#beganovic

[death63devotion]

wtf is dino listening to

[hitechboy]

Luke I don't know, Dino, what do you think? Did I share any advice with you? 

[l4ndonorriz]

beganovic bring home a win the kids miss you

[fenesacha]

i never lose babyyyyy i always win

[hitechboy]

Luke We've all been Hitech boys at one point.

[fenesacha]

no i actually cant do this why isnt he wearing red oh my god

[hitechboy]

[borjen]

Danilo. Riječ na koju više ne sabirem tišinu sa površine svojih noćnih samovanja. Nekad sam to činila kao kad u podrumskoj zapuštenoj sobi štapom vrtite i motate paučinu, kao na špulu šivaće mašine. Ali nit za ušivanje svojih nemira naučila sam da ispredam sama; možda me on potaknuo kad je naposljetku postao kao neobran orah, koga je ljeto mašilo i koji osuđen da završi nikako drugačije nego kao prah, izražava tako žal za nikada doživljenim dodirom ruku kojima se nadao da će doći u svojoj zrelosti, gordo očijukajući u ljepoti i mladosti. Sve je prošlo. I da bar možemo ukukuljiti sreću u trenutku dok se vrti, lebdeći iznad glava, poput pauka ju sačuvati u jednom uglu sobe za neka druga vremena, ali sreća je samo trenutak, bljesak koji nas zaslijepi i koga se potom samo sjećamo.

V. B. Borjen, Snovnik za ruskog tragača /cijela priča @ Portal Strane/