#pamtim

[lifeinbooks]

Ja ljude pamtim po kraju, jer na početku su svi med i mlijeko.

[onaj-neki-tamo]

PAMTIM SVE I DALJE

Zapamtio sam svaki tvoj pokret onu večer kad smo bili na krovu tvoje kuće. Zapamtio sam kako si prolazila prstima kroz kosu. Zapamtio sam način na koji si povlačila rukave i igrala se s mojim prstima. I način na koji si držala moju ruku. Zapamtio sam boju tvojih očiju, nit zelene nit plave. Svemirski lijepe. I boja tvoje kose. Nit smeđ a nit crna. Nedefinirano predivna. Zapamtio sam svaki njen čuperak. Zapamtio sam svaki osmijeh, pokret tvojih usana. Bile su blijede, izgledale su nebeski lijepo. Zapamtio sam onu jednu suzu što si ispustila nakon rečenice `znaš li da je Sunce umiralo svaki sumrak kako bi Mjesec tih par sati mogao živjeti´. Rekla si da je tako nekako i sa ljudima. Ponekad umiremo radi onih koje volimo. Zapamtio sam svaku riječ koja je sišla sa tvojih usana. Zapamtio sam tvoje poglede divljenja zvijezdama. I kako su ti se oči sjajile dok si gledala u njih. Zapamtio sam svaku pjesmu koju si pustila tu večer. Stari hrvatski rock. Volio sam te gledat tu večer. Bila si tako posebna. Mila, želim još tih noći sa tobom. Želim još toga saznat o tebi.

[verona-tekstovi]

Pamtit ću te po mirisu i po načinu na koji se smiješ. Sa ili bez nekog posebnog razloga. Pamtit ću te po gustoj kosi u kojoj mi se zapetljavaju prsti i po onom susretu u knjižnici koji ponekad i ne želim pamtiti. Pamtit ću zapetljavanje nogu oko struka i ono čvrsto držanje. Pamtit ću kako volimo ruke jedno drugog i onih nekoliko susreta kada bi ih spajali da i svijetu izgledamo kao par. Pamtit ću kako me ljubiš, pa mi usnama svijet zavrtiš u glavi i pamtit ću dodire od kojih mi je koža drhtala, a obrazi se rumenili. Pamtit ću te kao onu ljubav, za koju mrzim kada pitaju, pa skrećem na malo gluplje teme. "Nego, kakvo je vrijeme tamo?" I divljenje ću pamtiti, ponos koji je u meni plamtio i pratio sve tvoje pothvate. Pamtit ću brigu u večernjim satima (a ponekad i pred jutro). "Da, sve je u redu. Doma sam." Pamtit ću i kako nismo mi bili pogrešni. "Možda nije pravo vrijeme.." Pamtit ću kako smo jedno drugo popravljali, od dijelova koje smo imali i trenutak u kojem je smijeh prestao biti glasan. Pamtit ću zagrljaj koji smiruje, zagrljaj koji voli, zagrljaj koji se nada i onaj koji (se) oprašta. Sve ću zagrljaje pamtiti. Naročito one "želim te zagrliti u sebe". Pamtit ću i želju da te izbrišem zbog straha da bez tebe ne znam dalje. I bijes, razočarenje, nemoć, tugu. I jad, ljubomoru, zavist, povremenu nestvarnu mržnju. I nakon čitavog jednog života, kada uz nas koji nikada nismo bili pogrešni, i trenutak postane pravi.. Ništa mi neće biti draže nego na tvoj šapat "Pamtiš li?" .. Šapnuti "Naravno da pamtim."

Jelena Kastaneti

[pokazivac]

Dnevna doza aforizma

                                                                 Ilustracija: Deana Sailović http://www.pokazivac.com/dnevna-doza-aforizma-313.html?utm_source=dlvr.it&utm_medium=tumblr

[pokazivac]

Dnevna doza aforizma

                                                                 Ilustracija: Deana Sailović http://dlvr.it/DBwNwB

[mojistihovi]

[toute--la--nuit]

Ja i kad pamtim, pamtim samo lepe dane.

[anijeljubavto]

2.11.♥