"Vođenje ljubavi nikada nije imalo ljubav, pre tebe."
A. M.
ojovivo
will byers stan first human second

izzy's playlists!

祝日 / Permanent Vacation
Cosimo Galluzzi
🪼
KIROKAZE
Today's Document
Monterey Bay Aquarium
Jules of Nature
styofa doing anything
Sweet Seals For You, Always
we're not kids anymore.

JBB: An Artblog!
he wasn't even looking at me and he found me
Misplaced Lens Cap
taylor price
almost home
Game of Thrones Daily

pixel skylines

seen from Türkiye
seen from United States
seen from Honduras
seen from China
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Türkiye
seen from United States
seen from Italy
seen from Malaysia

seen from Norway

seen from Brazil
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from Türkiye

seen from Germany
@milosevicka012
"Vođenje ljubavi nikada nije imalo ljubav, pre tebe."
A. M.
Krivim ga jer se okrenuo ka meni u istom trenutku kada sam i ja ka njemu - iako sam se nasmejala, srce mi se tada izlomilo na komadiće.
A. M.
Onako ne ljubi neko ko ne voli.
A. M.
Drhtaj naših tela, poljupci koji umiruju i prvi jutarnji zraci svetlosti.
A. M.
Ne vidim poentu puta ako ne ideš ka nečemu što voliš.
A. M.
Jedan od najsnažnijih osećaja ikada je kada učiš da ponovo zavoliš.
A. M.
Beli duks
Kada legnem da spavam i osetim da mi je hladno, obučem onaj tvoj beli duks - baš onaj sa crveno crnim grafitom koji mi se toliko svideo kada sam ga prvi put videla na tebi, iako ni dan danas ne mogu da provalim šta zapravo tu piše. Taj duks je odavno u mom ormaru, sada već godinama. Kada zahladni, bilo kakav dodatni sloj odeće bi pomogao, ali se, eto, ja uvek pri odabiru među mnoštvom, odlučim da uzmem beli duks. Nesvesno. Kada me pitaju da li mi tvoje stvari i dalje znače i da li ih čuvam i nosim zbog sentimentalne vrednosti koju možda imaju za mene, uvek odgovorim da to zaista nije tako; pamučne su, široke, dosta prijatne i u njima se veoma dobro osećam. Deo tog odgovora jeste tačan, zapravo svaki od argumenata nije neistinit. Međutim, ove zime je bilo dosta hladnijih dana, a osetila sam na svojoj koži i centralno grejanje koje, kao što si mi i sam pričao kada si mi govorio o ovom gradu, ne radi uvek ravnomerno. Iz tog razloga često u sred noći završavam pored ormara, uzimajući nešto da mi ne bude hladno. Uvek istu stvar. I tih noći uvek baš dobro spavam, mnogo bolje nego kada su radijatori dobro zagrejani, što je najčudnije. Osećam se sigurno, ušuškano. Kada sam počela da razmišljam o tome kada sam se tako poslednji put osećala, ispostavilo se da si tada ti bio tu. Pre dosta godina. Sigurnost. To su sada samo divne uspomene na neka lepša osećanja i trenutke koje nikada identične neću uspeti da povratim, kakve možda nikada opet neću doživeti. Toga se treba sećati, postalo je značajno onog trenutka kada sam razaznala da sam tada bila srećna. Kako bih reagovala kada bismo se danas slučajno sreli na ulicama ovog, tvog grada? Ne znam. Kako bih reagovala kada bismo se slučajno sreli na istom tom nekom mestu, dok sam ja u tvom belom duksu? Možda bih malo pocrvenela, a ostalo - takođe, ne znam...
Ne volim "onako" ljude. Ni "onako" zagrljaje, ni "onako" poljupce. Ništa tek, eto, "onako". Ili da puca ili nemoj.
A. M.
Ne pišem, jer za tebe ne mogu naći prikladne reči. Ne više.
A. M.
Ma, nema veze... Ionako se ne bih uklopila u tvoj svet.
A. M.
Bila sam hladnokrvna... do prvog sledećeg zagrljaja.
A. M.
"Od svih, izabrao sam tebe jer sam mislio da ćeš me najlakše zaboraviti."
A. M.
Ljudi bez duše, kuda?
A. M.
Iskrene oči
Da bih te shvatila,
Pokušala sam da gledam
Kroz tvoje iskrene oči,
Iako je sve bilo nejasno i mutno.
Tvoj vid je bio davno oštećen
I svaki detalj života bio je u magli.
Neki bi rekli da su u pitanju naočari,
Možda su se, jednostavno, zamaglili kažu.
Probala sam da ih obrišem. Iluzija.
Kada sam videla da počinješ da slepiš
Pozajmila sam ti svoje, zelene oči,
Na neodređeno, bez razmišljanja.
Nisam tražila ništa za uzvrat,
Samo sam želela da budeš dobro.
Nisam ni samo pokušala da te shvatim, gluposti pričam...
Želela sam da te volim.
Na kraju puta,
Desilo se jedino što je preostalo:
Oslepela sam.
A ti si
I kroz moje zelenilo
Počeo da vidiš
Smrt.
Moraću da izgubim te, da ne bih izgubila sebe.
A. M.