Večeras dok sam se vozila nazad kući, po običaju sam prebacivala radio stanice i tražila nešto što bi odgovaralo umornom, posljednjem u novembru ove godine, petku. Naletih na pjesmu koju nisam čula dugo vremena, jako dugo. Ne znam zašto, ali posebna vrsta radosti je kada neka osoba koja "diriguje" muzikom na nekoj od radio stanica, pogodi baš onu pjesmu koju ni da sam birala ne bih bolje izabrala. Pjesma "Bila je lijepa" od grupe Macbeth- neprocjenjivi stihovi.
Odslušam je, vratim se u taj neki period kada sam je intenzivno slušala i nastavim dalje. Puštam džuboks sudbine da izabere sledeću numeru, uz upozorenje da me ne smije pokušati rasplakati sa nekom nostalgičnom stvari koja bi me podsjetila da sam nekad petkom mogla nakon škole, pravo u kafić s rajom, da smo bili jedini u kafiću i planirali doček Nove godine.
Nakon što sam prešla preko svih stanica, ponovno poznata melodija, ali sada na drugoj radio stanici. Ponovno Macbeth. Ponovno stihovi " ...da svu ljubav što sam drugim, samo tebi dam..." Slučajnost ili? Već sam to rekla, ne vjerujem u slučajnosti, sve baš sve ima neki razlog. Niko se u našim životima ne pojavi slučajno. Pa ni pjesma na radiu. Zato nastojim da pružam šansu raznim životnim situacijama, osobama, prilikama. Nekad se desi pa nam Bog šalje iste stvari i osobe nekoliko puta, jer svaki do sad nismo to prihvatili ne ispravan način. A nekad opet, dobijemo samo jednu jedinu šansu da prihvatimo nešto, i ako je izgubimo, nikad se neće ponoviti više. Nije lako upravljati životom, nikako. Mi Balkanci se branimo onim " ne znam, nisam pametan", ali nekad nemamo luksuz ni time da se izvučemo. Nažalost.
yousharknotpass
germansingergirl
2087
jacobvanloon
titsay
dailybridgerton
ellievsbear
areudirty
