetovnih odličnika u njezinoj unutrašnjosti. poznato je da je kult marije bio razvijen prije osnutka zagrebačke biskupije 1094.
1877. katedrala prije potresa
katedrala je time postala “crkva tvrđava”, gotovo pa unikatna u svijetu. do 1624., kada katedralu zahvaća požar, ona je bila građena u gotičkom stilu. u baroknoj obnovi nakon požara, dobiva prvi, južni zvonik, koji je funkcionirao i kao osmatračnica. u toj formi opstaje do 1880., kada zagreb zahvaća potres 6,3 po richteru (usporedba - zagreb 5,5 ožujak 2020., petrinja 6,2 prosinac 2020.).
katedrala prije bolleove obnove
katedrala je bila znatno oštećena, a herman bolle, kao suradnik profesora schmidta (“državni arhitekt” s angažmanima unutar crkve) koji je napravio projekt obnove, modificira i gradi projekt gotovo pa pomodnim historicističkim stilom prema idealiziranom uzoru neogotičke katedrale. ukratko, htjeli su se dokazat svijetu. rušenje bakačeve kule i obrambenog zida opisivalo se kao gruba devastacija srednjovjekovne baštine. bolle je svojim prijedlogom uklonio i niz elemenata interijera koji da su ostali, danas bi bili živ i bogat muzej sakralne arhitekture (preseljeni su u druge građevine).
da se stekne dojam o prepirkama i državnom sustavu tada (puno je teksta, al je zabavno): bolle je silno želio da se u potpunosti otvori pogled ka novom pročelju katedrale koju je zaklanjao stari renesansni zid. tada je lenuzzi, možda pod utjecajem kaptola, bollea, nekoga trećega, 1895. izradio prvi projekt rekonstrukcije kaptola, dolca i vlaške. rušio bi pol toga. no, budući da je bila riječ o vrijednoj povijesnoj baštini, kraljevska zemaljska vlada je donijela naredbu da se ništa ne smije rušiti bez privole kraljevske kotarske oblasti (ili se ikako nadograđivati). usprkos odluci vlade, početkom 20. stoljeća je ponovno krenula kampanja rušenja obrambenog zida pred katedralom. bio je niz polemika, a kovačić već tijekom 1900. na spomen bollea i njegove obnove katedrale izgovara sljedeće: “ma kakav bolle. topove bi trebalo dovući i napucati oba tornja stolne crkve.”
glavna polemika počinje 1901. od strane izidora kršnjavog. po njemu je argument za rušenje bio to što je bakačeva kula “grdosija i ružna hrpa kamenja”, sagrađena samo iz nužde te da nema nikakvih vrijednosti prema kojima bi se mogla svrstati u umjetničko djelo. tada se hrvatska kulturna javnost obraća nadbiskupu i kaptolu s molbom da ne dopuste rušenje jer je po njima kula bila “osobito karakterističan primjer utvrđenog braništa i bitna sastavina te zanimljive crkvene utvrde”. dalje bolle vladi upućuje svoje studije prostora pred katedralom, na što ponovno dobiva odbijenicu, s potpisom khuena hedervaryja. kršnjavi opet pred kraj 1905. izvodi cirkus i traži od vlade da dopusti rušenje “ružnog tornja koji nije nikakav važan historički spomenik, a zatire novo, krasno i skupocjeno pročelje stolne crkve”. khuenovu će odluku poništiti njegov nasljednik teodor pejačević te će 1906. odobriti njeno rušenje.
tu se vraćamo na kovačića koji 1908. u tekstu natječajnog projekta za preuređenje kaptola predstavlja svoju viziju: “svoju je zamisao o regulaciji kaptola i njegova trga nazvao ‘atrium ecclesiae, forum populi’ zamislivši preuređenje kaptola tako da se ponovno izgradi fortifikacijski zid oko katedrale i bakačeva kula, a prostor ispred prvostolne crkve razdijeli u dva trga koja bi objedinjavala oba smisla postojanja katedrale - onaj crkvenoga predvorja, i narodnoga trga - foruma. ni kovačičeve vizije, ni druge osnove za regulaciju kaptola, kaptolskoga trga i okolice koje su osmislili ugledni arhitekti i urbanisti tijekom sljedećih desetljeća nisu se nikada realizirale.”
1908. kovačićev natječajni projekt
1908. kovačićeva studija uređenja bakačeve i vlaške
dvadesetak godina nakon kovačića, 1930. je bio raspisan prvi međunarodni natječaj u hrvatskoj, čiji rezultati bi bili startna pozicija za izradu nove generalne urbanističke osnove grada zagreba. posebno pitanje natječaja je bila regulacija kaptola. na natječaj nisu pristigla kvalitetna rješenja. ugrubo rečeno, išlo se iz krajnosti u krajnost (od potpunog čišćenja grada do ponovnog oživljavanja povijesnih stilova), stoga prva nagrada niti nije bila dodjeljena. u razdoblju 1931.-1940. bio je cijeli niz različitih prijedloga uređenja i kontinuirana prepiranja arhitekata i konzervatora. nakon toga je neko vrijeme bio mir, budući da se radilo drugim područjima u gradi i njegovom širenju.
1934. kovačević i šen, idejni projekt za uređenje kaptola
internet piše da se u nedavnoj prošlosti događalo sljedeće: “Tijekom 1993. raspisan je natječaj za uređenje Kaptola s detaljnim uređenjem prostora pred katedralom (uređenje pješačke zone). Godine 2005. raspisan je "Natječaj za uređenje Kaptola s detaljnim uređenjem prostora pred katedralom", a 2008. "Natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja". Sva tri natječaja neslavno su propala, a svi pristigli radovi ispod su razine zadatka.” nažalost, putem interneta ne možemo doći do svih pristiglih radova, stoga iste ne možemo prokomentirati.
zašto se ove informacije prenosimo? kako bismo shvatili kompleksnost punkta u prostoru i koliki problem za identitetska obilježja on predstavlja. takva slojevita povijest jednog prostora u gradu prikazuje definiciju živog organizma i njegovog razvoja. obitava kao ideja skoro pa 1000 godina. katedrala je u genetskom kodu grada, nužno je raščistiti primisli koje orbitiraju oko nje.
skačemo u blisku budućnost i vrijeme potresa, 22.03.2020. prva obnova današnje katedrale je bila 1938.-1941. kada se obnavljao cijeli južni zvonik. druga obnova započinje pred božić 1990. i trajala je praktički “do danas”. u toj obnovi kameni elementi koji su nedostajali su se zamijenili novim elementima. tada su sve galerije bile protupotresno ojačane.
što se tiče propadanja kamena kojom je ona građena, zna se sljedeće: “Glavni uzročnik propadanja Litavca i litotamnijskog vapnenca na zagrebačkoj katedrali utvrđen je još prilikom obnove 1938. godine kada je mineraloškim, petrografskim i kemijskim analizama kao glavni uzročnik površinskog i pripovršinskog propadanja kamena tipa „Bizek“ utvrđeno da se događa kemijska transformacija ili preobrazba kalcita u gips. Do te pretvorbe dolazi pod djelovanjem sulfatno kiselih oborina na Litavac. Nakon toga gips u kontaktu s vodom bubri i razara samu strukturu kamena tako da se on osipa u manjim ili većim komadima. U analizama koje su rađene 1999. godine sulfati su pronađeni i na dubinama od 20 cm. Kamen kojima se danas obnavlja katedrala kamen tipa – S. Pietro classico, a uvozi se iz Italije. Od tada pa do danas je katedrala u skelama.”
ako se pitate zašto se ne koristi izvorni kamen kojim je građena, stvar je u tome da se kamenolomi ne mogu ponovno aktivirati. ondje su službene zabrane vađenja kamena, kao i negativna percepcija javnosti. radi se o kamenu iz vrapča, podsuseda, bregova kod samobora i markuševca. tijekom povijesti za izgradnju i obnovu koristilo se pet različitih vrsti kamena: četiri domaće - litotamnijev vapnenac, litavac, vapnenački pješčenjak, vinicit i peti uvozni - talijanski travertin.
što je sve stradalo u potresu 2020.? vrh južnog tornja, jedan dio je pao na krov katedrale te ga time oštetio, srušeni su svi vrhovi baldahina nad kontraforima, krovovi i vrhovi iznad južnog i sjevernog stubišta, kamena rebra, velike pukotine svodova i zidova, čiji pomaci su slomili rozete na apsidi i vitraje u svetištu. naknadnim snimkama dronom uočena su i znatna oštećenja na sjevernom tornju, radi čega je bio donešen zaključak da se on treba ukloniti budući da prijeti urušavanjem na stranu katedrale.
ovdje se prvenstveno dotičemo obnove katedrale, no u potresu je stradao i nadbiskupski dvor. tada su bile primijenjene mjere hitnih intervencija. on se isto tako trenutno obnavlja. najveći je problem što je njegova konstrukcija građena u više faza tijekom 800 godina, s različitim materijalima koji utječu na različito međudjelovanje pojedinih cjelina. zaključak je da je konstrukciju bilo potrebno konceptualno izmijeniti kako bi bila sposobna prenositi potresne sile u kritičnom poprečnom smjeru. ojačavaju se čak i kule!
prvi uvidi u oštećenja zagrebačke katedrale pokazali su da su za njezinu obnovu potrebni iznimno skupi zahvati koji se ne tiču samo izvanjske zamjene kamena, nego i same statike, konstrukcije te obnove unutrašnjosti katedrale i nadbiskupskoga dvora.
kao odgovor na sva oštećenja, pristupalo se utvrđivanju načina demontaže svih navedenih dijelova, pogotovo tornja (bio je i vertikalno vezan šipkama). težina koja se uklanjala iznosi cca 30 tona. paralelno s time, krov katedrale se štitio drvenim platicama, zajedno sa svim unutrašnjim elementima.
prva faza obnove je zamišljena za otklanjanje graničnih i istaknutih oštećenja te će cjelokupna obnova katedrale trajati godinama. u obnovi graditeljske baštine, pogotovo sakralnih građevina, iznenađenja ima ispod svake žbuke i zida pa je potreban niz sudionika u projektu obnove i međusobna suradnja. budući da je katedrala i prostor oko nje nesiguran za korištenje, proveden je niz urgentnih mjera s ciljem osiguranja korištenja tijekom rekonstrukcije.
ono što je zanimljivo, u svijetu su izrazito rijetki ovakvi projektni zadatci. ovdje se radi o sanaciji tradicijske, identitetske, pretežito zidane građevine, s tornjevima visine od 100+ m, višestruko rekonstruirane i dograđivane. nadalje, taj prostorni gigant se nalazi jako blizu aktivnih rasjeda (oko 5 km) te ga je potrebno projektirati na takav način da bude otporan i za buduće snažne potrese. o takvim veličinama i varijablama je upoznat jako malen broj ljudi na ovome svijetu!
struktura ljudi koja radi na toj obnovi je velika i sveobuhvatna te je kontaktiran niz inozemnih suradnika. na obnovi radi konzorcij firmi toding doo, studio arhing doo, foretić i sinovi doo, pod vodstvom građevinskog fakulteta u zagrebu. konzultiran je niz domaćih i svjetskih stručnjaka iz sad-a, švicarske, kanade, italije i portugala.
za početak aktivnosti u 2021. bilo je potrebno napraviti iscrpne istražne radove, snimak postojećeg stanja. stručnjaci s geodetskog fakulteta u zagrebu su napravili detaljan 3d snimak katedrale, koji je rezultirao oblakom s velikim brojem prostornih točaka (kojeg je bilo teško čitati i koristiti u datoj tehnologiji radi velikog broja točaka). fizičko-kemijske analize kamena su obavljene na rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u zagrebu. uz to, izvršena su geotehnička mjerenja od strane grasa projekta doo i geotehničkog projekta doo, prikupljeni seizmološki podatci s prirodoslovno-matematičkog fakulteta i provedena preliminarna istraživanja drvene konstrukcije krovišta na fakultetu šumarstva.
prvo s čime se krenulo na samoj katedrali je bilo uklanjanje oštećene skele južnog tornja te postavljanje novih vanjskih i unutarnjih skela (podupornih i radnih!) po cijeloj katedrali. te nove skele će omogućiti radove na tornjevima (dodatna razgradnja oštećenih dijelova koristeći najsuvremenije metode), svodovima (uklanjanje nestabilnih dijelova i sanacija svodova), krovu (učvršćenje krova i uklanjanje oštećenih ukrasnih elemenata), apsidi (demontaža vitraja) i slično. već u toj fazi se naišlo na niz problema s odlukama i nabavom materijala radi opće svjetske situacije.
ono što se trenutno zna je da “obzirom na seizmološke uvjete, dotrajalost te vrlo rizično (u biti neprihvatljivo) oblikovanje i spajanje elemenata konstrukcije s gledišta suvremene dinamike konstrukcija i potresnoga inženjerstva, projektni tim s građevinskog fakulteta u zagrebu očekuje ozbiljne probleme pri dokazu nosivosti/uporabljivosti, čak i teorijski neoštećenoga (izvornoga) statičkog sistema, a posebice ovoga koji sada imamo. nažalost, treba istaknuti da je trenutačno stanje konstrukcije katedrale loše (štoviše i opasno), a nosivost je grubo procijenjena na trećinu potrebne prema suvremenim propisima. konstrukcijska je obnova katedrale bila prijeko potrebna i prije potresa, a potres je potaknuo nužne procese u kojima se planira očuvati kulturnu baštinu i pripremiti katedralu za izgledne buduće potrese.”
sada kada smo razjasnili ozbiljnost situacije, identitetski značaj i razložili arhitektonsko-urbanističke odluke u pojedinim vremenskim kontekstima, možemo se pozabaviti onime što je danas vidljivo. naime, skela koja obgrljuje, podupire i omogućava rad na tim visinama je dio urgentnog glavnog i izvedbenog projekta čelične nosive skele za vanjsko podupiranje konstruktivnih i nekonstruktivnih dijelova katedrale te skela za izvođenje urgentnih sanacijskih radova. to je jedan od prvih šest projekata, izrađenih unutar 6 mjeseci, dok ukupna projektna dokumentacija te početne faze ima 21 projekt s oko 120 ukoričenih mapa. dakle to su samo količine za snimke postojećeg stanja, projekte rušenja i projekte čeličnih nosivih skela.
prikaz neovisnih konstrukcija skele
što se tiče koncepta konstrukcije skele, predviđene su dvije neovisne skele i platforme za oslanjanje skela na razini prve galerije katedrale. ona se nalazi na visini od 37 m, u podnožju tornjeva. statički sustav skele je prostorna rešetka s ojačanjem u rubnom prstenu.
kolega filip pračić nije bio u krivu s prijedlogom vječnih skela, čak štoviše, prijedlog se nalazio i na stolu projektanata obnove. ideja potpomognutog života katedrale, sa skelama koje bi ostale zauvijek, podjednako je političko pitanje, kao i ekonomsko, sigurnosno i oblikotvorno. čelik koji će se postavljati u središte tornjeva je u ovom startnom slučaju ”vanjskog čelika” gotovo pa dodatan financijski trošak. sigurnost se mogla ostvariti i tom vanjskom čeličnom opnom. oblikotvornost je možda ovdje najupitnija - skele koliko god bile tanke, filigranske, prikrivaju prepoznatljivu fasadu tornjeva. bila bi potrebna velika politička snaga i volja da se donese odluka ostavljanja vanjskog čeličnog tkiva poput nove fasade, memorija na proživljeno i time nastanak unikatnog gradskog tkiva u svijetu. ono bi u tom slučaju bilo otvoreno za javnost, nešto što do sada naša katedrala nije prakticirala, a vani je uobičajeno.
promo kolaž pračićeve kampanje
nerijetko se čuje da je arhitektima lijepo ono što drugima nije, međutim poanta je u nečemu drugome. ovdje je stvar u raspoznavanju kompleksnosti zadatka, baš kao što se to i prepoznaje van hrvatske. fascinacija postavom “ružnih” skela na “neogotičkoj” katedrali staroj samo stotinjak godina. osobama van hrvatske su skele na katedrali postale prepoznatljiv i zanimljiv proizvod, nesvakodnevan, neobičan, primamljujuć. zato je bitna edukacija o prostoru, stvaranje neuobičajenog, novih atmosfera, novih otkrića. takvo što pruža novu vrijednost, generira nove poslove, novi napredak, pa dalje i nova otkrića koja nam oplemenjuju svakodnevnicu i život čine ljepšim i zanimljivijim. znanje prikupljeno na ovom projektu se može samouvjereno izvoziti!
a danas? tornjevi katedrale se dodatno skraćuju, još cca 10 m visine. demontaža se obavlja spuštanjem kamen po kamen, težine 100 do 400 kg. materijal je uslijed potresa u lošem stanju te postoji opasnost da se pri uklanjanju raspadne, stoga se trenutni vrhovi tornjeva nisu mogli spustiti u komadu. ti kameni su vidljivi pred katedralom. radovi u unutrašnjosti, na svodovima sva tri broda su pri kraju.
dalje kroz par mjeseci slijedi postavljanje čelične konstrukcije, koja se pomalo planira. ideja je da će ona biti nosivi kostur, lako zamijenjiva u slučaju novih potresa, a kamen koji je nekada imao nosiva svojstva, tada postaje samo obloga.
+++ za božić će se moć u katedralu, jedini preduvjet je završetak demontaže vrhova tornja. biti će izveden sigurnosni tunel od ulaza u gradilište do ulaza u katedralu, a koristiti će se samo glavni brod. možda će se vidjeti nešto interesantno!
