Hanif Abdurraqib, They Can't Kill Us Until They Kill Us
Keni
Alisa U Zemlji Chuda
taylor price
will byers stan first human second
Cosimo Galluzzi

Discoholic 🪩
DEAR READER
we're not kids anymore.
RMH
wallacepolsom
TVSTRANGERTHINGS
No title available
Peter Solarz
Claire Keane

JVL
dirt enthusiast
tumblr dot com
Not today Justin
$LAYYYTER

祝日 / Permanent Vacation

seen from Germany

seen from United States

seen from Türkiye
seen from United States

seen from Malaysia
seen from Japan
seen from Kenya
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from Brazil
seen from United States
seen from Italy

seen from United Kingdom
seen from Sweden

seen from Singapore

seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from Türkiye
@cenobij
Hanif Abdurraqib, They Can't Kill Us Until They Kill Us
the urge to go outside in the middle of the night while everybody is asleep, just to look at the stars and the moon, listen to the wind and walk though empty streets.
Loudest 16 minutes of silence I've ever heard.
One year. 16 dead. Zero accountability.
Novi Sad remembers. And we will never forget.
Nikada nisi znala da se nametneš kao žena Imaš sve, samo nemaš petlju
Zato skrivanja i zatvaranja Zato sve te misli o odlasku, tamo negde Kao da ćeš tamo naći sebe
A znamo i ti i ja da nećeš
Zato tvoja lepota nije dovoljno lepa A tvoja pamet nije dovoljno pametna Zato što se plašiš Odbijanja Nerazumevanja Da te neko ne razotkrije Tebe i tvoje prefinjeno ludilo
Meni je ono poznato koliko god da ga skrivaš Ono ide uz tebe Kao tvoja kosa Kao tvoj ruž za usne Kao boja tvoga glasa
Voleo sam te, znaš to Nisi mi dala ni da ti priđem
Strah, znam
U stvari, ja ne znam ništa o tebi Znam samo da mi se sviđaš Ti, ili sve te tvoje silne maske
Imaš sve osobine da me upropastiš kao muškarca Prelepa si Dovoljno pametna da znaš kada da zaćutiš A kada da šarmiraš i zavodiš
Dobra si Ali ne i za sebe
I naravno nesrećna Mada ko nije?
Imaš još toliko toga Samo sve manje imaš vremana
Plaše te godine koje dolaze Propuštene šanse Muškarci koji su pripali drugome Sve ono što si sanjala u potaji A sada to žive drugi
I?
I jednog sasvim drugačijeg mene Kome nikada nisi pružila šansu
Zašto?
Ni sama više ne znaš
Znaš samo da ti trenutno nije do pesme A možda ni do života
“trenutak kad se sve složilo i ja sam videla svoj put jedan mali uski put koji je više žbunje nego staza ali moje žbunje koje i ne vodi bogzna gde ono što je vredno života sitne stvari trenuci to se shvati tek kasnije.”
— Vitomirka Trebovac, “Vrednosti” (Dani punog meseca)
#unsentproject
“If you care about someone, you’d be honest with them about everything no matter what it is.”
— Unknown
Logicno, i nema ljutnje.
gahahahshahshaha
𝑇𝑜 𝑡ℎ𝑒 𝑝𝑒𝑜𝑝𝑙𝑒 𝑤ℎ𝑜 𝑙𝑜𝑜𝑘 𝑎𝑡 𝑡ℎ𝑒 𝑠𝑡𝑎𝑟𝑠 𝑎𝑛𝑑 𝑤𝑖𝑠ℎ ⋆.˚
If I was sisifus I would just not do it :/ like maybe I'd try once and when the rock fell I would be like okay I'm done :/ I'm not doing this anymore :/ idk it just doesn't seem very fun to me :/
idgaf if my parents are disappointed in me I'm not impressed by them either
ali onda pred pijacom
lale
u kesi neke žene
podsete me
da je sve savršeno
i da će brzo proći.
Vitomirka Trebovac - Sve drveće sva deca i svi bicikli u meni
loše stojim s vremenom
ne znam za godišnjíce
zaboravljam datume
ali dobro pamtim
neke kućne žurke
gde se išlo
od tavana do podruma
a najbolje je uvek bilo
u tesnoj kuhinji
tamo se uz poslednji dim
dočekuje zora
od vriske do šaputanja
pa na prvi autobus
loša sam s vremenom
ali omeđim život
nekim događajima
knjigama i ljudima
a posebno tim kućnim žurkama
prošle nove godine
svi smo dobro jeli
na kraju sam digla
noge na stolicu
i stvarno je bilo lepo
čuo se vatromet
i psi što laju od straha
bio je to još jedan početak
nismo imali pojma
šta će se sve desiti.
Vitomirka Trebovac - Potrebno je malo sunca