Jesi li umoran?
taylor price
AnasAbdin
Xuebing Du

tannertan36
I'd rather be in outer space 🛸
we're not kids anymore.
No title available

#extradirty
DEAR READER

roma★

No title available
tumblr dot com

祝日 / Permanent Vacation
Claire Keane
RMH

Origami Around
No title available
styofa doing anything
Stranger Things
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
seen from Australia
seen from Belgium

seen from Malaysia
seen from United States

seen from United States

seen from T1
seen from United States
seen from T1

seen from T1
seen from Germany

seen from United States

seen from United Kingdom

seen from T1
seen from United States
seen from Canada

seen from Türkiye
seen from United States

seen from Greece
seen from France

seen from India
@karla5689-blog
Jesi li umoran?
Teenage-age when only tumblr understands you.
Opraštamo mi,ali ne zaboravljamo.
Voljeli su se, onako iskreno, bez svih onih srca i emojija preko dopisivanje, bez dubokoumnih citata o vječnoj ljubavi popraćeni sladunjavim slikama. Voljeli su se mnogo, bez puno lajkova i ostalih sranja.Pričali su o banalnim stvarima,samo njima bitnima.Vjerovali su u male stvari iz kojih se rađaju veliki osmjesi.I zato su baš bili toliko posebni.
Ima dana kad ne plačemo jer smo tužni, plačemo jer nam je previše svega.
Moji profesori imaju stav da nam tehnologija krade djetinjstvo, a to što ja učim Napoleonove ratove do 2 ujutro, to je ko’ djetinjstvo -Malena-
Naposletku, ti si znala ko sam ja.Otkud sad te suze, moja mila?
Sto bi ucinio da odem?- upitala sam ga jedne veceri -Poslao bih sve vojske za tobom, proklinjao svaku minutu provedenu bez tebe...ahh ne bih stao dok ponovno ne ugledam najljepse oci ove planete... -Malena-
-Znas sta??? -Sta? -Živo mi se jebe.
-Malena-
Prosle su godine otkad smo se rastali…onako, u miru, kao ljudi…kilometri su izgleda ucinili svoje…sjecam se te januarske veceri kao da je jucer bilo. Onaj iritantan zvuk pristigle poruke trznuo me iz mojih misli i emocija u kojima sam se gusila svakog dana…na ekranu mi se ukazao dobro poznat broj, izbrisan no znala bih i u alkoholiziranom stanju otipkati.Pisalo je: Anđele ovih dana nebo nad Zagrebom ne prestaje da place, hajde da ga razveselimo…otvorila sam ulazna vrata stana pred kojima je stajao on, nisam nista dalje pitala, samo smo se gledali neko vrijeme a onda je on progovorio: Bili imala ista protiv da te gledam ovako ko sad do kraja zivota…pa i ne bih- odgovorila sam…i tako smo nastavili da se gledamo…do kraja veceri a vjerovatno i zivota… -Malena-
Tijekom odrastanja primjecujem da Balkanci znaju ama bas sve, uvijek znaj bolje od tebe, svi te znaju bolje nego sto ti znas samoga sebe, svi znaju sto trebas studirati, kako se trebas odijevati i koliko god ti pokusavao oni su uvijek najpametniji...al primjecujem ovih dana da su oni svi naucili sve, no malo tko je od njih naucio biti covjek...
-Malena-
Pa od 7 milijardi ljudi meni samo jedna moze da izvuce osmijeh na lice, samo jedna zbog koje ce suze prestati da teku, samo jedna zbog koje cu povjerovati da nisu svi ljudi govna i samo jedna da zagrli, onako, jako kako samo ona zna... -Malena-
I prođe vikend, gdje si bio sta si radio... sutra ce svi da pricaju o izlascima, momcima, dozivljajima...a ja cu njima pricat sta sam sve lajkala na tumblru... -Malena-
Dosta mi je vise ovoga grada, plavih tramvaja i prijezirnih pogleda…umorila sam se, znas onaj osjecaj kad te iznutra nešto guši, polako ubija, kad imas osjecaj da sve nestaje, da jedan dio tebe umire ali si i dalje ziv, ne dises ali si ziv, tuzan si , ali se smijes…ne zelis reci svoje osjecaje jer u drustvu punom predrasuda,lažnih etiketa i onog balkanskog laznog morala tko vise mari za osjecaje…a onda se sjetim tebe i dadnem si jos jedan povod da se isplacem…eh moj prijatelju daljina je oduvijek bila zajebana stvar…nije daljina nikad bila povod zaboravu vec povod nostalgiji i svakoj zelji zazeljenoj u 00:00… -Malena-
Pa kad me pitaju sta se desilo između nas ne znam pošteno ni da odgovorim jer ne znam ni sebi da objasnim gdje je pukla ta žica…možda smo se izgubili u prijevodu između sna i jave, između našeg imaginarnog svijeta i ove pičke materine što je nazivaju zemljom, možda…pa ne znam ni sama da objasnim, tako da anđele moj ako ikada navratiš u ovaj grad gdje tišina para uši jače od bilo kakve buke , a nebo još uvijek oplakuje dan kad si otišao…navrati da ponovo sanjamo neka bolja mjesta s nekim boljim ljudima, da brojima zvijezde noću…eto samo sam htjela da to znaš -Malena-
-Malena-
00:00,...a u picku materinu previse je zelja. -Malena-