taylor price

Game Changer & Make Some Noise

#extradirty
tumblr dot com
RMH
𓃗
Phantogram Three
The Bright Sessions
Cookie Run:Kingdom Official!

Discoholic 🪩
Monterey Bay Aquarium

if i look back, i am lost
Interview Vampire Daily
ojovivo
★

oozey mess
No title available

No title available
cherry valley forever

roma★

seen from United States

seen from Australia

seen from Türkiye

seen from Singapore

seen from Thailand
seen from Türkiye

seen from Malaysia

seen from Germany
seen from China

seen from United States

seen from Hungary

seen from Italy
seen from Egypt

seen from Hungary
seen from Singapore
seen from India

seen from United States

seen from Netherlands

seen from Türkiye

seen from Japan
@rekofinadama-blog
Ljubav postoji, samo ste je vi upropastili pravilima: mora on ovako, mora ona onako, mora izgledati dobro, raditi ovdje ili ondje, biti ovakav ili onakav. Ljubav postoji, ne način: ‘Pa bit će mi lijepo s njim, dobar je,’ nego na način: ‘Umirem za njim, želim mu roditi dvoje djece i šetati pašče koje mi ide na živce.’ Ljubav postoji, koliko ste spremni da je pronađete i da se ne uplašite. Ljubav nije financijska ni emotivna sigurnost, ljubav je invaliditet nogu i vokabular potpunog kretena u njegovoj/njenoj blizini. Ljubav postoji, samo ste je vi ujebali pravilima: 'Mora biti naš, mora biti iz dobre familije, mora imati viziju, mora znati sa mnom…’ Ljubav postoji, ona nema godine, nema dopuštenje ili neprihvaćanje, nema ime i prezime, nema nacionalnost, nema zaostalo selo, nema broj seksualnih partnera prije, nema nevinost i iskustvo, nema stomak, nema pločice, nema visinu, nema zanimanje. Ljubav postoji, pričekajte je. -Unknown
jpgmami
Definitivno
želim odmor,
od svih ispita,
loših dana,
dugih noći,
teških ljudi i
još težih misli.
samo želim malo disati.
Žao mi je što nisam malo čvršća, snažnija i drčnija.
Žao mi je što nisam bahatija i sebičnija.
Žao mi je što sve to jesam ali nedovoljno.
Žao mi je što ne mogu opstati u hladnoći već je glumim.
Žao mi je što sam naivna i iskrena.
Žao mi je što me jeste briga.
Žao mi je što nisam gluplja pa da sve to nikada ne shvatim.
Žao mi je što nisam onda bar malo pametnija pa da sve to na vrijeme primijetim.
Žao mi je što se sada ovako osjećam zbog ljudi kojima nisam u mislima ni na sekund.
Žao mi je što sam bijesna na samu sebe a ne na njih.
Žao mi je što sam razočarana i povrijeđena.
Žao mi je što sam sebi to dopustila. Žao mi je što mi je žao… jer ne bi trebalo. Ali jeste.
Jebeno mi je žao što živim u iluziji o nekim boljim i ljepšim ljudima, svjetovima, ljubavima i prijateljstvima.
Žao mi je što izgleda kao da nikada neću biti dio te njihove priče, a ni oni moje.
O prijatelju
Prvi put, nakon dugo vremena
Osjećam se kao govno
A vjerojatno ne bih trebala.
Kaže da sam ju povrijedila
Da ju spotam, derem se i vrištim na nju
I da ju ne pitam kako je
Ali svaki dan nam obznani kako je
I svaki dan dobije nekoliko riječi utjehe
Široko objašnjenje što da napravi i zašto se nešto ne radi
Ali, kaže, nije joj dovoljno. Povrijeđena je.
Ne pita ni ona mene kako sam,ali ne bunim se
Drago mi je da joj mogu pomoći iako ne cijeni taj trud.
Valjda moraš bit pickast, ponašat se kao da razgovaras s malim djetetom jer objašnjenje sa puno primjera, drito u sridu, bez previše okolisanja više ništa ne znači.
Ali,u redu je, život nije med i mlijeko da se u njemu rastopim(o), napraviš šta moraš i ideš dalje. Kažu da je tako najbolje.
Prije par dana stiglo mi je pismo, na njemu moja adresa i moje ime i prezime, ali poslano je iz Firence. A znam i ko šalje, moj najbolji drug koji je trenutno tamo otišao na par sedmica poslovno. I čujemo se svaki dan porukama preko raznih društvenih mreža. Ali, on mi je poslao pismo, komad papira ispisan njegovim kosim rukopisom, stavljen u žutu kovertu sa markicom na kojoj piše "Michelangelo". Dok otvaram kovertu razmišljam o tome kako nam treba više pisama u životu, kako bi bilo divno svako jutro dobiti pismo iz drugog kraja svijeta, mirisati ga i zamišljati put koji je prešlo sve do tebe. Počinjem da čitam i već vidim da ovo nije baš tako "obično" pismo :
" Ne pišem baš često pisma pa nisam vješt u tome kako sve treba početi, ali preći ću na suštinu. Znam da se vraćam za manje od dvije sedmice, no nisam mogao čekati da ti ovo uzivo ispričam (a vjerujem da je ovako i bolje). Šetajući ovim divnim gradom, razgledajući njegove muzeje i izložbe, upoznavajući njegove ljude, zaključujem samo jedno - ovaj grad me podsjeća na tebe. Draga moja B. ovo je najtopliji grad u Italiji, tokom cijeli godine okupan je suncem, a vazduh ovdje uvijek miriše na morsku so. Žene se ovdje uvijek nose dostojanstvo i glamurozno, navečer oblače neupadljive, duge crne haljine, a danju nose vesele boje i ogromne šešire. U svakom kafiću sresti ćeš ljude koji razgovaraju uz kafu ili 'pak sjede sami i čitaju knjigu dok u pozadini svira neka klasična muzika. Zgrade u jednom nizu izgledaju kao paleta vrhunskog slikara koji miješa razne nijanse crvene i žute kako bi dobio idealan zalazak sunca. Pozdraviš li mačku koja se sunča na nekoj od mnogobrojnih klupa u ovom gradu, vjeruj mi, uzvratiti će ti pozdrav. Ovdje se i dalje vjeruje u ljubav na prvi pogled, čita se poezija kasno uvečer na balkonima punim cvijeća i umjetnost je ovdje osnovna religija. I kažem ti, vidim tebe u svakom dijelu ovog grada i prilično sam siguran da sve što sam do sad mogao vidjeti u tvojim očima, bio je ovaj grad. Obećana si mu, moraš učiniti tu čast da ulice ovog grada čuju ritam tvojih koraka i da prozori pastelnih zgrada ugledaju tvoje lice. Moraš B. obećana si ovom gradu, a obećanje je dug. Toliko od mene u ovom javljanju , vidimo se uskoro" ...
P.S. Ti amo piccola .
Čitam, držim pismo drhtavim rukama, a suze magle oči. Zamisli, nekoga grad podsjeća na tebe. Grad u kojem nikad nisam bila, sa čijim ljudima nikad nisam govorila i o čijoj historiji malo znam, nekoga podsjeća na mene. E pa ako do sada nisam znala, mogu reći da sam upravo saznala kako izgleda komad papira na kom je napisan najljepši dokaz prijateljstva. I ljubavi, naravno ....
Kako sam se uvjerila da ono dobro u ljudima ipak postoji
2987. put teglim opremu za natjecanje sa sobom na tramvaj do doma, jer moje djevojke ni ovu subotu ipak ne pucaju. 20078908. put mi je tramvaj otišao pred nosom. Naslanjam kofer na zid, slucajni prolaznik me sazaljivo gleda. Jebiga, shit happens. Dolazi stara 13, stepenice strmije od Mount Everesta i nudi se za pomoć uz ideju da nemam pravo odbit pomoć. Suza u oku. Spremam se izaći, gospođa neka također nudi pomoć. Malo mi za sricu triba.
Kolegica s faksa s kojom imam više "bok, bok" odnos šalje poruku da mi drži fige za najglavniji kolokvij u mom životu. Tu mi je suza stvarno potekla. Stvarno mi malo za sricu triba.
Are you interested in anybody at the moment?
my future self, imma give that bitch the whole goddamn world
me, age 15: i cant wait to be 20 when i will finally reach my full potential, peak me,
me, on my 20s: i cant wait to die
“Ali ipak kažem da dobro sam, samo mi treba odmora. Od života, valjda.”
Odbaci slabost, kako god umiješ i znaš. Odbaci slabost, odbaci ljude, odbaci predmete i stvari. Ostani sam sa sobom, sa svojom samoćom, sa mislima, u savršenom mraku, i nemoj odatle da izlaziš dok sebe ne naučiš da budeš svoj. Ni od koga ne smiješ da ovisiš, nikome da pripadaš. Svijet će ti oduzeti sve što sagradiš, ljudi će otići, ideali izumrijeti. Postojiš samo ti. Sam za sebe, sebi. Sve drugo je scenografija, okolnost i prilika. Prolazno ili trajno, na par sati ili par godina, vrag znao kako i koliko. Jedino si ti sa sobom zauvijek tu. Nauči, onda, voljeti sebe. Nauči bez svega ostalog, bez svakoga, živjeti i sa sobom biti. I tek kada naučiš i kada znaš - šta god da ti svijet oduzme, ostaje ti dovoljno sebe - tek tada ima smisla tražiti ljubav i nečije društvo. Ljubav postoji samo kao spoj dvoje snažnih i svojih, određenih ljudi. U svakom drugom scenariju ljubav je patnja, puka slabost i potreba, koja će da guši i vremenom blijedi.
Dva mjeseca unazad
Ispričat ću vam priču o tužnom Septembru. Septembar je bila djevojka čupave kose i mutnoplavih očiju. Iz nekog razlog uvijek tužna. Ne dovoljno topla da je ljudi vole kao što vole ljeto. Ne dovoljno hladna da od nje zaziru kako zaziru od zime, već ono najgore što može zadesiti i živo i neživo- između.
Povlačila se po klupama parkova i krala drveću sok iz listova. Polahko ih ubijala, ne svjesno kao Oktobar, ali dovoljno da je zamrze. Bila je sve ono što je malo ko volio- siva, ni topla ni hladna, otuđena od same sebe.
A bio je tu jedan August. Zelen i topao, zlatne kose kao žito i gustih trepavica. Bio je nasmijan, mnogo nasmijan, ali sam. Imao je u sebi svaku boju sa ljetne palete, ali nikoga da ga tim bojama oboji.
I tako sve do jednom, kad se August zadnjim danima povlačio i pomalo se gasio, negdje na kraju, na samom vrhu, zlatnim čuperkom je dotaknuo obraz Septembra koji se tek počeo rađati te godine. Uplašeni septembar se trznu i povuče za sobom par onih boja sa Augustove palete i prosu ih po svojim prvim danima.
August pogleda Septembar. Vidjevši je onakvu sivu a zalivenu svojim bojama samo u prvih par dana-zaljubi se u nju i odluči da pod svaku cijenu ostane uz nju.
Septembar pogleda svoje ruke umivene bojom i nasmija se zbog ljepote u tim prelivima. Ugleda Augusta potpuno obojenog u te boje i- zaljubi se u njega pa pokuša na sve načine da se on ne ugasi već da traje i dalje sa njom.
Sve dok je Septembar živjela- trajala je ta njihova ljubav. August je pružao boje svom Septembru, a Septembar je pokazala koliko zapravo može biti topla voljeći Augusta. Onda se poče približavati Oktobar prijeteći njihovoj ljubavi.
August se uplaši da će izgubiti Septembar, ščepa je za ruku i izmičući se obori stočić sa malim kalendarom.
Puhnu vjetar, zamrsiše se datumi, nasta haos.
Godina se vrati na datum peti juli.
August i septembar ostadoše u njemu.
~
Ako niste znali- ova je ljubav razlog zašto su august i septembar slični mjeseci. U svakom momentu u septembru može nam biti vruće u kratkoj majici, ali možemo očekivati i snijeg. I džemper i vrelo sunce nas može dočekati u augustu.
Da, ta ljubav je razlog... jer su jedni drugo upotpunili onim čime su mogli, čime su imali. I legenda kaže da svake godine,
Dok se august gasi a septembar tek budi,
Da neko tamo vrati datum na peti juli,
Te da ova dva zaljubljena mlada mjeseca budu u njemu.
Zašto ne znam, a i da znam- to je već druga priča.
@odbjeglopero
Reblogujte svi sa Balkana da nađemo jedni druge :)
Dajte ljudi da se pofolujemo! :D