PLAVA POTKOVA @plavapotkova - Tumblr Blog

Foto: Obuhvat natječaja za tematski park “Hrvatska u malom”, raspisanog 2019. godine.

Saša Šimpraga: U Zagrebu je čitav niz prostora koji su predviđeni za javne parkove, a mnogi od njih su i u velikom mjerilu, primjerice prostori nedovršenih parkova novozagrebačke Plave potkove. Tamošnja dva najveća planirana parka su oni koji bi se trebali dogoditi na velikim prazninama južno od Sigeta i Sopota. Da li je uputno ta dva parka rješavati zajedno ili odvojeno, i zašto?

Mario Jukić: Mišljenja sam da je bolje rješavati prostor u cjelini nego u segmentima jer na taj način možemo osigurati određenu koherentnost, no opet ne nužno. U svakom slučaju važno je izraditi kvalitetnu i stručnu strategiju i plan za određeni prostor. Trebamo znati što tamo želimo ostvariti ili postići, a onda se to može provoditi u segmentima. Nužno je napraviti i taj toliko potrebni demokratski iskorak i već u pripremi programa uključiti lokalnu zajednicu u proces, dakle od samog početka, budući da je upravo lokalna zajednica najveći korisnik tog prostora. Mislim da Zagreb zaslužuje suvremeni park takvog mjerila.

Čitav intervju s Marijom Jukićem, predsjednikom Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata, pročitajte ovdje.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova #Hrvatska u malom #HDKA #park #javni prostor #krajobrazna arhitektura #Novi Zagreb

ČETIRI TOČKE MOGUĆNOSTI

Saša Šimpraga, 2018.

Foto: Saša Šimpraga, 2017.

Značajne urbane praznine Zagreba predugo čekaju da budu aktivirane kao uređeni javni prostori.

Planerski zadane i urbanistički uglavnom već formirane, neke od značajnih urbanih praznina Zagreba često nisu dio mentalnih slika njegovih stanovnika budući da su - nedovršene. U prostorno-planskoj dokumentaciji različito klasificirane, a uglavnom se radi o budućim velikim parkovima ili trgovima, zajedničko im je da su predviđene kao zone bez ikakvog ili bitnijeg građenja i da desetljećima iščekuju aktivaciju. Oslonjene na zagrebačku urbanističku baštinu, takve površine velikog mjerila uređenjem mogu presudno utjecati na razvoj grada u budućnosti koja, međutim, nije bez svojih izazova.

Slične velike urbane praznine prisutne su kao važna i popularna mjesta u čitavom nizu europskih gradova, od npr. berlinskog bivšeg aerodroma Tempelhofer do primjerice velike livade u sklopu pariškog parka Citroen. Njihova je vrijednost dobrim dijelom upravo u mjerilu i praznini koja ima mogućnost jednostavne prilagodbe, kako za potrebe masovnih događanja, tako i onih posve individualnih. U zagrebačkom slučaju ističu se četiri lokacije takvoga mjerila koje predugo čekaju da postanu ono što bi trebale biti.

Trg Stjepana Radića

Tema trga u suvremenom urbanizmu Zagreba se zaobilazi. Novi trgovi izgrađeni od neovisnosti su malobrojni, primjerice tek u sklopu novih naselja Oranice i Vrbani III. Svi su isključivo kvartovskog značaja i manjeg mjerila. Sve ostalo bila su preuređenja, koja u pravilu možemo svesti na neki tip devastacije. Istovremeno, izuzetno važna mjesta poput Trga Stjepana Radića - koji je danas trg samo po imenu – u fokus dolaze tek sporadično, ali ne kao trg, već opetovano kao lokacija za spomenike koje negdje treba udomiti. U svim tim pokušajima, radi se o zaobilaženju totala, teme koja u ovom slučaju čini nekoliko vrsta prostora, čak više tipova trgova, koje neizostavno treba tretirati i kao cjelinu koja svoj početak ima neposredno s južne strane Glavnog kolodvora. Sadašnji fragmentirani pristup čitavoj Središnjoj zagrebačkoj osi tome ne ide u prilog, a takav je i dosadašnji rezultat.

Gredelj

Prostor Gredelja vjerojatno je najznačajnija pojedinačna razvojna točka Zagreba. No, od iseljenja industrije, to mjesto godinama nezaustavljivo propada. Riječ je o budućem srcu suvremenog grada koji bi i u svojoj novoj funkciji trebao služiti stvaranju novih vrijednosti, odnosno Zagrepčanima i Zagrepčankama čijim je novcem kupljen i kojima pripada. Gredelj je i mjesto gdje će se testirati spremnost i snaga grada da se razvija u vlastitu korist, odnosno pitanje je hoće li se prepoznati važnost javnih prostora, uključujući potreba značajne praznine, ili izgubiti priliku. Upravo je osiguranje adekvatnih kapaciteta slobodnog prostora unutar kompleksa jedna od garancija da u značajnom segmentu ostane javan. Za prostor Gredelja bi već u natječajnom programu trebalo postaviti zahtjev za značajnom prazninom, parkom koji bi se, direktno ili indirektno, npr. nadovezivao na budući središnji trg s druge strane Paromlina.

Studentski trg

Za razliku od Središnje osi, koja uključuje Trg Stjepana Radića, i koja je urbanistički definirana i u najvećem dijelu očita iz pješačke perspektive, prostor mogućeg Studentskog trga uglavnom je nevidljiv budući da je još uvijek ispunjen supstandardnom gradnjom i uličicama koje se opiru modernizaciji. Smješten i omeđen zgradama dviju najvećih knjižnica u Hrvatskoj, NSK i onom Filozofskog fakulteta, Studentski trg za sad je tek želja, planerski pokušaj zelene zone koja se (još) nije ostvarila, no osnovne obrise ima, a prepoznaje ih i GUP. Aktivacija tog parka bi ne samo dala na vrijednosti kvartu, dodanu vrijednost postojećim institucijama koje mu gravitiraju, već bi i Trnju dala posve novu dimenziju.

Plava potkova

Ključna urbana praznina Novog Zagreba je ujedno i jedna od najvećih. Nastala u bitno većem mjerilu od donjogradske Zelene, novozagrebačka Plava potkova tek je djelomično dovršena. Od šest planiranih parkova, do danas su uređena samo tri. Preostala tri su i najveći izazovi, a smješteni su točno između dvije najveće zgrade u gradu, Mamutice i Super Andrije, koje su pozicionirana upravo s obzirom na planirane megaparkove. Developerski urbanizam već je značajno poremetio prazninu u njenom krajnjem zapadnom dijelu, pa bi upravo privođenje svrsi prostor moglo zaštititi od daljnjih nagrizanja.

Svaki od ta tri prostora već sad ima neki tip upotrebe kakvu i treba imati u budućnosti, no svima nedostaje okvir: ispred Mamutice livada se održava, povremeno se umeću dodatni sportski sadržaji, ali zelena površina još nije park. Južno od Islanske najveći je novozagrebački gradski vrt i niz spontanih. I taj sadržaj svoje mjesto može naći u okviru budućeg megaparka. A južno od Sigeta postoje značajni sportski sadržaji koje s novim parkom treba potencirati i dekoncesionirati. No, svoj puni potencijal svi bi parkovi dobili tek povezivanem potkove u cjelinu.

Najjednostavnija privremena aktivaciji svih spomenutih prostora veliki dimenzija upravo je ona na prostoru južnih krakova novozagrebačke potkove, gdje bi na prostoru jednog od dva najveća parka, održavana, velika i prazna livada mogla biti uvod u budući park, a istovremeno i dobar put da se prostor sačuva. Potreba takve velike praznine važna je i zato što Zagreb takvih mjesta nema puno ili zapravo uopće nema.

Kada govorimo o mjerilu velikih urbanih praznina, nameću se dva argumenta. Prvi je da Zagreb više nije grad u ekspanziji koja je obilježila 20. stoljeće. Drugi je da je u trenutku svog nastanka, danas najstariji zagrebački park Maksimir površinom višestruko nadmašivao potrebe maloga grada od svega desetak tisuća stanovnika. Takva prostorna i kulturna gesta upravo je mjerilom perivoju davala na važnosti, ali na neki način i anticipirala budućnost. Drugim riječima, park nikad ne može biti prevelik, pa bi postojeća mjerila svih navedenih prostora svakako trebalo zadržati, odnosno populacijska stangancija ili minorni rast nisu opravdanje da se prostori smanjuju ili brišu.

Spomenute četiri točke dakako nisu jedine važne zagrebačke “praznine”, no sve one, s obzirom na prostorne kapacitete, nadilaze kvartovska značenja. Primjerice, izuzetno važne borbe za lokalne parkove na Kajzerici ili Savici fokusiraju prostore ključne upravo za pripadajuće kvartove (svoju nadkvartovsku važnost te incijative, osobito Savica, imaju u demokratizaciji upravljanja i oblikovanja javnih prostora grada).

Trešnjevački Park pravednika, najveću zelenu površinu gradske četvrti Trešnjevka-sjever, tek treba iz zelene površine pretvoriti u park i također je ponajviše od lokalne važnosti. Iako značajne površinom, neke od gradskih šuma, poput Grmoščice ili Resnikačkog gaja, po ulozi su drugačiji tip prostora od urbanih praznina koje čine spomenute četiri.

Kao prostor značajne praznine promatrati se mogu i savske inundacije, no njihova je uloga primarno u službi zaštite od poplava, a za dodatne sadržaje mogu se koristiti tek privremeno i prilagođeno. Ipak, zeleni prostor uz obale Save jedna su od prepoznatljivih vizura suvremenog Zagreba upravo po svojoj praznini te ona vrsta prostora koji doprinosi urbanom iskustvu unatoč nedovršenosti i statusu quo od trenutka kad je rijeka svedena na kanal.

Zagreb kao grad sa značajnom urbanističkom tradicijom, istovremeno je grad koji “ima tradiciju nedovršenih velikih reprezentativnih gradskih poteza”. Paradoksalno, radi se o nekima od urbanistički najvažnijih zahvata koji su čuvani za predodređene namjene u iščekivanju kvalitete. Ta se prednost danas pretvara u slabost budući da su parcele ostale prazne i time mete za zapunjavanje s drugim setom očekivanja, ili zapravo bez njih. Kriteriji su se promijenili, a to mijenja i grad, u stvanosti i perspektivi. Ipak i unatoč, upravo s obzirom na njihovu veličinu, svaki od spomenutih prostora trebalo bi ne samo aktivirati već bi trebali predstavljati i potpuni zaokret od načina na koji se javni prostori u Zagrebu oblikuju danas.

Njihova budućnost u prvome redu ovisi o tome hoće li se na tim prostorima uopće dogodit grad za sve ili samo za neke, odnosno hoće li javno i društveno odgovorno nadvladati ono partikularno. Vizionarski pristup gradogradnji, kakav je definirao predmetne praznine, danas uglavnom ne postoji, no postoje urbanistički tragovi u prostoru koji jesu i još uvijek mogu biti prilike.

Tekst je objavljen na portalu Kulturpunkt, 7. siječnja 2019.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

NEPRIMJERENE MODIFIKACIJE SMISLENE CJELINE:

Prikaz postepenih nagrizanja ideje potkove u GUP-u, uvjetovan ponajviše tzv. developerskim urbanizmom i izostankom društveno odgovornog upravljanja javnim prostorom s velikim gradograditeljskim potencijalom.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova

PARK JE INSTITUCIJA /Intervju s prof.dr.sc. Jesenkom Horvatom s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu/ Razgovarao: Saša Šimpraga, 2018.

Foto: Saša Šimpraga, 2017.

Sve značajnija turistifikacija Zagreba mijenja i načine upotrebe prostora, a u slučaju donjogradske Zelene potkove očita je njena neprimjerena eksploatacija koja svake godine progresira. Promjena načina upotrebe zelenih površina donjogradske potkove započela je s krajem autokratskog režima iz 1990-ih, posljedičnim otvaranjem zemlje i - povratkom turista. Upravo su prve grupe mladih backpackera utrle, do tada u Zagrebu neuobičajeni, trend boravka na travnjacima Zrinjevca, Trga kralja Tomislava i drugim parkovnim trgovima Zelene potkove. Takav neformalni, spontani i ne masovni način korištenja travnjaka nije se bitnije odražavao na stanje parka, za razliku od onoga danas kada su dobri dijelovi svako malo pod sanacijom od prethodnih upotreba čime se negira njihov povijesni karakter. Ipak, svi ti načini upotrebe pokazatelj su, prije svega, atraktivnosti tamošnjih parkova, a s druge strane, i činjenice da Zagrebu nedostaje velikih uređenih zelenih urbanih praznina. Upravo taj nedostatak svoj potencijal ima, osim u mogućnosti da veliki park jednom dobije prostor Gredelja ili da se velikim parkom povežu dvije najveće knjižnice u zemlji, svakako i u dovršetku planiranih parkova novozagrebačke Plave potkove - niza u cjelinu povezanih velikih javnih parkova nastalih po uzoru na donjogradsku Zelenu potkovu i u bitno većem mjerilu.

Plava potkova urbanistički je jasno naznačena još od 1970-ih, a njen formativni moment bio je gotovo identičan onom donjogradske Zelene, naime, one su spojene i shvaćene kao cjeline tek s definiranjem južnih krakova. Kod novozagrebačke potkove taj je proces otpočeo planerskim uskim zelenim potezom koji se postepeno proširio na današnje dimenzije. U mnogočemu sličan je i proces ulaska obje potkove u kolektivnu svijest i to kao izuzetnog gradograditeljskog ostvarenja: kod donjogradske Zelene potkove taj je proces inciran tek nakon Drugog svjetskog rata kada povijest umjetnosti počinje interpretirati cjelinu, a kod novozagrebačke Plave potkove on započinje upravo u našem vremenu kada tek treba zaustaviti njeno nagrizanje i parkove dovršiti.

Ovaj intervju nastavak je Vizkulturine serije o Zagrebu, a o stanju na terenu, planovima i mogućnostima za novozagrebačku potkovu govori prof.dr.sc. Jesenko Horvat s Arhitektonskog fakultetu u Zagrebu.

U prostorno-planskoj dokumentaciji potez dva velika južna parka novozagrebačke Plave potkove zbirno se administrativno naziva “Park Novi Zagreb”. Jedna od katakteristika koju ti urbanistički definirani prostori imaju već sad je značajna urbana praznina. Ona nije oblikovno finalizirana, ali postoji i upravo bi to mogla biti jedna od kvaliteta i potreba koje treba prepoznati i afirmirati s njihovim budućim krajobraznim uređenjem. Koliko je za grad bitna ta praznina?

Kolikogod Novi Zagreb bio izdašan u pogledu slobodnih površina koje se prepliću među građevinama, one su tek lokalna ekstenzija boravka za stanovnike stambenog okruženja s uglavnom igralištima za djecu i tek pokojom zabavom za srednju generaciju, koje se svode na boćališta ili kartališta. Čak su i sportska igrališta za haklanje skromna, pa se mladi s loptom „švercaju“ po školskim igralištima. To dakle nisu parkovi, jer park je institucija, a jedini megapark Novoga Zagreba je tek planirana, ali nikad ili tek u fragmentima ostvarena novozagrebačka potkova.

Zagreb ima dvije potkove

Hrvatska - koja je sada po službenim statistikama Europske unije druga najkorumpiranija zemlja u EU - ne samo da demografski stagnira već se i smanjuje i to je tendencija koja će se po relevatnim pokazateljima samo dodatno produbiti. I njen glavni grad stagnira po pitanju broja stanovnika. Mjerilo Plave potkove zamišljeno je za grad u ekspanziji. Kako se postaviti prema dimenzijama potkove danas kada njeni najveći parkovi nisu uređeni, kada ne postoje realni planovi za aktivaciju u zamišljanoj namjeni i kada se dio po dio cjeline amputira?

Pitanje mjerila i veličine tog megaparka postaje u naše vrijeme kada kalkuliramo s ulaganjima u opremanje javnih površina, ključan argument zadrške bilo kakvoj akciji. Ali usporedba s mjerilom jednog Maksimira koji je svojom površinom od preko 300 hektara u doba Maksimilijana Vrhovca i kasnije Juraja Haulika u gradu veličine tadašnjeg Zagreba s oko 10 000 stanovnika - izbija sve protuargumente.

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Novi Zagreb danas nije (više) spavaonica jer posjeduje većinu vitalnih atributa koje ga čine gradom, ali stigma koja ga još uvijek prati „zasluga“ je generacije koja je svjedočila njegovu rastu i koja se ne može suočiti s promjenama u prostoru koje su se događale tijekom razdoblja njegova stasanja. A takav grad zaslužuje imati i svoj glavni gradski park.

Od šest parkova Plave potkove, do danas su uređena samo tri (Park Vjekoslava Majera, Park (za pse) Utrina i Park mladenaca). Preostala tri nedovršena parka (Mamutica, Lakun i Bračak) ujedno su najveći i dobrim su dijelom mjestimično izloženi prostornim devastacijama kroz neprimjerenu eksploataciju i nagrizanja čime se postepeno zatire vizija i potencijal cjeline. Kako se prema tome postaviti?

Odnos prema površinama koje je izvorni plan Novoga Zagreba utvrdio za uređenje javnog parka je u pragmatičnim odlukama naših urbanističkih službi u velikoj mjeri bio maćehinski, pa je vremenom potkovi odsječen zapadni krak, a odgrizanje se nastavilo kroz bezbrojne „točkaste“ izmjene GUP-a. Krakovi potkove su danas ipak uređeni, zapadni zahvaljujući cjelovitom hortikulturnom rješenju Smiljana Klaića, a istočni, zahvaljujući arhitekturi javne i društvene namjene unutar tog poteza.

Problem je međutim, s najvećim, središnjim prostorom čiji je obuhvat od približno 70-ak hektara, presječen jakom prometnicom, danas besprizorna pustopoljina.

Izvorno nazivan Super blok, danas poznatiji kao Super Andrija jedna je od dvije velike zgrade koje, jedna drugoj kao antipod, smisleno omeđuju dva najveća parka Plave potkove. Foto: Marija Braut

Velike urbane zelene praznine prisutne su kao iznimno popularna mjesta u čitavom nizu europskih gradova, od npr. berlinskog bivšeg aerodroma Tempelhofer do primjerice livade u sklopu pariškog parka Citroen itd. U zagrebačkom slučaju, što mislite o najjednostavnijoj privremenoj aktivaciji prostora potkove kao velike livade, što bi mogao biti i svojevrsni uvod u budući park? Već uređena i pokošena livada u velikom mjerilu kakvo nude prostori Bračka (južno od Sigeta) i Lakuna (južno od Sopota) sasvim sigurno može imati ogromni urbani značaj kao mjesto događanja različitih namjena ili kontemplacije. Posebno zato jer Zagreb takvo mjesto zapravo nema.

Mjesta za javno okupljanje velikog broja sudionika, takozvane „masovke“, u smislu koji se sugerira pitanjem, Zagrebu nedostaju, pa u nekim očekivanim, ali rijetkim prilikama, dobro posluže stadioni ili hipodrom. Načelno bi jedna neopremljena veća površina dobro poslužila svrsi, a da ne izazove dodatne troškove oko saniranja šteta i održavanja, jer ona bi, nota bene mogla poslužiti različitim „norijadama“.

Tome treba dodati i činjenicu da je Novi Zagreb već spreman preuzeti tematske reciprocitete i ponuditi svoje prostore „staromu“ Zagrebu, baš kao što je Zagrebački jesenski velesajam svojedobno mogao isprovocirati takvu inverziju. Velika „prazna“ livada unutar Parka Novi Zagreb može biti neka nulta faza prema cjelovitoj realizaciji. Ali odgovor na pitanje ne leži u palijativnom pokrivanju prostornih i programskih deficita, nego u sustavnom promišljanju prostora. Park Novi Zagreb kao prostorni sadržaj ili kao program, pa na koncu i kao institucija, nužno treba koncipirati jedinstveno.

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Koliko mi je poznato, bilo je pokušaja oko pripreme urbanističko-arhitektonsko-pejzažnog natječaja, ali dalje od namjere se nije došlo. Poznato mi je da se i danas o Parku Novi Zagreb razmišlja, ali dopuštajući da se prostor, mimo odredbi o njegovoj neprikosnovenoj cjelovitosti koju bi trebao jamčiti obuhvat Urbanističkog plana uređenja i urbanističko-arhitektonski natječaj na koji GUP obvezuje, fragmentira pojedinačnim gradskim projektima poput najnovijega nazvanog „Hrvatska u malom“, i da se takav postupak sankcionira odredbama GUP-a kao „iznimka“.

Cjelovito i sveobuhvatno programiranje novozagrebačkoga parka prvenstvena je tema, kakavgod se postupak prihvati. Pa čak i kod anketnog urbanističko-arhitektonskog natječaja, raspis bi morao ponuditi načela pristupa programiranju. U protivnom će diskrepancije među ponuđenih rješenjima osujetiti dobru namjeru. A o programu parka Novi Zagreb, niti o tome što bi on od sadržaja trebao ponuditi građanima, mi danas ne znamo gotovo ništa.

Južni krak Plave potkove s krova Mamutice. Foto: Saša Šimpraga, 2017.

Praksa privremene upotrebe kako bi se parcela sačuvala od izgradnje bila je prisutna i s Lenucijevim nastojanjima da uobliči Zelenu potkovu koja je danas neizostavni dio identiteta Zagreba. Može li privremenost biti smjer u vremenu koje ili nema snage izvesti nešto bolje ili kada nešto izvodi to radi loše?

Oblikovanje praznine nije uobičajeni prosede dok se kontura te praznine ne artikulira, Svjedoči tome i središnja Zagrebačka osovina – Ulica hrvatske bratske zajednice, na kojoj se sučeljavanje pompozne urbane glazure uređenog partera i fontana s pročeljem istočnog krila Trnja, doima nakaradno. Novozagrebačkoj potkovi nedostaje dio ovojnice prema jugu, a za cjelovito rješenje parka nužno je da se konsolidiraju njegovi rubovi i njegova pročelja. Južno pročelje se međutim, izgradnjom naselja Podbrežje sporo, ali postupno uobličava, a naznake tog stasanja trebale bi pratiti i priprema za uređenje parka jer će i stanovnike naselja inače još dugo pratiti stigma da stanuju na onu stranu kukuruzišta.

Neboderi u Aleji pomoraca i prostor budućeg parka Bračak. Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Spomenuli ste naselje Podbrežje koje upravo nastaje s južne strane potkove. Kako ocjenjujete plan i arhitekturu kojI su se tamo dogodili? Je li i koliko to naselje nastavak evolucije novozagrebačkog urbanizma prije neovisnosti zemlje ili ne, odnosno možemo li tu govoriti o nekakvom iskoraku? Činenica je i da upravo to naselje, kao prostorna činjenica, također afirmira gabarite potkove.

Podbrežje ocjenjujem kao anonimni i prostorno neabiciozni urbanizam kojemu je svrha samo postići kapacitet. Kolikogod nezahvalno bilo suditi o nedovršenom urbanitetu, zasada se u međuprostorima tih lamela i u potezima duž pročelja parka, ne naziru poticajni elementi za društvenost. Mislim to, navodeći Kevina Lyncha i njegovu etiološku definiciju “distrikta” kao obrazac identifikacije stanovnika s prostorom, na način kako stanovnici Zapruđa jesu Zapruđanci, a Dugava - Dugavljani.

Privremeni kafić tijekom izgradnje naselja Podbrežje, Foto: Saša Šimpraga, 2017.

Percepcija Novog Zagreba u široj se javnosti kroz njegovu povijest mijenjala i još uvijek se mijenja. S jedne strane kritiziran kao spavaonica, danas u usporedbi s izgradnjom grada od neovisnosti, dobiva na vrijednosti s obzirom na obilje javnih prostora i zelenila. Kako općenito ocjenjujete novu izgradnju u Novom Zagrebu, taj novi Novi Zagreb? Značajna koncentracija dogodila se na južnom dijelu Avenije Većeslava Holjevca i zauvijek onemogućila stvaranje nečega značajnijeg do čega bi ta važna ulica imala voditi, dogodilo se Lanište, ispunjava se Središće, skoro pa da je zaokruženo križanje kod MSU-a no neki bitniji javni prostor nije se dogodio, niti je to izgledno u bliskoj budućnosti. Pritom je jedan od velikih nedostataka Novog Zagreba upravo taj da nema središte s odgovarajućim javnim prostorima. Fizički centar grada južno od Save je to križanje dviju jakih prometnica bez pretenzija stvaranja mjesta zadržavanja. Pokušaja, ili promišljanja stvaranja centra je bilo, primjerice Bakemin plana iz 1965. U pokušaju stvaranja javnog prostora nije uspjela ni zgrada INA-e koja komunalnom opremom neukusno imitira historicizam centra grada i na tomu se zaustavlja svaki pokušaj, zgrada MSU-a koja ima otužno zamišljeni i izvedeni predprostor, a onaj ispred trgovačkog centra preko puta sveden je na pločnik. Središnja os u tom dijelu nije zgotovljena i ne zna se što će se tamo dogoditi. Koje su mogućnosti za centar Novog Zagreba koji bi u fokusu imao pješaka i tako stvarao grad po standardima 21. stoljeća i koja je tu uloga tamošnjih velikih parkova?

Tobogan u Parku mladenaca, foto: Goran Kerić, 2017.

Priča o parku ne može se ispričati izdvojeno od priče o organizaciji i formi novoga grada, a one su u pola stoljeća urbanog razvoja doživljavale promjene i zastoje. Homogenost koncepcije Novoga Zagreba, tijekom vremena se nužno narušavala i to je prirodni rezultat kolažiranja urbanih sekvencija i transformacija kroz koji grad prolazi, pa je i Novi Zagreb vremenom gubio onu izvornu ali rigidnu crtu, prilagođavajući se pragmi zahtjeva i istovremeno postajući sve vitalniji paralelni grad. U prostornom okviru novoga grada osim ideje o novozagrebačkoj potkovi, ima još jedna cjelovita i slikovita podcjelina, koja svjedoči o 30-godišnjem planskom razvoju: potez naselja Zapruđe, Utrine, Travno i Dugave, a ovu bi „nisku“ trebalo izdvojeno zaštititi kao urbanističko svjedočanstvo. Više puta sam vodio u šetnju kroz ta naselja studente arhitekture s našeg fakulteta kao i one iz različitih renomiranih škola arhitekture iz zapadne Europe i zajedno s njima ponovo otkrivao ljepotu razlika u slojevima koncepata, mijene nastale kroz primijenjene doktrine i prakse. Bilo je kao da in situ svjedočite o rasjedima geoloških formacija u geoparkovima. Cjelina ova četiri naselja zavređuju poseban status urbanističke zaštite kojima bi se onemogućile intervencije i uklapanja na štetu izvornog koncepta - analogno zaštiti grada Brazilije, autora Coste i Niemeyera, koja širenje i razvoj grada omogućava isključivo izvan gabarita izvorne sheme plana.

Što mislite o lokaciji Kajzerica za gradnju stadiona za koji je prije deset godina proveden javni natječaj? Gradnja je predviđena upravo na amputiranom potezu potkove koji je sada zauzet najzapadnijim halama Velesajma koje projekt stadiona predviđa za rušenje. Treba li graditi takav objekt na takvoj lokaciji, s takvim prometnim ograničenjima? Ovdje je možda dobro podsjetiti i na slučaj s Arenom Zagreb za koju je natječaj proveden na posve drugoj lokaciji od one na kojoj je izgrađena i to po potpuno drugom projektu.

Plavi vulkan

Meridijalni pravac produžene Runjaninove, ambiciozno trasiran GUP-om iz 70-ih, danas je neostvariv u formi prometnice, ali opstaje kao putanja - onako kako o putanjama u gradu misli već spominjani Kevin Lynch. Kompletiranje smjera na sjever prema Savi i probijanje prometnice na jug u nastavku ulice Trnsko, je preduvjet artikulacije izvorne prostorne zamisli Novoga Zagreba. Nastavak te ulice je jedna od prvih izglednijih prometnih proboja, koji će „nutrinu“ zelene površine učiniti vidljivom.

U tom kontekstu treba sagledati i pitanje stadiona.

Notorno je napominjati da svaka dobra arhitektura izvire iz konkretne prostorne situacije i konkretnog projektnog zadatka. „Plavi vulkan“, a to ističe i njegov autor Hrvoje Njirić, osmišljen je za konkretnu lokaciju na poziciji uz zapadni ulaz u Velesajam i konkretan kapacitet stadiona koji nije “nacionalnih proporcija”. Lokaciju za “Nacionalni stadion” treba međutim tražiti u širem prostoru gradske regije, dostupnu brzim javnim i osobnim prijevozom, gdje masovni i prepoznatljivi obrasci ponašanja neće ugrožavati urbano, stambeno, okruženje.

Nogometno igralište na prostoru budućeg parka Bračak. Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Plavi vulkan na Kajzerici kao klubski stadion ili neki drugi kapitalni projekt učinio bi meridijalni pravac uz zapadni krak „Plave potkove“ - smislenom urbanističkom gestom.

Uz aktualitet stadiona na ovoj lokaciji, prisutna je u neposrednom okruženju i očekivana urbana preobrazba Velesajma, koja izvire iz promijenjenih društvenih i gospodarskih okolnosti, što sve cjelinu priče o potkovi čini pitkom ali i otvara potpuno nova pitanja i nove teme koje traže zasebnu i podrobniju elaboraciju.

Intervju je objavljen na portalu Vizkultura 25. srpnja 2018.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova #Jesenko Horvat #Saša Šimpraga #Novi Zagreb #urbanizam #krajobrazna arhitektura #parkovi #javni prostor

ŠETNJA: NOVOGODIŠNJA POTKOVA, NEDJELJA, 31. PROSINCA 2017. U 20 SATI NA UGLU AVENIJE DUBROVNIK I PARKA MLADENACA

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Prva šetnja u sklopu projekta Plava potkova naslovljena je Novogodišnja potkova i održat će se na Staru godinu, u nedjelju, 31. prosinca 2017. s početkom u 20 sati na uglu Avenije Dubrovnik i Parka mladenaca.

Voditelj šetnje je Saša Šimpraga.

Predviđeno trajanje šetnje je oko 2,5 sata, a obići će se svi postojeći i planirani parkovi novozagrebačke Plave potkove te naselje Podbrežje koje je u izgradnji uz južni rub potkove.

(Novo)zagrebačka Plava potkova niz je u cjelinu povezanih velikih javnih parkova. Nastala je po uzoru na donjogradsku Zelenu potkovu i u bitno većem mjerilu. Od šest planiranih parkova, do danas su uređena samo tri (Park Vjekoslava Majera, Park Utrina i Park mladenaca).

Iako urbanistički jasno naznačena još od 1970-ih i činjenice da nije dovršena, njeni dijelovi danas su mjestimično izloženi prostornim devastacijama kroz neprimjerenu eksploataciju i nagrizanja čime se postepeno zatire vizija i potencijal cjeline. Noćnom šetnjom i neposrednim iskustvom prostora skrenut će se pažnja na stanje na terenu i aktualne prakse upotrebe prostora, podjednako one uspješne, kao i one neuspješne, te na neke od planova kao što je izgradnja tematskog parka Hrvatska u malom ili aktivističkih incijativa za privremeno aktiviranje prostora s ciljem njegovog očuvanja za planiranu namjenu.

Temeljni cilj projekta Plava potkova je afirmacija urbanističke i gradograditeljske baštine Plave potkove te promocija njene zaštite, uređenja i društveno odgovorne nadogradnje.

Plava potkova dio je serije projekata posvećenih Zagrebu autora Saše Šimprage i suradnika, a nositelj projekta u 2017. godini je Grupa Disput.

Šetnja se održava u suradnji s 1POSTOZAGRAD i grupom Krenimo.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova #Novi Zagreb

BLOG JE U IZRADI.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

Park, odnosno zelena površina bilo koje vrste, jedna je od prostornih vrijednosti grada čiju važnost i značaj nitko ne dovodi u pitanje, jer ljudi jednostavno znaju da su parkovi potrebni i važni. Teško je pronaći temu koja će tako brzo i efikasno povezati ljude i motivirati ih na djelovanje kao što je to park, bilo da se radi o tome da se sačuva neki postojeći, bilo da se treba izboriti za neki novi. Upravo zato kod planiranja novih parkova, pa tako i parkova Plave potkove, treba što više uključiti lokalnu zajednicu, ne samo da se kroz rasprave o potrebama i željama stanovnika dobije park po mjeri kvarta, nego i zbog toga što će već i sama rasprava biti doprinos boljem međusobnom povezivanju stanovnika i prvi korak u njihovom uključivanju u brigu o prostoru i odlučivanje o pitanjima koja se tiču lokalne zajednice.

Suzana Dobrić Žaja, arhitektica, 2017.

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova #Novi Zagreb #park #krajobrazna arhitektura #građanska participacija #javni prostor

INFO

Projekt Plava potkova će se odvijati u 2017. i 2018. godini.

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

#Plava potkova #Novi Zagreb

Podbrežje mi je bilo zanimljivo još i prije urbanističko-arhitektonskog natječaja raspisanog 2006., budući da smo na Arhitektonskom fakultetu istraživali tu novozagrebačku lokaciju u sklopu vježbovnih kolegija, ali na natječaju nisam sudjelovao. Vjerojatno je slučajnost da su neki pozvani autori i dio suautora u oba tima dobitnika dvije jednakovrijedne prve nagrade bili bivši suradnici predsjednika ocjenjivačkog suda. Znakovito je bilo i otvorenje izložbe natječajnih radova i javna rasprava dan nakon Dana mrtvih, a poziv je bio objavljen čak tri dana ranije. Bio je to zanimljiv natječaj u skladu s duhom mjesta, ljudi i vremena. Sreća da su urbanističkim planom uređenja bivši suradnici zajedno razrađivali bolji od dva prvonagrađena rada.

prof.dr.sc. Ivan Mlinar, arhitekt i urbanist, 2017.

Cijeli intervju s Ivanom Mlinarom pročitajte ovdje.

Foto: Katarina Zlatec, 2017.

Detalje o Plavoj potkovi potražite ovdje.

Informacije o projektu Plava potkova pročitajte ovdje.

NOGOMETNI KLUB