Javni prostori su krvni sudovi grada, život, duša – slika grada. Trgovi, ulice, autobuska stajališta, parkovi, prolazi, trotoari, fasade, fontane, pješačka ostrva, mostovi, plaže, parkinzi, krovovi, biblioteke, galerije. Prema Lefevru, javni prostor je produkt interakcije. Nastaje u komunikaciji medju ljudima, tako se i mjenja, stari i umire. Patologija javnog prostora indikator je društvenog angažmana.
Javne prostore predlažu ljudi koje zovemo arhitektima i urbanistima, oni na osnovu nekih matrica, analiza, svog znanja i znanja svih svojih prethodnika crtaju neke druge šeme, analize, idejne i izvodjačke projekte, sve to dobro potkrijepe nečim što se zove projektna dokumentacija i voila! – dobili smo novi trg!
Pa, ne baš, dobili smo novi super render... Sada to sve treba da se izvede i koristi.
U stvarnosti, ovaj proces je jako duga, stresna, sveobuhvatna jednačina. Pored ulaznih podataka kao sto su strateški planovi razvoja grada, GUPovi, DUPovi, ekonomske studije, održivost i opravdanost, u ovu jednačinu ulaze i potreba korisnika i urbani trendovi. Ovi ulazni podaci su opet, neki brojevi, pravci, opterećenja. Te brojeve mozemo naći u nekim udžbenicima i standardima iz prethodnog vijeka, jako temeljno prikupljene i sistematizovane za upotrebu.
Ljudsko društvo ima tu nezgodnu naviku da se mjenja i adaptira... Sad, ta navika zna da upropasti neke planove i predviđanja, jer, pa... nepredvidivo je. Poput džinovskog koraka koje je pomenuto društvo napravilo industrijskom revolucijom, slijedi nastavak – korak tehnološke revolucije. Taj korak je neuporedivo kraće pripreman i kraće će trajati, baš kao i svaki sljedeći, i tako čovječanstvo rapidno ćopa u susret budućnosti.
Svaki od ovih koraka donosi sa sobom novine koje mijenjaju želje i potrebe ljudi – donosi novo doba i oblikuje nove ljude. E sad, ti novi ljudi imaju druge tehnologije, životne stilove i druge poglede na stvari sto ih čini nekako ne-baš-uračunatim u one prošlovjekovne standarde. Posljedica cijele stvari je da ovi nesrećnici što ih ukratko zovemo arhitektima i urbanistima nisu ni svjesni da ti novi ljudi postoje, jer arhitekte i urbanisti uglavnom nemaju društveni život, a i slabo spavaju (o čemu ćemo detaljnije drugom prilikom). Bajati podaci sa kojima ovi rade proizvode nezanimljive javne prostore u kojima niko ne želi da boravi te poništavaju svoju svrhu.
Ovako stvari stoje
Javni prostori pripadaju novim ljudima, oni pripadaju vama! Za vas i zbog vas postoje i vama se prilagođavaju, jer vi ste Korisnik (Tan-dan-dan-dan).
Da, Korisnik je malo božanstvo kojem se oni neispavani arhitekte i urbanisti klanjaju i o kojem čitaju i kojeg bi da usreće... i čije zapovijesti dešifruju iz svojih svetih knjiga trilogije Tehničara, Nojferta (novi zavjet), Osnova Urbanizma na kamenim pločicama itd.
Kad bi samo postojao način da uspostavimo komunikaciju.
Hoćete wi-fi u parku, kul urbani mobilijar, dobre grafite, uličnu umjetnost, biciklističke staze, recikliranje, urbane bašte, skejt parkove, bazene, klizališta?
- Pa što ne KAŽETE?
Tražite javni prostor, zauzmite javni prostor, dajte tom prostoru identitet, borite se za svoj prostor.
Jer, I hate to break this to you, niste u standardima.
Kako su se standardi zenskih proporcija mijenjali kroz istoriju
Ljepota dolazi u svim oblicima i veličinama
WWW – Standardi u ljepoti i izgledu konstantno se mijenjaju, što obesmišljava svaki pokušaj da se uklopite u postojeći trend. Pogledajte video i uvjerite se u to kako se mijenala ženska figura u proteklih 3 000 godina.
Video prikazuje idealni izgled koji se konstantno mijenjao od doba Starog Egipta pa do danas. Zapamtite, ljepoda dolazi u svim oblicima i veličinama, i tako će zauvijek biti.
