prodju dani, istina, nekad ti se i ne sjećam lika i zaboravim tvoj retardirani smijeh, i ono gurkanje dok hodaš s moje lijeve strane, zaboravim i način na koji si se ljutio na mene, pa nećeš da pričaš i okrećeš glavu, a osmijeh ti razvučen od uha do uha, pa te pitam što se smiješ ako si ljut, a ti obično odgovoriš kako da se ne smijem kad sjedim pored razloga svog osmijeha, i onda me poljubiš, filmski, nježno i polahko, baš k'o prvi put. Pa mi daš ruku, čisto eto, da znam da nisam sama u ovom surovom svijetu, pa kako si stalno govorio "ruka u ruci, želim da budu vječni trenuci", željela sam i ja, nemaš pojma koliko, htjela sam da još dugo prstima prolazim kroz tvoju mehku kosu, da ti diram trepavice jer znam da te to nervira, ili se praviš da te nervira, da gledam u tvoje čokoladne oči dok vani pada mrak, a ti onako obasjan mjesečevom svjetlosti meni se kuneš na vječnu ljubav, htjela sam ja sve to, ali sudbina nije. Najviše od svega, fali mi ona ja koja sam bila samo dok sam bila s tobom, onako luda i spremna na sve. Istina, ulazila sam u druge veze poslije tebe, čuj mene veze, to se ne može nazvati tako, to su neki promašeni pokušaji da pronađem tebe u nekome drugom, ali neuspješno, jer poslije svake te veze, vratim se tebi, i ti me uvijek dočekaš širom raširenih ruku, i tako grlimo se dugo, svjesni da ni ovog puta neće potrajati, svjesni da nas sudbina nema u planu, i da od svega ovoga uvijek ostane samo želja i još po neko neizgovoreno volim te. I možda mi nisi suđen, ali moje srce će uvijek kucati u ritmu s tvojim. I sada opet odlazim, ali ovog puta se neću vratiti, ne zato što ne želim, već zato što nema svrhu, izgubila sam te previše puta, mislim da još jedan gubitak tebe ne bih preživjela. Čuvaj se živote moj. 🐨
theartofmadeline
kaledo-art
turnnoffyourmind
prguitarman
izzy806
