Posmatram je u zlatu sunca, i mislim: ovo ćemo pamtiti.

seen from Finland
seen from Germany

seen from Russia

seen from United Kingdom

seen from United States
seen from United States
seen from Canada

seen from United States
seen from China

seen from United States
seen from United States

seen from Türkiye

seen from United States

seen from Germany
seen from France
seen from China

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from Spain
Posmatram je u zlatu sunca, i mislim: ovo ćemo pamtiti.
I onda shvatim da ljudi žele sinove ne zato što su bolji, nego baš suprotno jer su gori prema ženskoj populaciji, a niko ne želi da se nosi sa ćerkinim slomljenim srcem. I to je baš tužno....
Njeno buđenje u 7, kafe na terasi, nervoza i haos, mekoća njenih dlanova; dan koji se iz gusenice uvek razvije u leptira.
Jutarnje kafe, “Mentalno razgibavanje”, i ona koja se, sva čupava i brbljiva, šćućuri pored nas i smeje se.
Ćerki
Ana Ristović, “Tvoj glas”
Hvatam sebe kako se plašim da ću zaboraviti nešto o njoj. Da je se neću sećati onakva kakva je sada.
Duvamo u maslačke zajedno.
A da li bih ikada obratila pažnju na kestenje da nema nje?