NEDOĐIJA

www.instagram.com/alvir.nedodjija

[nedodjija]

POD NJENIM KAPUTOM

A da ona bar zna mati moja mila,

koliko se tuge slilo niz moje vene

sve ove godine. Možda bi shvatila.

Da sam bogdo onog hladnog

decembarskog jutra gore poviš Sebilja

kada smo se rastajali

uzviknuo na sav glas

da ne ide, da ostanemo još malo,

da sam je bogdo poljubio zadnji put

Ili da sam je bar zagrlio tada

možda nikad ne bih ni sišao niz Kovače

dole prema Baščaršiji

znajući da sam tamo gore

ostavio svoje srce

pod njenim kaputom.

I dok je nijemo ispraćala

kako iz njenog života

zauvijek zamičem iza tekije

na uglu sokaka,

ja se mila moja mati,

ni okrenuo nisam.

[nedodjija]

PROLJEĆE

Htio bih ti dušu grliti,

Pa da u tebi sav iscvjetam.

Pod njedrima sam sadio ljubav,

Al zalud, zalud se razlistah.

[nedodjija]

FILM

Ništa to nije draga moja.

Nije to tuga, nije to bol.

Nema suza i nema kraja.

Mi smo bili samo jedno veliko ništa.

Najljepša tišina koju ćemo ikad čuti.

Niti ćemo pamtiti, niti ćemo žaliti.

Samo ćemo podići pogled,

Gledajući u zvjezdani svod

Iznad naših nepromišljenih glava,

Pitajući ga zašto nam je sve to trebalo.

Otići ćemo tada,

Svako na svoju stranu ulice.

I ne osvrćući se, možda ćemo

zauvijek propustiti

jedan od onih života

Koje ljudi

Samo na filmu gledaju.

[nedodjija]

IDEALI

Mene niko u ovom životu prevario nije.

Ja sam samo prevaren životom.

Kad sam bačen tu,

U ovo čudno vrijeme,

Gde ljubav ni kamena ne vrijedi,

Ja sam morao gambati.

Bolom do suhe kosti oglođan

I bez ičeg i bez igdje ikog,

Nage duše i srca slomljena.

I sa osmijehom na licu,

Od milion poraza,

Ja sam morao da preživim,

Nečije tuđe ideje,

Neka tuđa pravila,

A da li živjeti želim

Nisam bio ni upitan.

[nedodjija]

UVOD, ZAPLET I KRAJ

Ti izgleda postojiš samo

da te moje pjesme

bezuslovno slave

I da sve sa tobom

Nekako započne i traje.

Jer ti si ona misao

Koja se rodi

Kada pokušam

K'o šanerski

Da sebi ukradem

Te od sna i da kao ništa,

Ama baš ništa,

Ne mislim o tebi.

A mislim i te kako mislim.

Ti si moja pjesma,

Ona kojoj ne znam ni uvod,

Ni zaplet, a ni kraj,

Ali ti uvijek traješ,

Za cijeli život,

Ti se ne završavaš.

[nedodjija]

FANTOM

Baš kada sam mislio da je

Prošlo sasvim dovoljno vremena,

Da više ne marim i da je načisto,

Potpuno vidno, jasno k'o dan

U meni sve zgaslo za njom,

Nenadano jedne noći

Kao fantoma sam je uhvatio,

U onom mrklom mraku

Moje neizlazne tjeskobe

Kako mi bez ikakve najave

I bez ikakvog pitanja,

Tako hrabro, bezobrazno i drsko,

Za čitav život nedostaje.

[nedodjija]

CIRKUS

Mrzim sve te govnare što od ljubavi

Prave cirkus. Ti što uporno traže,

Svoje savršene i skladne duše,

A svemir čitav iz haosa nastao.

Vodeći se knjigama ideala, traže ono

Čega nikad nije ni bilo. Praznih srca su

Željni nečeg što su sami izmislili,

I u zatvoru žive radi nečeg

Čega zaista nema.

Cirkus živi.

Takvi su ljudi, oni ne razumiju.

Strah ih dušom ući u taj nesklad

I ogoljenog srca bez straha

Potražiti istinu. Tamo gdje je

Nesklad bio nekad, sada je sve mir.

I gdje je sve(mir), pokreće ga nesklad.

A u dubine strašne, niko ne roni

Zato što želi, nego što ga život tjera,

I zato što nije pička, pliva bez straha,

Zato što mora. Takvi će sigurno smisao

Naći, dobri moj sine. Prateći zvijezde sjajne

I tražeći odgovor od neba, takvi uvijek

Nađu put, put koji im k'o za lijek treba.

To je ljubav dragi moj sine.

Jedan veliki duboki nesklad, u kojem

Ćeš sigurno isplivati tamo gdje će ti duša

Biti sretna. Idi sada.

Ovaj cirkus što su smislili, neka gleda,

Kome se gleda. Ti idi, plivaj i roni.

Ne budi pička.

Prati svoje zvijezde i

Ljubavi se predaj.

[nedodjija]

SAN

Sanjao sam opet majko

Osmijeh jedan, na onoj ženi,

Kojoj dugo ja ne znam za trag.

O kako sam ga volio majko,

Tako mi je ostao drag.

[nedodjija]

TAMAN

Previše sam uložio u ovaj mir

što sad nosim u srcu i duši

da bi me sjebavalo sve ono što

Ustvari treba da me čini sretnim.

Još jednom iznova sam skupio ljubav,

I prekrojio srce za nekog,

Ko gazi trnje da me nađe,

Nekog ko će ovaj put biti po mjeri.

Ni manje, ni više,

Nego, baš ono,

Taman.

[nedodjija]

DOLAZAK

Misliš da će doći neko bolji,

Neko ko će da ti uzdrma

Svijet i neko ko će ti pomjeriti

Tlo pod nogama.

Ali u suštini, niko nikom ne pomjera tlo.

Treba ti doći neko,

Ko će da učvrsti to tlo pod nogama,

Taj neko ko će ti taj tvoj svijet smiriti

U noćima kada ti se sve raspada

I rasipa u komade,

Kada ni sama ne znaš put,

Ni izlaz, ni odgovore na

Tvoja bezglavo teška pitanja.

Sve će ti to doći u formi

Nekog ko će samo da te zagrli

I eto tek tako,

Ko rukom odnešeno,

Sav teret svijeta što su ti

Nepravedno stavili na srce i dušu,

Obriše za tren, u jedan tili čas.

Čekaj.

Taj će neko,

sigurno doći.

[nedodjija]

AS U RUKAVU

Pa ako ikad dođeš, nakon godina mnogih,

Izlomljena i prevarena od života,

Umorna od nesuđenih i od nespremnih,

Možeš pokucati na moja vrata.

Isto tako, ja ću čekati tebe.

Jer znam i još slijepo vjerujem,

da ovo sveto nebo još ima ponekog

Asa u rukavu, kako da spoji nas,

Jednom za sva vremena.

- Alvir Kurtagic

[nedodjija]

DJEČAK

Jedan izgubljeni, uplašeni dječak,

Silom protjeran iz djetinstva,

Izgnan iz mašte i snova,

Te prerano prisiljen na život,

koji birao nije.

Uvučen u sukob razuma i srca,

Predao se. U ratu kojeg

Ni započeo nije,

Slomio se, bez ispaljenog metka.

[nedodjija]

SEVDAH

Sada znam. Sada dobro znam.

Sve ovo vrijeme u pravu si bila.

Ova tuđa zemlja, ovi novi ljudi,

Ovaj novac i materijalna korist,

Ništa mi to nije ispunilo srce.

Baš kako si i rekla. I sve si u pravu bila.

Samo u ljubavi život ima smisla.

Pun sevdaha, pun sevdaha,

Mati moja mila.

[nedodjija]

Čudo

Vjerovao sam u čuda, i da su ona moguća,

Svaki put kada bih sreo nekoga

Za koga sam potencijalno mislio

Kako nosi jedno malo čudo

U svojoj duši.

Ali često, druže moj,

Desilo bi se da to bude samo jedno

Malo govno. Jer takva im bude duša.

Od govana.

[nedodjija]

BOL

Je li ovo bol

Koja će proći

Za života,

Ili je ovo život

Koji uvijek boli?

Vrijedi li ovaj život

Gdje niko ni za koga

Ljubavi nema,

Ako je ljubav

Jedina vrijednost

Ovog jebenog života?

Alvir Kurtagić

[nedodjija]

[nedodjija]

Šta mi je samo puta

zaspala na grudima!

Bilo bi me stid,

da joj zaboravim,

kakvu mi je privilegiju dala.

Kolika je to čast bila,

Dobri drugovi moji,

Biti njen jastuk,

I sigurna luka, njen

Oslonac za snove, i

Sigurna kuća.

Bio sam njen neko,

Kog' se možda

Više i ne sjeća.

A ona je bila moja,

Zaljubljena i sretna,

dusa moje duse,

Čedna, istovjetna.