#kurtagic

[nedodjija]

PROLJEĆE

Htio bih ti dušu grliti,

Pa da u tebi sav iscvjetam.

Pod njedrima sam sadio ljubav,

Al zalud, zalud se razlistah.

[nedodjija]

FILM

Ništa to nije draga moja.

Nije to tuga, nije to bol.

Nema suza i nema kraja.

Mi smo bili samo jedno veliko ništa.

Najljepša tišina koju ćemo ikad čuti.

Niti ćemo pamtiti, niti ćemo žaliti.

Samo ćemo podići pogled,

Gledajući u zvjezdani svod

Iznad naših nepromišljenih glava,

Pitajući ga zašto nam je sve to trebalo.

Otići ćemo tada,

Svako na svoju stranu ulice.

I ne osvrćući se, možda ćemo

zauvijek propustiti

jedan od onih života

Koje ljudi

Samo na filmu gledaju.

[nedodjija]

AS U RUKAVU

Pa ako ikad dođeš, nakon godina mnogih,

Izlomljena i prevarena od života,

Umorna od nesuđenih i od nespremnih,

Možeš pokucati na moja vrata.

Isto tako, ja ću čekati tebe.

Jer znam i još slijepo vjerujem,

da ovo sveto nebo još ima ponekog

Asa u rukavu, kako da spoji nas,

Jednom za sva vremena.

- Alvir Kurtagic

[nedodjija]

UVOD, ZAPLET I KRAJ

Ti izgleda postojiš samo

da te moje pjesme

bezuslovno slave

I da sve sa tobom

Nekako započne i traje.

Jer ti si ona misao

Koja se rodi

Kada pokušam

K'o šanerski

Da sebi ukradem

Te od sna i da kao ništa,

Ama baš ništa,

Ne mislim o tebi.

A mislim i te kako mislim.

Ti si moja pjesma,

Ona kojoj ne znam ni uvod,

Ni zaplet, a ni kraj,

Ali ti uvijek traješ,

Za cijeli život,

Ti se ne završavaš.

[nedodjija]

TAMAN

Previše sam uložio u ovaj mir

što sad nosim u srcu i duši

da bi me sjebavalo sve ono što

Ustvari treba da me čini sretnim.

Još jednom iznova sam skupio ljubav,

I prekrojio srce za nekog,

Ko gazi trnje da me nađe,

Nekog ko će ovaj put biti po mjeri.

Ni manje, ni više,

Nego, baš ono,

Taman.

[nedodjija]

DJEČAK

Jedan izgubljeni, uplašeni dječak,

Silom protjeran iz djetinstva,

Izgnan iz mašte i snova,

Te prerano prisiljen na život,

koji birao nije.

Uvučen u sukob razuma i srca,

Predao se. U ratu kojeg

Ni započeo nije,

Slomio se, bez ispaljenog metka.

[nedodjija]

FANTOM

Baš kada sam mislio da je

Prošlo sasvim dovoljno vremena,

Da više ne marim i da je načisto,

Potpuno vidno, jasno k'o dan

U meni sve zgaslo za njom,

Nenadano jedne noći

Kao fantoma sam je uhvatio,

U onom mrklom mraku

Moje neizlazne tjeskobe

Kako mi bez ikakve najave

I bez ikakvog pitanja,

Tako hrabro, bezobrazno i drsko,

Za čitav život nedostaje.

[nedodjija]

BOL

Je li ovo bol

Koja će proći

Za života,

Ili je ovo život

Koji uvijek boli?

Vrijedi li ovaj život

Gdje niko ni za koga

Ljubavi nema,

Ako je ljubav

Jedina vrijednost

Ovog jebenog života?

Alvir Kurtagić