My taste in music ranges from “you need to listen to this” to “I know, please don’t judge me.”

Product Placement
tumblr dot com
One Nice Bug Per Day

★
Claire Keane
Three Goblin Art

Love Begins

⁂

JVL
Xuebing Du
PUT YOUR BEARD IN MY MOUTH

Origami Around
NASA
Mike Driver
he wasn't even looking at me and he found me
2025 on Tumblr: Trends That Defined the Year
Not today Justin
Game of Thrones Daily
art blog(derogatory)
Lint Roller? I Barely Know Her

seen from United States
seen from United States
seen from Brazil
seen from Singapore
seen from United Kingdom

seen from United States
seen from United States
seen from India

seen from Singapore
seen from United States

seen from Malaysia
seen from United States

seen from United Kingdom
seen from Serbia

seen from United States
seen from United States
seen from China
seen from United States

seen from United States
seen from United States
@jebote-led
My taste in music ranges from “you need to listen to this” to “I know, please don’t judge me.”
What would life be if we had no courage to attempt anything?
Vincent van Gogh (via goodreadss)
“Kud vazda žuriš? Sjedi malo, ne živi čovjek 100 godina nego šes’et i koju.”
— Ovo malo duše (1987)
Sanjar
Šta ako ti kažem
Da satima biram košulju koju ću obući u grad samo zato što bi me ti mogla vidjeti
Ja koji znam jedino za majice sa mrljama od dezodoransa i hrane nepoznatog porijekla
Postao sam sređen i prestao smrditi na introvertnost.
Šta ako ti kažem
Da sam upisao kurs gitare samo da bih naučio svirati pjesmu koju si jednom pjevušila na tramvajskoj
Da sam počeo slušati narodnjake i izlaziti na sva ta mjesta gdje se okupljaju oni
Kojima nikad ne bi palo na pamet da razmišljaju o potrebi našeg postojanja u savršeno uređenom ekosistemu,
Šta ako ti kažem da sam na trenutke postajao opsjednut tvojim trepavicama
Šta ako ti kažem da sam već odabrao mjesto i vrijeme našeg vjenčanja i da sam
Duboko i posvećeno bio zabrinut da bi taj dan mogla pasti kiša i ukvasiti ti haljinu dok mi prilaziš
Šta ako ti kažem
Da sam našao čovjeka koji će me naučiti plesati
Mene koji imam dvije lijeve noge, obje polomljene na mjestima gdje bi trebao biti osjećaj za ritam,
Šta ako ti kažem da svaki put kad te sretnem, zurim u tvoje prste i zamišljam kako sviraš klavir
A onda pogledom mjerim njihovu debljinu ne bi li znao odabrati odgovarajući prsten?
Šta ako ti kažem da naši sinovi i naše kćer već imaju imena a nisu ni došle godine u kojima se trebaju roditi?
Sagradio sam im kuću i ljuljašku i ljutim se jer ne vole moju poeziju a ti misliš da sam pomahnitao
Šta ako ti kažem da smo sretni i da postojimo
Baš ovakvi kakvi jesmo?
Naše su čudne duše preživjele dušmanski svijet i inate se kad god čuju šapate u pozadini
Šta ako ti kažem
Da postoje bar tri psihijatra i još toliko klinika koje me smatraju zrelim za terapiju
Šta ako ti kažem da si predmet mojih opsesija, da nema ničeg normalnog u načinu na koji te maštam
Šta ako ti kažem
Da svaku večer umirem i ne žalim za godinama potrošenim na obožavanje tvojih koljena
Da se svako jutro ponovo rađam i tijelo mi trni za tvojim tijelom i sve bih da vičem tvoje ime sa krovova ali
Svijet neće razumjeti i one će bolnice ponovo pozvati moje ime.
Šta ako ti kažem
Da vjerujem u Boga samo zato što nema drugog objašnjenja za tvoju ljepotu, šta ako ti kažem
Da se bojim da nećeš živjeti vječno
Šta ako sam čitao knjige o reinkarnaciji i tražio dokaze da sam te već volio u svakom od prošlih života?
Šta ako ti kažem
Da sam tvoj svime što imam, šta ako me nije briga
Što život prolazi a ja stojim u redu muškaraca koji samo maštaju o tebi, šta ako
Nema ničeg posebnog u ovom što osjećam, šta ako
Nikad nećeš pročitati ni jednu pjesmu o tebi a toliko ih je da bi od njih mogao napraviti vatru
Dovoljno veliku da u njoj izgorim i postanem pepeo
Kojeg ćeš u januarsko jutro prosuti po ledu i njime gaziti?
Šta ako se i dalje nadam, šta ako sve ovo postoji
Samo za nas?