"Današnji dan bi definirala kao neuspješan ali preživljen."

seen from T1
seen from United States
seen from Türkiye
seen from United States

seen from T1
seen from Russia
seen from United States
seen from United States

seen from Türkiye
seen from India
seen from United States

seen from United Kingdom
seen from Maldives

seen from Australia
seen from T1
seen from United States
seen from Georgia
seen from Yemen
seen from United Kingdom
seen from United States
"Današnji dan bi definirala kao neuspješan ali preživljen."
"Sve dok suzama ispraćam noći, bolja jutra mi neće doći."
Slijepi dani, bez nade, sreće i potpore. Sve češće doživljeni na ovim pustim sivim prostorima moje zemlje.Ta sramna ljubav, nepromišljena prema hladnom svijetu, vuče nas prema dnu dna, i sve kao nehotice. Smrt? Ma smrt je uspjeh u mojoj zemlji. Svi se nadaju ljepšem, boljem životu gore na nebu.Pusti snovi, izgubljeni u mislima lopova koji besramno uništavaju malo sreće nađene u kori hljeba kojom hoćeš da nahraniš izgladnjelo dijete. Kažu mi, optimistično gledaj druge, ali ta skeptičnost, pesimičnost i mržnja nas izjeda sve. Nestaje sve, čak i vjetar neće više da puše ovim prostorima. Sunce nas gleda kroz sunčane naočare, sklanjajući poglede. Mržnja je proglašena kao predmet u osnovnim školama. Kako da dobijemo pomoć od drugih kad sami sebi ne znamo pomoći? Sati prolaze, čak se i kazaljke požuruju jer žele da ova propast prođe. Ptice više nemaju glasa, drveća nemaju lišća, život je zaborav.
Senad Osmić
Srbija je zemlja iz koje se odlazi. Ovde su kosmopolite odavno poistovetili sa izdajnicima, džentlmene sa papučarima, inteligentne sa štreberima, perspektivne sa uobraženima. Onda su ekstremni nacionalisti, seksisti, glupaci i propaliteti dobili prostora da sebe zovu patriotama, a država samim tim postala tesna za one duhom široke, zagušljiva za one širokogrude, mračna za one prozorljive. Tužno je kada svane dan u kom ti glad nadjača ljubav prema domovini, kad ti promaja koja duva kroz novčanik otvori kućna vrata a pasoš se pretvori u kartu u jednom pravcu.
Kontradiktorno zvuči ali iz Srbije se odlazi jer je voliš. Ovde se ne ostaje jer propadaš, a više ćeš joj značiti ako uspeš. Ovo razumeju oni koji su bili gladni za vreme inflacije, koji su sa neizvesnošću čekali nasilno odvedene očeve na ratišta, koji su spavali po atomskim skloništima tokom bombardovanja, koji su protestvovali i dizali revolucije, a istovremeno završavali fakultete u rokovima da bi sad radili u trafikama.
Patriotizam je ono kad se naježiš dok igra reprezentacija a ipak odlučiš da odeš. Patriotizam je ono kad uvek zaplačeš uz Baladu Disidenata a ipak odlučiš da odeš. Patriotizam je ono kad ti majka plače jer odlaziš a ipak odeš. Patriotizam je ono kad puniš džakove sa peskom na Makišu a ipak odlučiš da odeš. Patriotizam je ono kad u svakom od svojih prijatelja koji ostaju ostaviš po deo svoje duše, a ipak odeš. Patriotizam je ono kad znaš Oče Naš napamet a ipak odlučiš da odeš.
Na keca.Jer ti je pun kurac poslodavaca koji se ponašaju kao robovlasnici, političara koji kradu, crkve koja je licemerna, komšija koji gledaju tuđa posla, plate koja je mizerna, dvojakih aršina, srebroljuba, poltrona, opurtunista, lažnih osmeha i urokljivih pogleda. Jer nikad nisi imao ni ono osnovno, pa nemaš šta ni da izgubiš. Jer je sve ono što su tvoji preci stekli propalo, pa više nemaš koga ni da obrukaš ako tamo ne uspeš. Jer nemaš čega da se setiš što bi te nateralo da se makar u odlasku okreneš da Joj maheš.
Odavde se odlazi ne zato što je tamo negde mnogo bolje, već zato što sigurno nije gore. Ovde se ne ostaje ne zato što nikad neće biti bolje, već zato što se nema vremena za čekanje. Dobre prilike su odavno prestale da šetaju ovuda.
Volim te Srbijo ali sebe volim više.