#pismonjemu

[spanishbrowneyes]

‘‘Tata’’

Šta uobšte znači ta riječ? Meni nikad nije ništa značila, a i nisam imala koga da ga tako zovem.

Priznajem. Mrzim tu riječ.

Sječam, da sam te više puta čekala, a o tebi ni glasa...

ti si se odlučijo živjeti bez mene, bez nas,

a možda mi je i žao.

Hoču, da znaš da nisam ja nego ti.

Ti si se odlučijo izpuhniti u zrak kao pljunac iz mojih usta.

Možda se pokaješ koji dan, ali ja sam se odavno s tim pomirila, pa bi bilo najbolje da se ne vračaš. A ne zato jer bi nešto slomio, znaš moje srce je slomljeno več više godina, pa nebi tu bilo štete.

Moj mozak se je naviko živjeti bez tebe pa če se tako i srce.

Puštam te.

[mojoj-ljubav1]

Znaš kako me boli duša i srce kad se pojaviš sa svojim osmijehom. Pa onda i ja, gledajući tebe mahinalno se nasmijem. A ti... prkosiš svima tako naivno sretan. Možda meni najviše jer znam na koliko komada sam se ja raspadala nakon svega. A tek ti... Nisi htio to pokazati, a vjerujem da je i tebe bolilo. Možda gore nego mene, jer si volio uzalud. Sad' ćemo oboje osmijesima pokazivati kako smo dobro, a ipak poželjeti da se ne srećemo više.

[bojesvemira]

Nedostajanje

- Tako mi, dva sanjara istih snova, dva stranca sjedamo za isti stol u našem kafiću nakon dosta vremena. Krijemo poglede, zabijamo ih u pod. Slušam druge ljude, pravim se da upijam šta to govore a ustvari umirem u vlastitim mislima, plovim u okeanu pustih nedostajanja. Pa htjedoh posegnuti rukama ka njemu, poželim mu sjesti u krilo, poljubiti dugi bijeli vrat, obgrliti ga svojim dugim rukama I spustiti glavu na njegovo srce, nekada sam voljela biti što bliže njemu. Pričala bi mu sve što se desilo dok nije bio tu. Prije je on meni pričao svoj dan, njegova mišljenja o nekoj situaciji ili određenoj osobi. Upijala bi svaku riječ, svaku sitnicu koju voli. Na primjer volio je kako sam nosila kapuljaču na pola glave i glumila opasnu djevojku. Volio je zapaliti cigaretu svake treće minute, volio je duge šetnje, volio je duboke teme u ponoć, volio je mene. Ja njega još uvijek volim, nikada se nisam trudila prestati. Ma kakvi poljubci mi smo se ljubili mislima a dodirivali očima, kod nas je to tako išlo. Sve dok ja nisam otišla, previše sam te voljela i osjetila sam to i morala sam otići kako te ne bi povrijedila, bilo mi je lakše povrijediti samu sebe. Sada gledam drugu djevojku za istim stolom kako sjedi do tebe, tvoju djevojku. Progovorite rijetko šta, pogledate se još rijeđe. Da sam ja ona držala bi te za ruku i dala svu svoju toplinu. Ne bi dopustila da šutiš i da ti bude dosadno ni sekunde jer znam koliko to mrziš. Vodila bi te u duge šetnje na svježem zraku. Ali na žalost ovaj put ne mogu, nisam ona. I da nisam ljubomorna kao inače, jer to se ne može porediti sa našom ljubavi. A pogotovo mojoj, uvijek ću biti ponosna na moju ljubav prema tebi dječače. Nedostaješ, to je tako nekako s nedostajanjem ili te odmah ubije ili naučiš da živiš bolno s tim.