Ponekad samo želim normalan razgovor
Ponekad pomislim da smo svi postali stručnjaci za to da izgledamo dobro, a potpuni početnici kada treba da budemo iskreni.
Objavljujemo fotografije, dijelimo trenutke, ostavljamo utisak da nam je život složen baš kako treba. A onda, kasno uveče, uhvatimo sebe kako želimo samo jedan normalan razgovor. Bez pretvaranja. Bez potrebe da impresioniramo nekoga.
Danas sam pričala sa osobom koju nikad nisam srela. I zanimljivo je kako nekad nepoznati ljudi postave pitanja koja oni najbliži odavno ne postavljaju.
Možda zato što ne nose sliku o tome ko si bila juče.
Možda zato što je lakše biti svoj kada te niko ne pokušava uklopiti u verziju tebe koju je već zamislio.
U svakom slučaju, podsjetilo me da su nova poznanstva još uvijek moguća. Čak i onda kada misliš da su svi zanimljivi razgovori već iza tebe.
✨ Nekad je dovoljno samo dati šansu jednom novom razgovoru.