#anksioznost

[dreamer-but-realist]

[zivotusnovima]

Baš sad nešto razmišljam. Čega se vi bojite?

Ono ne nužno da je jako veliki strah ili nešto slično već nešto što Vam nije konstantno u mislila, već se tu i tamo pojavi. Dovoljno da morate o tom promišljat u jedan ujutro.

Na primjer: počneš tako razmišljat o životu i dođe ti toliko različitih scenarija da se izbezumiš.

Ne uopće ne razmišljam o glupostima.

Jebena anksioznost.

Pa opet nešto razmišljam (lol) kako se toga riješiti? Trebali se uopće takvih stvari rješiti? Ili je to oni nešto što nas gura dalje.

[soultamer]

I više dosta...

Bude mi puna glava

u noćima kad mi se spava

I pun stomak grčeva

prelomljenih bijesova

umrlih smijehova

I pogledam na momenat

Kroz jebeni prozor

Šta ima tamo?

Mrak, klasika.

Popijem lijekove da

ne uzdrma depra, anksa i panika

Jedan mjesec

pa drugi

pa treći

Terapeut ubjeđuje

"Na putu si ka sreći."

Puši kurac.

Jer mi dosta svega,

I vas i nje i njega

Dosta mi onog

što svaki dan

ujutro čeka pred ogledalom

dosta mi što me svaki put pita

"A što ti je i ovo trebalo?"

Živce cigarom liječim

Za alkohol da se latim

To spriječim

Sjeban je sistem nervni

I glasovi "Naprijed kreni."

Pička vam materina

Jel vi imate vid

ovo je kraj

preda mnom zid.

Na nebo dal' ću ne znam

iza mene bezdan

a ne pijem

još sam trijezan...

I više dosta...

Moj mozak pravi sjebana posla.

I kud dalje. Pojma nemam.

Jebi ga.

[asweetjane]

Dobro ja i funkcionišem koliko me anksioznost muči.

[amputiranamasta]

Besane noći

Premalo je mene ostalo za ove duge noći.

-dokrajči me

[agresija]

vratimo se u onu noć

kad sam prvi put osjetila tvoje usne

kad sam prvi put osjetila tvoj dodir

kad sam prvi put osjetila toplinu tvog tijela

vratimo se u noć kad sam bila sretna

samo na trenutak

jer ove oluje postale su previše za mene

i zato vratimo se u onu noć

kad sam osjetila mir uz tebe

[utopia-concept]

Anksioznost

Osjećaš gušenje i tragaš zraka,

Bog te čuje i sluša pa ti šalje vjetar.

Tebi hladno je, treseš se od straha.

Trudiš se, ali u očima sve više je mraka

Hladan znoj izvire, postaješ sav mokar

Vidiš da nisi normalan, ludilo uzelo je maha.

Izlaziš van, u oko upada ti sunčeva zraka,

Puniš pluća zrakom, nije ti potreban šamar.

Još jedan napadaj panike i pišeš kraj stiha.

[fourfivesecondstillmornin]