Volim te, toliko da mi kliziš iz prstiju kao sitni pijesak i sve što te grčevitije želim zadržati, to brže nestaješ iz moje zgrčene šake, postaješ zapravo, nešto što stalno tražim i gubim, nešto što me čini radosnom i očajnom, jednom riječju, postaješ moj razum koji me prerasta, koji postaje moj sudac i izvršilac osude istovremeno.














