#temelj

[pleatonitum]

Ironija nevidljivog: kako ignoriramo temelj stvarnosti

Na prvi pogled, ova slika izgleda gotovo kao šala: čovjek zavaljen u fotelji, s pićem u ruci, ispred televizora, spokojno izjavljuje: „Ne vjerujem u ono što ne mogu vidjeti.“ I sve se čini bezazleno — dok ne shvatimo da to nije karikatura, već dijagnoza cijelog čovječanstva. Slika koja razotkriva kako moderno društvo razmišlja, vjeruje, sudi i živi. To nije obična ilustracija, već brutalno…

Ironija nevidljivog: kako ignoriramo temelj stvarnosti

[pleatonitum]

Ah te odluke!

Jako je važno ako imaš ljude s kojima se možeš posavjetovati u nekim životnim situacijama. Čuti ih kako razmišljaju o određenoj stvari prije nego doneseš neku bitnu odluku. Naravno, za to biraš one koji ti neće ‘tepati’, odnosno govoriti ono što želiš čuti, već ono što doista misle da je dobro za tvoj život. Još ako su utemeljeni u duhovno stabilnom, ispravnom kriteriju, onda je prava šteta…

Ah te odluke!

[nemanjak]

[izmisljen]

Temelj

Politika, ki gradi prihodnost, kot otrok, ki zida gradove iz peska, jo odnese prva plima. Danes sem razmišljal o ideji za besedilo, pa ima zgornja misel tak zanimiv zven. Vsak, ki brez temelja gradi prihodnost, odnose, sanje ... Nima dobrih obeti. Tega se zaveda šele takrat, ko splava vse po vodi. Ko je prepozno. Takrat, ko so vsi ostali krivi – vsi ostali, ki so opozarjali na tako imenovano plimovanje. Preden začneš graditi, se prepričaj, če v to sploh verjameš.

[darko-pribeg]

Bazično  ljudsko stanje je uvijek moć, sloboda, snaga, jasnoća, lakoća, radost, humor...

d.

Sve što nije nešto od toga je samo sloj misli koji nas uvjerava da on nije samo sloj misli već neka vrsta stvarnosti. Samo crni oblak koji se nadvio nad našim unutarnjim blagostanjem, ništa stvarno.