“Bog nam uvijek oduzme komadić onoga što nas je činilo sretnim da bi nas iskušao. Da li smo dovoljno jaki da teške, pa i one najteže trenutke, budemo u saburu, budemo stpljivi i smireni, znajući da poslije svake oluje dođe sunce. Bog nam nakon te oluje vrati našu sreću ponovo. I nikada ne budimo jedni od onih koji ne zahvaljuju, jer za svako naše osjećanje i misao, za svako naše “slomljeno srce” ili “ranjenu dušu” On zna. Čak i onda kada nam se čini da je gotovo, da nikada više nećemo biti sretni, nećemo nikome vjerovati, da smo slomljeni, da nemamo razlog živjeti i da nemamo volje za život - i tada postoji nada za spas! I On olakša. I On nam vrati osmijeh na lice opet. Nikada ne gubimo nadu. Budimo zahvalni. Elhamdullillah.”
—













