#alvir

[nedodjija]

PROLJEĆE

Htio bih ti dušu grliti,

Pa da u tebi sav iscvjetam.

Pod njedrima sam sadio ljubav,

Al zalud, zalud se razlistah.

[glaciar508]

Alvir

[nedodjija]

FILM

Ništa to nije draga moja.

Nije to tuga, nije to bol.

Nema suza i nema kraja.

Mi smo bili samo jedno veliko ništa.

Najljepša tišina koju ćemo ikad čuti.

Niti ćemo pamtiti, niti ćemo žaliti.

Samo ćemo podići pogled,

Gledajući u zvjezdani svod

Iznad naših nepromišljenih glava,

Pitajući ga zašto nam je sve to trebalo.

Otići ćemo tada,

Svako na svoju stranu ulice.

I ne osvrćući se, možda ćemo

zauvijek propustiti

jedan od onih života

Koje ljudi

Samo na filmu gledaju.

[nedodjija]

DOLAZAK

Misliš da će doći neko bolji,

Neko ko će da ti uzdrma

Svijet i neko ko će ti pomjeriti

Tlo pod nogama.

Ali u suštini, niko nikom ne pomjera tlo.

Treba ti doći neko,

Ko će da učvrsti to tlo pod nogama,

Taj neko ko će ti taj tvoj svijet smiriti

U noćima kada ti se sve raspada

I rasipa u komade,

Kada ni sama ne znaš put,

Ni izlaz, ni odgovore na

Tvoja bezglavo teška pitanja.

Sve će ti to doći u formi

Nekog ko će samo da te zagrli

I eto tek tako,

Ko rukom odnešeno,

Sav teret svijeta što su ti

Nepravedno stavili na srce i dušu,

Obriše za tren, u jedan tili čas.

Čekaj.

Taj će neko,

sigurno doći.

[nedodjija]

AS U RUKAVU

Pa ako ikad dođeš, nakon godina mnogih,

Izlomljena i prevarena od života,

Umorna od nesuđenih i od nespremnih,

Možeš pokucati na moja vrata.

Isto tako, ja ću čekati tebe.

Jer znam i još slijepo vjerujem,

da ovo sveto nebo još ima ponekog

Asa u rukavu, kako da spoji nas,

Jednom za sva vremena.

- Alvir Kurtagic

[nedodjija]

UVOD, ZAPLET I KRAJ

Ti izgleda postojiš samo

da te moje pjesme

bezuslovno slave

I da sve sa tobom

Nekako započne i traje.

Jer ti si ona misao

Koja se rodi

Kada pokušam

K'o šanerski

Da sebi ukradem

Te od sna i da kao ništa,

Ama baš ništa,

Ne mislim o tebi.

A mislim i te kako mislim.

Ti si moja pjesma,

Ona kojoj ne znam ni uvod,

Ni zaplet, a ni kraj,

Ali ti uvijek traješ,

Za cijeli život,

Ti se ne završavaš.

[nedodjija]

TAMAN

Previše sam uložio u ovaj mir

što sad nosim u srcu i duši

da bi me sjebavalo sve ono što

Ustvari treba da me čini sretnim.

Još jednom iznova sam skupio ljubav,

I prekrojio srce za nekog,

Ko gazi trnje da me nađe,

Nekog ko će ovaj put biti po mjeri.

Ni manje, ni više,

Nego, baš ono,

Taman.

[nedodjija]

DJEČAK

Jedan izgubljeni, uplašeni dječak,

Silom protjeran iz djetinstva,

Izgnan iz mašte i snova,

Te prerano prisiljen na život,

koji birao nije.

Uvučen u sukob razuma i srca,

Predao se. U ratu kojeg

Ni započeo nije,

Slomio se, bez ispaljenog metka.