Imam sve što sam oduvek sanjala
Kućicu, iz koje se savršeno vidi zalazak
Sobu do ulice, iz koje se čuje kad kiša pada
Sobnu lampu u njoj
Imam tebe, i snove koje sanjamo
Dzigija i mir
Kažeš da ti dušu smirujem
Dok te gledam u polu mraku
Kažem, i ti meni
Volela bih da taj momenat
Ostane zauvek tu
U nama
Crtala sam ti prstima sazvežđa po ruci i nozi,
Od svakog mladeža, i svakog ožiljka,
Dok si čitao knjigu,
Jednom sazvežđu sam dala ime,
I zove se Ljubav.
Neka te Beograd čuva,
Čekam te u kućici gde je uvek Juli,
Sedim na tvojoj strani kreveta,
Uvek deo mene nosiš, a deo sebe ostavljaš. 🌙














