Othrvajmo se idejama iz prošlosti – uložimo u budućnost
Mislite li da je nova Riva divovski korak naprijed za grad Split? (?> 100 milijuna kn)
Mislite li da je Zapadna obala divovski korak naprijed za Split? (85.5 milijuna kn)
Mislite li da će Istočna obala biti divovski korak naprijed za Split? (procjena >300 milijuna €)
Vjerujete li da postoji razlika između onih koji su kao prioritet postavili novu Rivu (HDZ), onih koji su kao prioritet postavili Zapadnu obalu (HGS) i onih koji sada kao prioritet guraj Istočnu obalu (SDP)?
Ako je vaš odgovor na sva navedena pitanja NE, onda je očito da ste svjesni zašto su nam potrebne teme poput Gay parade, križa na Marjanu, spomenika Tuđmanu i sl. Da bi se vodeće „opcije“ imale po čemu razlikovati! Bez obzira koga od ovih birali, ono što ćete izabrati je jedna te ista politika, grad se pretvara u kombinaciju Monte Carla i Beiruta. A ako je vaš odgovor na jedno od pitanja DA, razmislite malo još jednom o alternativi…
Igra sa apsolutnom sumom.
Svima je jasno da je najteže od svega stvarati dodanu vrijednost, stvarati rast i napredak cijele zajednice, puno teže nego ona druga opcija kojoj vlasti obično u Hrvatskoj pribjegavaju. Ta druga opcija je igra preraspodjela dohotka u situaciji kad je ukupna suma bogatstva zadana. Prosječnom političaru kakvog smo birali u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj, usta su puna rasta i napretka, a glava mu je puna preslagivanja i preraspodjela. To je i razumljivo jer je i on sam svjestan svojeg ograničenja te da jednostavno nema pojma kako ostvariti rast ukupne sume bogatstva naroda. S druge strane sasvim je logično razmišljanje tog istog političara da, sada kad je stavljen u poziciju moći, može i mora u prvom redu zadovoljiti sve one koji su ga na tu poziciju i doveli. Zato on odlučuje iskoristiti svoj mandat za skidanje svojih suparnika i postavljanje svojih pristaša. Ukupno bogatstvo se ne mijenja, mijenja se jedino njegova raspodjela među članovima društva, tko je dobio izbore, ima dopuštenje naroda da tokom četiri godine, bogatstvo skreće u svoje džepove.
Zapadna obala i nova Riva se savršeno uklapaju u ovu priču.
Zašto? Pa zato jer ne stvaraju dodatnu vrijednost. Ako je vrijednost grada, lokacije i korist zbog novog uređenja obale porasla za 10% otkad su napravljene (što je čak i velikodušna procjena), problem je u tome što je taj porast koristi konačan. A još veći je problem to što je i što će samo jedan uski krug ljudi i firmi profitirati zbog tih ulaganja. Jednokratno povećanje bogatstva pojedinaca, iako za njih značajno, nije znatno utjecalo na povećanje ukupnog bogatstva svih građana i grada Splita. Oni koji žive na periferiji i u grad nikada ni ne dolaze (a ima ih znatan broj) ne samo da od toga nemaju koristi, već zbog zaduženja i propuštenih drugih prioritetnijih projekata odnosno oportunitetnih prilika imaju samo štetu. Zbog toga su ove investicije u fasadu samo još jedan, vješto zakamufliran oblik igre sa apsolutnom sumom bogatstva.
Kako bi izgledala politika povećanja ukupnog bogatstva građana?
Turizam ne stvara novu vrijednost kao ni trgovina, barem ne onoliku koliku stvara industrijska proizvodnja. Godišnji rast turizma je ograničen i sve se u konačnici svodi na trgovinu nekretninama kao jedinom obliku brze zarade za bogate. U zadnjih 8 godina, na zahvate koji su propagirani kao veliki koraci naprijed za grad, kao projekti koji će gradu donijeti preporod (u prvom redu Riva i Zapadna obala) koštali su grad preko 200 milijuna kuna. Zamislimo da smo odlučili, umjesto toga, ovih 200 milijuna kuna rasporedit u projekte koji bi stvarno doveli do rasta produktivnosti, do dodatne vrijednosti i novih proizvoda na području grada. Zamislite da smo identificirali ključne pojedince, tvrtke, udruženja i institucije koje posjeduju kreativnu i proizvodnu snagu i kapacitet, da smo identificirali one koji znaju kako nešto proizvesti i plasirati na svjetsko tržište i koji su uz to konkurentni. Da smo kroz 3-4 programa taj novac usmjerili na poticanje njihovog udruživanja, usavršavanja, pripreme, kreiranja, promoviranja, proizvodnje, plasiranja i konkurentnosti, što bismo tada postigli?
Najprije bi došlo do raspodjele bogatstva u situaciji apsolutne sume (kao i u prethodnim slučajevima), više ne bi dobivali jedni, nego drugi. Ovi prvi su građevinari, turizam, trgovina i nekretnine, a ovi drugi su studenti, poduzetnici, obrtnici, mala i srednja poduzeća, industrija i kultura.
Progresivna politika bi trebala u prvom redu stvoriti najbolje moguće uvjete za nastanak novih ideja, za realizaciju istih, za multidisciplinarne projekte, za suradnju, za pokretanje posla, za smanjenje rizika od neuspjeha, za poslovanje, za proizvodnju i za plasman. Zato je najprije potrebno mjesto gdje će sve kreativne snage grada moći to isto realizirati, tehnološki park (u gradu, ne Vučevici). Zato je potrebno financijsko praćenje projekata, fond, posebne kreditne linije i bespovratne potpore. Zato je potrebno stručno savjetovanje te privlačenje svjetskih stručnjaka. Te je na kraju potrebno kompetitivno, kooperativno i poticajno okruženje koje nikoga ne favorizira već na svima pruža jednake šanse. Naglasak treba biti na novim tehnologijama, na svjetskim trendovima i proizvodima čiji je cilj europsko i svjetsko tržište te supstitucija uvoza.
Nije nam za to potrebna ni velika nova infrastruktura, imamo dovoljno neiskorištenog prostora koji se može prenamjenom i adaptacijom dovesti do zadovoljavajućeg stanja. Na taj način bi se umjesto u nekretnine i hladni pogon, većina novca uložila u sam proces stvaranja novog proizvoda. A to na kraju krajeva i jest najbitniji cilj.
Jednom kada bi smo kroz te programe pokrenuli ekonomiju, započeo bi proces zapošljavanja, počela bi se otvarati nova mjesta; najproduktivniji dio radne snage, mladi, bi se najprije zaposlio. Njihovo zapošljavanje bi dovelo do još bržeg rasta brzine nastanka novih proizvoda s obzirom da su mladi najkreativniji dio naroda te bi onaj dio dugotrajno nezaposlenih počeo sa prekvalifikacijama i polako ulazio u rad. Ne bi bio problem u tome jer bi konačno imali granu/nišu/struku koja im jamči zaposlenje. Ta nova grana proizvodnje koja bi nastala i koja bi postala nositelj ekonomskog rasta grada bi postala naš prioritet te bismo na njoj mogli stvarati daljnje komparativne prednosti i daljnji ekonomski rast.
