Više puta sam čula kako je sedma godišnjica braka prijelomna. Odavno sam prošla tu famoznu granicu tako da ne mogu sa sigurnošću potvrditi takvu tezu. Ali nećemo o braku, istina neiscrpnoj temi svih žena i muškaraca, „instituciji“ koju neki duboko preziru, a neki smatraju jedinim ciljem u životu. Nisam nikada bila sklona isključivosti, tako da smatram da svi imaju pravo kada se lome oko toga važnog pitanja.Treba se izboriti za svoj stav o tome u društvu i zato podržavam sve, jer je upravo ta različitost, ljepota ljudskog življenja.Ja nekako podržavam tezu kako su sve godine prijelomne u našem životu. Naime, uvjerena sam da je svaka godina svojevrsna prekretnica.Pa i sada kada sam ušla u godine s kojima bi me u crnoj rubrici (za slučaj da me sruši biciklist ili automobil), nazvali staricom! Istina, nije se ništa posebno promijenilo. I nadalje svako jutro marljivo radim trbušnjake, vježbam utezima... zlu ne trebalo. Radi osteoporoze. Možda više spadam u rubriku „ vjerovali ili ne“, ali ja sam doista uvjerena kako su godine tek broj, kao i da o našem stavu prema njima ovisi kvaliteta našeg života.Daleko od toga da ćemo ikada više biti mlade. Naprotiv,biti ćemo starije, no ako se potrudimo da im idemo u susret na pravi način, nositi ćemo se s njima puno lakše.Svojim godinama ne prkosim jer one imaju i svoje loše točke. Zato sigurno više neću trčati,barem ne nakon prijeloma metatarzalne kosti stopala.Niti ću početi plivati maraton. I nadalje ću samo hodati. Obližnje Sljeme idealno je za stvaranje kondicije. Bez velikih uspona kao što su npr. nekoć između ostalih vrhova, bio Triglav. Vrhove koji su mi nedostupni, gledati ću sa pristojne udaljenosti. I uživati u tome. Sigurno se pitate zašto pišem o godinama, i to prijelomnim (jer njih je kažu, najbolje ne spominjati)? Jednostavno, razlog je mali jubilej koji obilježavam ovih dana. Prošlo je ravno sedam godina od kada sam pokrenula blog olivastyle. Da, prošlo je sedam godina druženja s Vama koje ste u moru blogova primijetile upravo mene, i poklonili mi svoju dragocjenu pažnju. I vrijeme. Možda zato što sam pomalo odskakala od uobičajene forme ali i godina blogerica koje su u 95 % slučajeva vrlo mlade djevojke, i koje su najčešće „ opremljene“ najnovijim modnim komadima. Ja se sa svojim godinama očito nisam previše uklapala u takvo društvo, no nisam niti tome težila, jer ne samo da mi nije bila namjera glumiti djevojku, već naprotiv, sa svojim godinama i borama dati do znanja kako predrasuda ne treba biti. Jer, nemojte reći da dobne diskriminacija nema u svakom društvu? Kada se govori o starosti uvijek se uz nju vezuju, bore, bolest, nemoć.Pokušala sam svojim blogom, u posljednje vrijeme instagramom, rušiti predrasude kako žena i u godinama može izgledati zanimljivo. I drugačije. Obzirom da još uvijek radim (o mirovini niti ne razmišljam) svakodnevno sam u pokretu i među ljudima. Izbjegavam toksične ljude (nekih sam se naprasno riješila) i nastojim biti okružena pozitivnim osobama koji mi daju ono što mi treba u trenucima kada to zatreba.Da se to prepoznaje, vidi se iz Vaših komentara. Životni optimizam,veselje i zadovoljstvo onim što me okružuje. Moja obitelj. Moj veliki- mali svijet. Pun ljubavi. Upravo ovo posljednje nastojim prenijeti u svoj blog. Bez pretvaranja. I laganja. Jer laganje sebi, najgora je kazna. Budite svoje, kao što i ja nastojim biti. Bez velikih i lažnih pretvaranja u ono što nismo. Zato idem dalje. Čitajte me ( iako sam malo posustala u zadnje vrijeme zbog instagrama) jer blog je jedna vrsta osobnog dnevnika, a Vi ste ipak u duši ostale djevojčice, zar ne?
