#uspomene

[lifeinbooks]

Kada se rastanemo s osobom, najdraža jela više nemaju isti okus i uspomene više nisu slatke kao prije.

[razdragana]

Pamtiću, dok ne smognem snage da lepkom zaborava lepim sve što se u meni slomilo

[razdragana]

Sve uspomene na lomači posložene,

u drhtavim rukama šibica,

u grudima plamen već izjeda me,

suze uporno gase šibice

U paklu već gorim

Dok ljubav za sećanja se bori

Foto: istockphoto

[lifeinbooks]

Mi ljudi skupljači smo uspomena, patnji, trenutaka, materijalnih stvari, novca, a sukladno tome i podočnjaka. Kod zadnje stavke bitno je zbog čega ćemo ih skupljati. Način, svrha. Kako god bilo, podočnjake bismo trebali skupljati radeći stvari koje volimo i koje nas ispunjavaju, one koje nas približavaju željenom snu i cilju. Na kraju krajeva, nije li bolje sanjati otvorenih očiju nego zatvorenih? Živjeti snove svakoga dana na javi.

[spectatorzg]

Mi Hrvati!

Skoro da sam i zaboravio da imam portal. Uhvatila me fjaka. Ubijadu me ove vrućine, vucaram se od hlada do hlada. Ispijam ogromne količine ledene vode, svako malo opsujem ljeto i vrućine. Uglavnom, podosta sam down. Potonuo, a kad  sam već potonuo, bilo bi lijepo da je to negdje na dnu Bleda, ili nekog drugog hladnog gorskog jezera. Žudim strasno za osjećajem hladnoće. I onda. Danas. Kava s…

Mi Hrvati!

[lifeinbooks]

Željela sam svoje uspomene... samo svoje uspomene. Ti, međutim, nemaš izbora. Uspomene su sve što ti je ostalo. Pa sad, u njima čovjek nalazi utjehu, kad jednom mine bol.

[razdragana]

Stvaraj lepe uspomene kao lek za prošla vremena

Foto: istockphoto

[lifeinbooks]

Sve uspomene koje su ti ostale spali i pepeo rasprši u more, nastavi dalje. Nisam te vrijedna. Sjećanja će se s vremenom bledjeti, onda potpuno nestati. Jednog ćeš se jutra zapitati da li sam uopće i postojala.