Samo nemojte da vas zbog nekoga boli srce, zeludac ili dusa. Ne radite to sebi. Nije vredno.
art blog(derogatory)
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open
𩵠avery cochrane š©µ
I'd rather be in outer space šø
Noah Kahan
Misplaced Lens Cap
Aqua Utopiaļ½ęµ·ć®åŗć§čØę¶ćē“”ć
Today's Document

ellievsbear

shark vs the universe

oozey mess

⣠Chile in a Photography ā£

if i look back, i am lost

PR's Tumblrdome

pixel skylines
Mike Driver

Jar Jar Binks Fan Club
trying on a metaphor
RMH
seen from South Korea
seen from Thailand
seen from United States
seen from United States

seen from China

seen from United States
seen from Netherlands
seen from United Kingdom

seen from United States
seen from Australia

seen from United States

seen from Malaysia
seen from United States
seen from Brazil
seen from Bangladesh

seen from United States

seen from United States

seen from United Kingdom
seen from Canada

seen from United States
@ivanaaar
Samo nemojte da vas zbog nekoga boli srce, zeludac ili dusa. Ne radite to sebi. Nije vredno.
To sto ti je na dusi,
vidi se u ocima.
Vise te ni ne trazim.
Godinama sam mislila da ce mi nedostajati
tvoj glas,
tvoje poruke,
nacin na koji si umeo da ucinis
da obican dan izgleda drugacije.
Ali nije mi nedostajalo ono sto si bio.
Nedostajala mi je osoba kakva sam ja bila
dok sam te volela.
I mozda je to najveca tajna odrastanja.
Shvatiti da ponekad ne pustamo nekoga
zato sto je prestao da nam znaci,
vec zato sto smo konacno postali neko
kome vise nije potrebno da bude pronadjen
tamo gde se jednom izgubio.
Veceras ces zaspati pored nekoga
ko ce nauciti tvoje navike,
tvoje male rituale,
nacin na koji cutis kada nesto nije u redu.
Znace koja kafa ti prija,
koju pesmu pustas iznova,
i kako izgledas kada se iskreno smejes.
Ali nece znati
zasto ti pogled ponekad odluta,
kao da jos uvek trazis put
do nekog proslog vremena.
Jer postoje ljudi koji odu,
a ipak ostanu u nama
na mestima do kojih niko posle njih
ne ume da dodje.
Mozda ce te jednog dana neko voleti neznije.
Mozda ce znati da popravi ono sto ja nisam umeo.
Mozda ce ti dati sve ono
sto sam ti obecavao.
I bice mi drago zbog tebe.
Samo se nadam
da ces se nekada,
sasvim slucajno,
setiti da je postojao neko
ko te je voleo
dok si jos ucila da volis sebe.
Neke ljude ne prerastes
zato sto su bili losi.
Prerastes ih
zato sto si postao neko
koga vise ne mogu da prate.
Jednog dana ces nekome biti mir
koji si ti trazila od pogresnih ljudi.
Nisi izgubio osobu koja te je volela.
Izgubio si osobu koja je bila spremna
da te voli zauvek.
Kada Bog pokusava da ti pokaze
da neko nije za tebe,
a ti i dalje biras tu osobu,
dozvolice da te povredi
toliko jako
da konacno shvatis
da treba da odes.
Ne svetite se.
Losi ljudi ce sami unistiti sopstveni zivot.
Jos jedna beskrajna noc.
Hotel dise tiho,
kao da zna sve sto se ne izgovara naglas.
Vino je hladno.
Tvoj pogled jos hladniji.
Ali ja te poznajem jako dobro.
To nije distanca ā to je maska.
Opet si sa njom.
Vidim je pored tebe, savrseno mirnu, nesvesnu svega sto stoji izmedju nas u vazduhu.
Prilazim.
Guzva ljudi, svetla, lazni osmesi.
Uctivo se pozdravljam s njom.
Kao da je sve normalno.
Kao da nista ne gori ispod povrsine.
Prilazim ti ā blize nego sto bi trebalo.
Sapat, gotovo dodir uz uvo.
"Pozovi joj taksi".
Na stolu, ispod case, ostavljam cedulju.
Ona je vidi.
Naravno da vidi.
Ali ne kaze nista.
Jer neke stvari se ne osporavaju naglas.
Samo klima glavom i nestaje u prostoru koji joj vise ne pripada.
A ja ostajem.
Jer vec dugo nisi njen.
Nikada nisi ni bio.
I nije stvar u tome kome pripadas.
Stvar je u tome da ne pripadas nikome.
Ni meni.
Ali ipak⦠ja ostajem najblize tome sto bi "blizu"
ikada moglo da znaci.
Sacuvala sam te.
U svakoj nedovrsenoj recenici.
U svakom trenutku kad me nesto podseti na tebe.
U tisini izmedju dva gutljaja vina.
U stanu kad se sve utisa.
U dugim vecerima kad misli lutaju same.
Nisi u omiljenom parfemu koji je izbledeo.
Nisi u krevetu koji je postao hladan.
Ti si u svakom uzdahu kad me iznenadi miris mora.
U svakoj pesmi koju ne preskocim.
U trenucima za koje ni sama ne znam zasto me vrate tebi.
Sakrila sam te u tisini izmedju dva smeha.
U kisnim danima, kad i zidovi znaju koga nema.
Nema te.
A ipak, sve te pamti.
Sacuvala sam te ne da bih te imala.
Ne da bi se vratio.
Vec da bih jednog dana mogla sebi da priznam da sam te iskreno volela.
Jer ljubav ne nestane onda kada neko ode.
Ostane u stvarima koje vise ne radimo.
U navikama koje nosimo sa sobom.
U onome sto postanemo posle nje.
Neke ljubavi ne prodju.
Samo prestanu da kucaju na ista vrata.
I mozda, jednog dana, tvoje ime vise nece boleti.
Ali ces zauvek ostati tamo,
u onom delu mene,
gde se cuvaju sve sitnice
koje su jednom bile dom.
Ti dolazis kao da si siguran
da cu biti tu.
Ja odlazim kao da mi nikad
nisi ni bio potreban.
Nisi ti kriv
ja nisam sposobna
da te volim.
Lako se zainteresuje,
jos lakse odustane.
Brzo je ponese.
Jos brze pusti.
Ima neke savrsene muskarce u mislima,
neke svoje stroge mere i ideale,
pa se niko u njih ne uklapa do kraja.
Mozda na kratko.
Na poneki dan.
Svidi joj se neciji glas,
nacin na koji je gleda,
prvih nekoliko poruka.
A onda pridje blize i nesto u njoj samo utihne.
Najvise voli ono dok jos nista nije stvarno.
Veruje u ljubav, ali u onu iz svoje glave.
Daleku od ljudi koje srece i zivota koji zivi.
Ne deluju joj kao muskarci zbog kojih vredi spustiti gard.
Ne popusta.
Ne pristaje na pola.
Ona bi sve, ali po svom.
Otvorena, komunikativna i zavodljiva, a ne zna da ostane.
Dok je sve pogled, poruka i pocetak, jos je tu.
Cim dodju obicni dani, vec se udalji.
Ona bi sve, a mozda zapravo ne bi nikog.
Kao da moze sa svakim, a ne moze ni sa kim.
Ne na duze staze.
Ne da ostane.
Ne da traje.
Gde god da odes,
ja sam tvoj svetionik.
I kad je more mirno,
i kad te oluje slome.
Necu ugasiti svetlo.
Da znas da uvek imas gde da se vratis,
uvek tu da ti pokazem put nazad
kad ga zaboravis.
Dobra zena ne moze biti bivsa.
To je zena koju ce muskarac opet
pozeleti, a nece imati nikad vise.