Priznat ću ti zašto volim proljeće

Znao sam da je posebna, kad nisam mogao ni lijepo da je poljubim jer se previše smijala...

[just-like-a-spring-breeze]

Gratitude

07.01.2021.

[just-like-a-spring-breeze]

Čekajući tebe, našla sam sebe

17.12.2020.

[just-like-a-spring-breeze]

I eto tako, sjedimo na toj glupoj klupici u ovo glupo jesensko doba i buljim u prazno. Odvratan osjećaj prolazi mi kroz tijelo. Viśe te ni ne sluśam i sve mi je mutno, a vidim krajičkom oka da baś puno pričaś. Ali uzalud, prestala sam te odavno sluśati. Ionako me ne zanima.

Zanima me samo zaśto bi netko dozvolio da sebičnost ovlada njegovim bićem i sasvim ironično, uzme mu sve śto mu je potrebno u jednoj osobi.

Neka, bila sam i gore od toga. Pala sam i niže od toga.

I ako niśta drugo, znam da sam dovoljno jaka

Da ustanem, tako slomljena

I da te zagrlim

I oprostim sve śto si mi napravio

Jer ne krivim te

Da si znao bolje, učinio bi bolje

[just-like-a-spring-breeze]

[just-like-a-spring-breeze]

Neki bolji dani

25.08.2020.

[thehopefulquotes]

Just remember that, sometimes, the way you think about a person isn't the way they actually are...

— John Green, Paper Towns

[just-like-a-spring-breeze]

Summer nights

20.08.2020.

[komadi-ljubavi-u-stihu]

Ne znam da li me to

Sto ćeš me jednog dana proći

Raduje ili plaši.

[just-like-a-spring-breeze]

Brinuli ste o meni od prvog dana.

I onako sitna mislila sam da ćete uvijek biti tu.

Davala mi je utjehu,

Tvoja topla koža

I njegova pikasta brada.

A onda misleći da radite dobro

Radili ste loše.

Ne imajući na umu da sam i ja čovjek

Koji se može slomiti.

Ali ne krivim Vas.

Jednostavno niste znali bolje.

Ja sam kriva što ne pripadam.

Što ne želim pripadat

Domu koji me psihički uništio.

I sad uvijek nisam tu.

[glassbonespaperskin]

[just-like-a-spring-breeze]

Proklete su te umjetničke duše

Imaju tu neku tendenciju idealizirati cijeli svijet

Tako ga naivno poimati

I lijepo je biti na tom ružičastom, doduše prhkom oblaku

Sve dok ne zapuhne jači vjetar i odjednom se nađeš kako padaš

Na to prljavo dno realnog zivota

I shvatiš da stvari nisu onakvima kakvima se čine

I da si sam.

I želiš kriviti druge ljude, ali si svjestan da nije do drugih ljudi

Već do tebe i tvojih nerealnih očekivanja

I kako si zapravo samog sebe sjebao

Jer si predugo živio na tom prokletom ružičastom oblaku

-i opet bi se vratio, samo da mozeš

[just-like-a-spring-breeze]

Kažeš; sreli smo se u krivo vrijeme.

Ali smatram da za nas nikad neće biti pravog vremena.

Pravo vrijeme nije pojam koji se igrom slučaja dobije, već pojam koji se napravi.

Pojam za koji se žrtvuje.

Al' tko će se od nas dvoje žrtvovat.

Ja sigurno neću, a znam da nećeš ni ti.

To i je problem kad se sretne dvoje toliko istih, a toliko različitih.

I rađe bi žrtvovali jedan drugog, nego sami sebe.

Zato i jesmo prokleti.

Jer mislimo da želimo bolje, a radimo gore.

- Prokleti bili

[just-like-a-spring-breeze]

Znaš onaj osjećaj kad si vani i počinje padati kiša i brzo trčiš ispod krova kako bi se zaštitio.

E ti si meni bio taj krov.

Ali sad sam naučila voljeti kišu.

[just-like-a-spring-breeze]

Ali najviše sam ti zahvalna što si me naučio da više nikad tako lako ne smijem dati sebe

Jer me ti definitivno nisi zaslužio

I čekat ću strpljivo dan kad dođe osoba koja me zaslužila, ali bit ću oprezna

Jer si me dobro naučio da nisu ljudi kakvi se na prvu čine

Istina, ja sam pogriješila

Bilo je to naivno od mene

[aqua-regia009]

The Cycle of Terror and Tragedy: September 11, 2001 (2006)

by Graydon Parrish (b.1970)

[emocionalni-kokuz]

[tisisvestodruganecebit]