Ove godine smo trebali 01.05.2015. proslaviti na Ravnoj gori no stjecajem okolnosti u zadnji čas smo se odlučili na promjenu plana. Kako smo planirali izaći na zrak i možda u šumu tj planinu, odluka je pala na Kalnik. Kako nikad prije nisam bio na Kalniku odlučili smo se na jedan neuobičajeni put. Krenuli smo cestom prema Varaždinskim Toplicama i nakon Slanja kroz šumu prema Kalniku. Ovaj “šumski put” nije izabran slučajno. Još kao dijete slušao sam priče o bolnici iz Drugog svjetskog rata a kako nikad nisam bio tamo, javila se u meni ona dječja znatiželja i odlučio sam istražiti taj lokalitet. Već kod prvog skretanja prema šumi dočekao nas je znak zabrane kao i upozorenje da je lov u tijeku. Moram priznati da sam s laganom nelagodom svejedno krenuo dalje. Vožnja kroz šumu je bila ugodna. Cesta je prilično dobra uz izuzetke nekoliko udarnih rupa, nekoliko prilično opasnih odrona te tu i tamo koje poprečno oštećenje uzrokovano vododerinom. Nakon kraće vožnje naišli smo na tablu koja označava mjesto našeg prvog zaustavljanja, konspirativna partizanska bolnica iz 2. svjetskog rata. Ova bolnica je zbrinjavala u punom kapacitetu do 90 ranjenika za koje se brinulo cca 10 osoba iz saniteta, 22 stražara te nekoliko osoba koji su obavljali poslove pomoćnog osoblja. Lokalitet je očito nedavno obnovljen, trava je uredno pokošena, okoliš uređen te je zasađeno cvijeće. Zadržali smo se u okolici razgledavajući objekte nekoliko minuta te se spustili do izvora pitke vode u blizini na postojanje kojeg nam je ukazao biciklist koji je također odabrao ovo mjesto kao međutočku svoje rute. Nakon osvježenja na izvoru vratili smo se prema glavnoj cesti usput uznemirujući koloniju guštera koji su se sklanjali pred nama te se brzu nakon što bi prošli vraćali svaki na svoj kamen.
Vrativši se do auta krenuli smo dalje. Nastavili smo vožnju kroz gustu šumu i sve dublje ulazili u područje Kalnika. Cesta je na trenutke postajala jedva prohodna oštećenjima uzrokovanim velikim strojevima kojima se služe radnici prilikom izvlačenja drva iz šume. Nakon cca pola sata voženje, počelo se nazirati opet lagano poboljšanje stanja ceste te smo se ubrzo našli na rubu šume tj. u podnožju vrha. Ostavili smo auto i krenuli lagano prema vrhu Kalnika. Pored nas su trčali sudionici županijskog polumaratona Križevci-Kalnik. Nakon svladanog uspona nagradili smo se pogledom na dolinu u podnožju. Atmosfera je bila praznična, osim trkača bilo je puno izletnika a i ljudi koji su bili zaduženi za logistiku utrke te izletnika. Nakon kraćeg odmora i šetnje okolicom te poslije kraćeg zadržavanja krenuli smo se spuštati do auta te laganom panoramskom vožnjom krenuli prema N.Marofu i doma.
Niže možete pogledati nekoliko fotki s izleta.
Kalnik i tajna partizanska bolnica Ove godine smo trebali 01.05.2015. proslaviti na Ravnoj gori no stjecajem okolnosti u zadnji čas smo se odlučili na promjenu plana.