Cosimo Galluzzi

Andulka
Lint Roller? I Barely Know Her
art blog(derogatory)
todays bird
"I'm Dorothy Gale from Kansas"

PR's Tumblrdome
sheepfilms
Stranger Things
dirt enthusiast

Kiana Khansmith
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open
Alisa U Zemlji Chuda
I'd rather be in outer space 🛸

oozey mess
hello vonnie

izzy's playlists!
One Nice Bug Per Day
RMH

@theartofmadeline

seen from Belarus
seen from Malaysia

seen from Malaysia

seen from Netherlands

seen from Malaysia
seen from United States

seen from China
seen from United Kingdom

seen from United States
seen from Azerbaijan
seen from United States

seen from United States

seen from T1
seen from Guatemala

seen from Malaysia
seen from Australia

seen from T1

seen from United States
seen from Guatemala
seen from Brazil
@flames-and-ashh
We need more women like this
My reblog was pretty aggressive on this one
Rekla je da osjeća kako joj niz dušu gamiže tuga, kao pokutina na zaleđenom jezeru u svitanje proljeća.
Stay AWAY from people who think your trying to argue every time you express yourself
Gonna reblog this every time it pops up on my dashboard.
lets talk about goals
find myself listening to music i loved years ago and i realize i still am her
Uber: “I’m in a blue Honda Civic.”
Me: “ok”
Me to me: “ok, we know what blue is”
Uh kakva sam postala
Ove sličice na tastaturi su me
emocionalno poglupile.
Sjećam se uzrasta kad je jedno nacrtano srce
Značilo obećani brak
I bure maštanja o toploj kućici u snijegu
Bijelim plahtama i zajedničkim jutrima
Sad srca lete u milisekundi
Na sve strane i adrese
Ljudima koje ne poznajem
Iz zahvalnosti,iz slaganja sa nekim mislima
A ne znače ništa;
Ni meni ni onom ko ih prima
Ko kad smo drugarski djelili žvake
Sad djelimo srca
Ma ni toliko
Žvake su mogle nestati,pa smo gledali sa kim ih djelimo
I imale su okus
Ovo sad ,ko GMO maline
Bez trnja su i
Ima ih na pretek,a bez okusa
Koliko će me moja djeca jednog dana razumjeti?
Pu
“I love you. Infinitely and inexpressibly. I’ve woken up in the middle of the night and here I am writing this. My love, my happiness.” – Vladimir Nabokov, from a letter to Vera (January 19, 1925), featured in “Letters To Vera” by Vladimir Nabokov (Russian, 1899-1977)
jedan od onih parova
mi smo u istoj večeri
plesali balade
ljubili se u tuđim haustorima
kamenjem gađali golubove
pjevali na ajfelovom mostu iz sveg glasa
a onda ćutali sav put do stana
pa se posvađali na ulaznim vratima
oko toga da li sam zatvorio
jebeni prozor
ili nisam.
zatim smo galamili nasred sobe
hodali u krug
kao da se razvodimo
komšije lupale u plafon
a mi im horski jebali mater
pa onda nastavljali da jedno drugom
redamo sve po spisku.
tražila je da spavam na kauču
jebi se
neću da spavam na kauču
imam prava na krevet
baš kao ti.
upao sam u sobu
zaključao vrata
i spavao na jednom kraju
golemog kreveta
vodeći računa da je
ni slučajno
ne dodirnem
a ona meni uzvraćala
istom mjerom.
probudili smo se
zagrljeni.
moje su usne bile negdje
između njenog uha i
tri tone čupave kose
koju sam volio i organski mrzio
u isto vrijeme.
probudili smo se
pogledali se i shvatili
da smo zagrljeni
a onda se sjetili
da smo posvađani
pa se brže bolje maknuli jedno od
drugog
ja pravio kafu
ona pravila doručak
ja spremio krevet
ona usisala dnevnu
ja je pitao hoće li šećera uz kafu
ona rekla odjebi
i jutro je polako
moglo da krene.
mi smo bili jedan od onih parova
koji jedno drugom
zagorčavaju život
ali smo bili i jedan od onih
parova
kojima život
jedno bez drugog
ne bi imao
baš nikakvog
ukusa.
jednom je padala kiša
a Sarajevo je poznato kao grad u kojem
od deset ulica
devet ima lokve u kojima se može
upecati pastrmka.
vraćali smo se sa nekog
plesa
da ga jebeš ne mogu se sjetiti
kojim povodom je bio
niti kako je uspjela
da me natjera
da plešem.
helem
vraćali smo se sa tog
famoznog plesa
ona je bila u ljetnoj
lepršavoj haljini
i nekim
rozičavim sandalama
za koje je dala
pun klinac para
pa kad se nebo otvorilo
u dva sata ujutro
a mi se pješke vraćali
a taksija, kao za inat
nigdje u krugu od
stotinu milja
ja sam je nosio
kao dijete
u naručju
skinuo sam sako i pokrio je
da ne kisne
i tako u košulji
mokroj i pripijenoj uz tijelo
sa kravatom i
lakiranim cipelama
koračao kroz jebene lokve
do članaka u vodi
pazeći da se njene
divne sandale
i ta mekana stopala
ne pokvase.
Istu tu večer sam
razbio čašu
nešto krupno opsovao
a ona meni rekla
da sam najgori čovjek
kojeg je srela
s ove strane
Ekvatora.
mi smo bili jedan od onih parova
svađali smo se,
a to znate ako ste iz Sarajeva
i prolazili ste našom ulicom,
znate sigurno,
svađali smo se iz sveg glasa
a isto smo tako
vodili ljubav.
mi smo, vidite,
bili jedan od tih parova
ništa nam nije bilo sveto
osim nas
i ništa nismo uspjeli tako dobro sjebati
kao što smo na kraju
sjebali nas.
There is something about sunlight that makes life seem just a little less horrible
Ranjeni i ludi
On zapravo voli plavuše i
Bilo bi mu draže kad bi makar glumila da te zanima
Nešto više od vlastitih riječi.
On voli plavuše a ti hoćeš nekog više, znaš…
Drskog i samouvjerenog.
Nekog ko neće pitati gdje idete
Neće biti nesiguran kad te drug zagrli i
Kad poželi samo će doći
Poljubiti te pred svima i odnijeti na ramenu
Jer nije tip koji čeka.
Uvijek si htjela nekog
Od čijih će prstiju sijevati žmarci u korijenu kose
Orgazam od jednog pogleda, drhtaji u koljenima
Raširene zjenice i zemljotres u krevetu a opet
Sigurne ruke i tenk od muškarca
Koji gazi tvoje melanholije i nosi te
Na drugi kraj svijeta šapatima.
Negdje usput si se predala.
Nema veze, rekla si
On je fin i prijatan
Zapravo voli plavuše i
Bilo bi mu draže kad bi makar glumila da te zanima
Nešto više od vlastitih riječi ali
On je fin i sasvim, sasvim slučajno
Ničim ne podsjeća na mene.
Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa nerječita, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu, pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana od pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.