Nov 10, 2021
Grad grijeha
Sinoć sam sjedila na rubu jezera
Noć je zavila sve svojom crninom
Oštri zrak mi je punio pluća
Dok se gruba površina urezivala u bespomoćno tijelo
Utjehu pruža topla gusta masa
Pod dlanovima
Poigravajući se prstima
Gledam kako klizi po bijeloj koži
Metalni miris u zraku poprima boju
-Crvena
Sve postaje jasnije
Osvrćem se oko sebe
Obrisi tijela bez lica
Leševi praznog pogleda
Osjetim kako mi se zjenice šire
I odjednom nisam u svome tijelu
Promatram izmučeni lik
Kako kleči, umrljan krvlju
Figura koja drhti
Osjetim se, a sve što osjetim je ništa
Diže(m) pogled
I najzad sve što vidim je svoj odraz
U hladnim plavim očima
Shvaćam:
Ubojica sam vlastite realnosti
-želim se probuditi iz ove noćne more
