Najdraži....
Teku posljednji sati ove besane noći. Misli mi se isprepliću i kovitlaju kao jesenja magla, duboke i teške. Tišina ispunjava zidove kojima je odzvanjao naš smijeh. I oni su sad prazni i hladni kao ovaj krevet u koji ne mogu leći jer umjesto tebe, sa mnom spava čežnja.
Sjedim u polumraku, svijetlo svijeće iscrtava plešuće sjene po zidovima vraćajući sjećanja na naš prvi ples.
U trenutku kad ugledah tvoje oči, kao da su se sudarile planete i nastao je jedan sasvim novi svijet satkan od naših snova i želja. Postao si moje sunce koje me kupalo svojom toplinom i sjajem, potičući me da rastem I spoznam ono važno. Stajala sam uz tebe u svakoj tvojoj bitci, radovala se svakoj tvojoj pobjedi i ljubila ti rane kad si padao. Kad pogledam u tvoje oči, vidim dubinu tvoje ljubavi i onda znam da mogu sve jer dok si sa mnom, strah je samo pojam. Svijet više nije isti od kad te upoznah. S tobom sam upoznala ljubav. Onu ljubav koja daje sve, a ne traži ništa. Ljubav koja ruši prepreke i predrasude. Koja voli bez uvjeta, prihvaća i vrline i mane jer to je ono od čega smo sazdani. Ljubav ne osuđuje.
Pokazao si mi što znači voljeti i biti voljen.
Sjećaš li se, ljubljeni,
naših naših razgovora o svemu i ničemu? Slušali smo jedno drugo, vodili duge razgovore o budućnosti, otkrivali svoje strahove i nadanja. Često bi nas zora iznenadila svojim sjajem, a noć se činila poput bljeska koji je nestao u sekundi. Vrijeme provedeno s tobom nije imalo uobičajeno trajanje, činilo se kao da prebrzo prolazi. U tvom zagrljaju strahovi su postajali beznačajni, tvoje ruke su me držale čvrsto i sigurno, a ja sam se osjećala kao kraljica. I jesam kraljica jer ti si moj kralj. Moja snaga i ljubav.
Svijeća polako dogorijeva, nekad prekratke noći su postale duge i samotne.
Nedostaješ mi!
Nedostaješ mi toliko da poželim vrisnuti iz sveg glasa!
Tako si daleko, a ipak sve me podsjeća na tebe. Rekao si da ćeš mi opet doći, ponio si sa sobom moju ljubav i molitve da te prate na putu koji moraš proći. Koliko god daleko bio, koliko god vremena moralo proći, znam da ćeš mi opet doći. Strpljivo čekam da mi pokucaš na vrata i da me zagrliš tako jako da sva ova tuga nestane, da se utopi u tvom zagrljaju. Osmijeh će se opet vratiti na moje lice brišući svu brigu i čežnju.
Najdraži, sviće još jedna zora..
Sjene se skrivaju u kutove čekajući opet tihe sate da se uz laganu muziku vrate.
Poput plahe srne san mi se prikrada, umor sklapa moje mutne oči i ja se željno propuštam snovima. U snovima si još uvijek sa mnom, nema daljine koja nas razdvaja. Polako me obuzima spokoj jer znam da će doći trenutak kad ćeš biti ovdje i na javi.
Do tada, najdraži moj,
pratiti će te moje molitve šaptom izrečene i žarkom ljubavlju vođene.
Do viđenja, ljubavi moja,
čekam te jer znam da ćeš mi opet doći....
#citati #hrvatska #srbija #bih #balkan #ljubav #sudarsvijetova
