“Druže nije fazon umrijeti, to je najlakše. Hajde budi maher pa živi.”
taylor price

❣ Chile in a Photography ❣
sheepfilms
dirt enthusiast
Sweet Seals For You, Always

JBB: An Artblog!
noise dept.
Claire Keane
NASA
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
Monterey Bay Aquarium
ojovivo
KIROKAZE
almost home
No title available
Misplaced Lens Cap

titsay

izzy's playlists!
Cosmic Funnies
No title available
seen from Canada
seen from Malaysia

seen from United States
seen from Brazil
seen from United States
seen from Türkiye
seen from United States

seen from United Kingdom
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Türkiye

seen from United States

seen from Ireland

seen from United Kingdom

seen from Türkiye
seen from Portugal

seen from United States

seen from Switzerland
seen from Japan
@mojheroin
“Druže nije fazon umrijeti, to je najlakše. Hajde budi maher pa živi.”
majke mi, skupicu lovu i doci cu
volio me
zato što sam bila
divlja
nezaustavljiva
borbena
djetinjasta
vječito optimistična
nasmijana
a ostavio me
jer sam bila klinka
koju je očajno htio prerasti
zapravo
prerasla sam ja njega
sada mu je žao
što me nema više
da budem sunce
između njegovih sivih oblaka
- želio me natrag, ali ja nisam zvončica niti on moj petar pan da se vraćamo jedno drugom
nedostaje mi
moj južni dječak
ostavila sam ga
na onome molu
gdje se utapao
u jadranu
svakog dana
iznova i iznova,
ali on je svejedno
volio te valove
divio im se,
divio se njihovoj slobodi,
želio je biti poput njih
tako jednostavan i jak
a predivan
onda je došla jesen
morala sam otići
tada je mene usporedio sa njima
jer znao je kako se više neću vratiti
barem ne ista
-ljeto u njegovim očima nikada nije izgubilo sjaj
dok sam ga ostavljala
imao je hrabrosti
upitati me
kako možeš ostaviti nekog tko bi ti poklonio cijeli svemir
nije shvaćao da
meni nikada nije trebao cijeli svemir
niti prazne riječi,
trebala su mi dijela
za koja on nije spreman
-žao mi je
Vratio sam se
Moj grad
Moji ljudi
Moja bivša ljubav
Prošetam se
Do njezine škole
Sjednem
Razmišljam
Malo pričekam
Sad će joj odmor
Hrani li se i dalje cigaretama?
Stresira li se i dalje toliko?
Kome poklanja najjače zagrljaje
I najljepše osmijehe?
Je li dobro?
Je li i dalje onako hladna
Prema osobama koje to zaslužuju?
Je li posala čvršća?
Ima li i dalje onakvu prelijepu kosu?
Kakva je?
Izlazi dio ljudi
Pa ona
Vadi kutiju
I sav joj je pogled usmjeren tu
Stavlja cigaretu između usana
Pa pogleda okolo
I vrati pogled na mene
Pogledom koji me toliko zabolio
Hladnim pogledom
Skamenio sam se
Sprema se i ulazi nazad
Moja mala
Moje sve
Ne znajući što da mislim,
Vratio sam se
Kad bi joj trebala završiti nastava
Izlaze svi
Nigdje nje
Čekam i čekam
Tu je
Prepoznam je po onom
Njezinom posebnom hodu
Hladnom izrazu lica
Pogledom koji ledi
Krv u žilama
Dolazim do nje,
A ona ubrzava korak
Požurim se prema njoj
A ona se okreće
„Što hoćeš?“
Izgovara hladno
„Htio sam te vidjeti“
„Vidio si me, bok“
„Stani“ brzo izgovaram
„Nemam vremena“
„Oprosti“, brzo izgovaram
Nasmije se
„Ubio si me“
Odlazi
Ubio sam je
Ubio sam njezinu vjeru u ljubav
Ubio sam ju psihički
Imala je i pravo
Ljubio sam ja
I druga lica
Grlio sam ja
I druge ljude
Tražio sam
I druge oči
Ali u svima vidim
Njene
Pokušao sam
Voljeti
I druge cure
Ali
Niti jedna nije
Kao ona
Niti jedna
Ubio sam je,
A voljela me
Ubio sam je,
A voli me
Ubio sam je,
A volim ju
“Ne bih da uvrijedim nekog, ali svijet joj nije dorastao…”
—
Nekad se istripujem da ću poludjeti od svega, onda se sjetim da sam već luda pa se smirim.
Hajde da gledamo film zajedno,
Ali stvarno gledamo,
Bez stereotipnih aluzija na pipkanje tokom projekcije.
Hajde da budem osoba
U čijem prisustvu možeš slučajno podrignuti
A da te ne gleda
Kao da si usmrtila čovječanstvo.
Hajde da se iznenadim kad shvatim
Da možeš popiti mnogo više nego ja.
Hajde da ti umjesto ruže
Kupim hamburger
I oduševiš se mnogo više.
Hajde da ti upoznam starce
Govorim književno
I ponašam se pristojno
Impresionirajući majku
Dok bi me tvoj otac najradije zadavio.
Hajde da se zakačimo za tramvaj
Posvađamo oko posljednje cigarete u kutiji
Koja po nepisanom pravilu uvijek pripadne tebi
Jer kad popustim oduševiš se izgrliš me
Kao malo dijete kad dobije igračku.
Hajde da u čašu zabijemo dvije slamke
I vučemo kao idioti
Koji traže blago na dnu čaše.
Hajde da zaboraviš brushalter kod mene.
me: sometimes i talk to myself
me: omg same
“Ovako si kao neka devojcica slatka mala, a ovako u drugom slucaju me izludis saamo dok te gledaam,opasna si maleckaa”
Tip si devojke za koju se treba boriti
Za koju su se ratovi i revolucije dizale
A tvoja neznost i briga nije zelela rat. Zelela si mir
Ali morali smo da vodimo bitke
Jer si bila jedina vredna borbe…
i nije rekla ni da je boli, ni suzu preda mnom nije pustila
nije dramila i nije me vukla za rukav iako je znala da se više nećemo vidjeti
ne bi je bolio da sam samo malo više bio čovjek, a da sam manje bio kreten
pa da sam priznao da ne ide, da smo se rastali kao prijatelji
kao…
ne bih je toliko povrijedio da sam malo manje pričao laži ili da ih nisam izgovarao uopšte
pamtila bi me po nečem imalo dobrom u meni, a ovako me pamti kao idiota
manje bi je bolilo da sam slabije grlio, da sam malo manje ljubio, a da sam mogao da budem samo njen, baš njen, zauvijek njen
manje bi je bolilo da sam manje obećavao
vjerovala je u bajke i da sam ja taj njen junak iz knjige, neko ko je u stanju da je svojim tijelom brani, da je čuva od svakog zla na ovom svijetu, a danas ga ima i previše
slijepa od emocija, nije ni slutila da nas je čekao onako loš kraj
nemam pojma ni da li je noćima plakala, a znam da jeste i znam da me boli i da me je svaka njena suza pekla
a to su one noći kada bih sam ležao u krevetu, teško disao i nisam znao šta mi je
to su one noći kada sam sjedio zamišljen sa čašom i to su one noći kada mi ničije društvo nije prijalo
kada sam želio da sam sam, sasvim sam, a opet mi je nešto falilo
ruka bi je pozvala, a stid bi mi lupio šamar i odustao bih
ne sastavljam se, samo se kidam na što sitnije dijelove i svi poslije nje me samo lome
manje bi je bolilo da joj nikada nisam rekao “volim te”, a jesam, hodao sam za njom i ponavljao te riječi i nisam mogao da se smirim, da ušutim jer to i jesam osjećao
osjećao, ali ne i dokazao
manje pjesama bi je sjećalo na mene
manje bi je bolilo da mi nije davala onoliko pažnje, da je sebi bila najbitnija, ali ne, dodjelila je meni to prvo mjesto u njenom životu
bio sam cijeli njen svijet koji sam srušio
i ne bi se osjećala tako ružno, tako prazno, tako razočarano
manje bi je bolilo da joj nisam dopustio da me onoliko zavoli
manje bi je bolilo da je nisam onako izdao
― Love (2015)
“Hey, what’s the meaning of life?”
“Love.”
“She looks like an angel, but seduces the devil.”
— DPMN
A ja poslije svega, nemam pravo da je krivim. Nije ona kriva što je bila takva. ®Nije kriva što sam je zavolio zbog toga što se najglasnije smijala. Nije ona kriva što je bila neko ko je meni znao reći ne, u moru drugih djevojaka koje su mi govorile da na sve što sam želio. Nije kriva što me nije gledala kao one, druge žene koje su me gledale kao da sam njihov cijeli svijet.®Nije kriva što je bila klinka, zaljubljena u neke druge stvari, u koje ja nisam spadao. Nije kriva što sam je zavolio zbog toga, jer je bila drugačija. ®Ja sam kriv što sam dopustio, da zavolim nju.