Đorđe Balašević – Portret mog života
(link za pjesmu) Otišao. Nema više. Puno nam je ostavio: lijepih pjesama, lijepih priča i lijepih trenutaka. Došao je i taj dan da finalno doslika portret života svog, da posloži sve talase plave, nijanse lave i zelene vrtloge ljubavi. Gledao sam ga 1998. godine u Sava Centru. Puno ljubavi i iskrenog razumijevanja između njega i publike „njegovog naroda“. Drago mi je što sam dio tog Balaševićevog naroda. I dalje. Uvijek je bio protiv represije, uvijek za slobodu, uvijek za mostove. Šta na kraju da kažemo mi, njegovi obožavaoci, fanovi, koji ga nismo poznavali ali smo znali da je bio naš? Samo jedno veliko hvala za sve lijepe trenutke kojima si uljepšao naše živote i učinio da sami sebi izgledamo bolji nego što smo možda realno i bili.
