Ništa tako ne ponizuje čovjeka koliko to što vidi da budale uspijevaju u stvarima u kome je on doživio neuspjeh.
Gustave Flaubert (via knjiski-moljac)

@theartofmadeline
Sweet Seals For You, Always
★
Noah Kahan

#extradirty
No title available
Fai_Ryy
macklin celebrini has autism

Game Changer & Make Some Noise
Cosimo Galluzzi
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ

roma★
No title available
Phantogram Three
todays bird
The Bowery Presents
occasionally subtle
art blog(derogatory)
TMBGareOK. The Official They Might Be Giants tumblr
untitled

seen from Malaysia

seen from Colombia
seen from Australia

seen from Malaysia
seen from Venezuela

seen from United States

seen from Germany
seen from Venezuela
seen from El Salvador
seen from United States
seen from United States

seen from Philippines
seen from United States

seen from Eswatini

seen from South Africa
seen from Chile
seen from United States
seen from Venezuela
seen from France

seen from Eswatini
@zemlja-snova
Ništa tako ne ponizuje čovjeka koliko to što vidi da budale uspijevaju u stvarima u kome je on doživio neuspjeh.
Gustave Flaubert (via knjiski-moljac)
Čuvaj mi se. I ne daj da postaneš niko i ništa. I čuvaj, to dijete u sebi, ono zna put. Poraz će učiti tvoje oči plačne, ali tvoje ruke, postaće sve jače. Stegni šakom konope koji te drže nad ponorom, i penji se više, pa nek’ pucaju kosti. Nek’ pucaju! Samo je bitno da ne pukne duša, i to tvoje srce. I molim te. Čuvaj se. Nikad nemoj stati. I dobro čuvaj jedino što je vrijedno… To dijete u sebi.
Alvir Kurtagić (via nedodjija)
A ona je ljubav držala na distanci. Vjerovala da može da voli, ali ipak i bojala se voljeti. Čudno, tako lahko je odustajala od ljudi. Bio je dovoljan samo jedan pogrešan korak da je više nikada ne vidiš. Voljela je tišinu, poneku čašu alkohola da umanji bol. Iako nije znala sta je više boljelo, duša ili srce koje je bilo rastrgano na hiljadu komada. Nikome nikada nije dala blizu, a i one koje bi pustila samo bi povrijedila. Umorila se od života i lažne nade da će biti bolje.
Silvester (via verona-tekstovi)
Pitam se je li Beethoven držao svoj dah kada su njegovi prsti prvi puta dodirivali tipke na isti način na koji vojnik zadržava dah kada prvi puta povlači okidač. Svi imamo različite razloge zbog kojih zaboravimo disati.
Andrea Gibson (via perspektivno)
I tako u nama ostane praznina koju više niko nikada ne popuni.
(via littlememories13)
Želio sam te. Ko život, ko snove, da mi budeš žena, da mi budeš sve što ni jedna neće biti. Kunem se. Slutim da ćeš biti tuđa, a moja nikad više… A želio sam da te budim jutrom, s mirisom čaja i toplim poljupcem da ti počinje dan, želio sam, tugo moja…
Alvir Kurtagić (via nedodjija)
Ocito je bila zena koja se moze nostiti sa svijetom, ali ne moze sa svojim srcem.
Ece Temelkuran, Zene koje pusu u cvorove (via knjiski-moljac)
Pronađi ženu koja će ti biti ravna, u svakom mogućem smislu. Nemoj si dopustiti da se zaljubiš u neku koja će cijeli svoj svijet podrediti tebi. Zaljubi se u ženu koja je neustrašiva kao i ti. Pronađi ženu zbog koje ćeš htjeti biti bolji čovjek.
Christina Lauren, Prekrasna gadura (via svijet-knjige)
Gledao sam te kako nosiš punđu pričvršćenu olovkom na vrhu “tako to nose umjetnice” govorila si Smatrao sam te dalekom od umjetnosti I nisam cijenio tvoj kreativni nered Nisam vidio da si posebna Ali da, tek vidim, onako kako si ti voljela praštala, plakala i smijala se Nije moglo biti ništa drugo nego umjetnost I da sam shvatio na vrijeme, bila bi to nova Renesansa Sad si tuđe čudo
dostoyevska (via dostoyevska)
Vrhunac gubljenja vremena je crtati sebe jarkim bojama za nekog ko je daltonista.
Nakon toga, razišli smo se. Svako je otišao svojim putem, na suprotnu stranu. Zakopali smo ratne sjekire, uništili se međusobno i otišli da krvarimo negdje drugo. Više se ne čujemo kao ranije. Ne tražimo se, niti očekujemo pomirenje. Sve što nas veže jesu lijepe uspomene i ružni ožiljci. Uz poneku gorku suzu, dok niko ne gleda.
😊😊 on We Heart It - http://weheartit.com/entry/249891249
Treba mi samo jedan dan sa tobom, ili samo jedna noć Hotelska soba recimo, lagana muzika, vino I nas dvoje kako ležimo jedno pored drugog i prepričavamo naše živote Želim te dugo, predugo, znaš to Od naše ljubavi, stvarne, imamo svega nekoliko slučajnih susreta I tvoje “neću” u bezbroj varjanti Prošle su godine, ti nisi više tako nedodirljiva, tvoje snove sada žive neke druge devojke Manje sanjaš, više živiš, a baš, ako ćemo iskreno, i ne živiš I fali ti upravo neko da te izvuče iz života Iz svih onih okolnosti u koje si se zapetljala Dogovorili bismo se, unapred, da imamo pravo na sve, osim da se dodirujemo Možemo jedino da se kucnemo čašama, ili da ti pridržim odeću dok se svlačiš Voleo bih da čujem tvoju priču, pravu Ne onu koju mi prodaješ preko uvek sređenih fotografija, internetom Imam i ja tebi toliko toga da kažem Reči koje ispisujem samo oponašaju ono što osećam A osećam mnogo, veruj mi Volim ženu u tebi, znam to Sve tvoje nesavršenosti, nesigurnosti i nesnalaženja Drugačija si od svih koje znam, jesi Volim tvoju prefinjenost, otmenost, uzdržanost, a i otkačenost Oduvek sam se pitao kakva si u krevetu Da li se daješ i prepuštaš, onako divlje, do kraja, u znoju i vatri Ili samo nezainteresovano legneš i puštaš muškarca da te voli Da li si strasna, željna dodira, siline, ili samo stidljivo grliš i maziš Kao srednjoškolka koja ne zna ni šta, ni kako hoće Zna samo da hoće, i to ne ume da sakrije Zamišljam kako ležimo u krevetu, u hotelskoj sobi, i razgovaramo Otvaraš mi se, i što više pričaš osećaš kako sam ti bliži Spremna si da prekršiš obećanje, imaš potrebu da me zagrliš Ali umesto toga počinješ da plačeš, skupilo se toliko toga u tebi Lepa si mi, i takva, ma i svakakva, lepa žena je uvek lepa Šta god da radi Nikada nisi pustila da budem tvoj muškarac, uvek sam bio samo umetnik Plašiš me se, znam, nisi jedina Plašiš se moje slobode, zanosa, sposobnosti da uvek budem neko drugi Prolaze sati, minuti, nas dvoje i dalje ležimo okrenuti jedno ka drugom Divim se crtama tvog lica, tvojoj kosi, boji tvoga glasa koja me obuzima Svašta mi prolazi glavom Kako vodimo ljubav, i to onako ludački, kako živimo zajedno, započinjemo nešto, a ne znamo šta Osećamo povezanost, razumevanje, potrebu da se naše noći nikada ne završe Ti, prva, kršiš dogovor i prebacuješ se na moju stranu kreveta A ja, napokon, počinjem da grlim i ljubim ono o čemu godinama maštam Tvoje grudi, ruke, ramena, usne, vrat, butine Spuštam se i jezikom tamo dole, i idem do kraja Treba mi samo jedan dan sa tobom, ili samo jedna noć Tim rečima sam započeo ovu pesmu Sada shvatam, na kraju, da mi sa tobom jedna noć ne bi bila dovoljna A možda ne bi ni jedan život, koliko te… Ma znaš već dobro ti šta.
Stefan Simić (via lakicemeozenitijednogdana)