I kad su riječi od srebra šutnja zlatna je. Ma ko to kaže? Tišina je teška droga, kada je prvi put probaš laka je i opojna, a poslije tvoje tijelo je toliko puno otrova da više ni mozak ni srce nisu oni stari; duša postaje crna, a misli glasnije od najljućih riječi. Šutnja je mudra, kažu, ali možemo li je podnijeti? Nije li u naš DNK socijalnost ugrađena baš da bismo teret svijeta mogli dijeliti i izvlačiti jedni druge na površinu kad god tonemo u ponor?
Tišina je najgora forma hladnog rata koja od duša pravi okorjele neprijatelje, to je čaša sumnji i nemira, a kada je ispiješ njena praznina će te ubiti. Riječi ponekad razore sve, ali tišina je neprimjetni ubica, kako joj i priliči.
-E



















