50 godina je prošlo od premijere filma „Tko pjeva zlo ne misli“. Po mnogima je to najbolji hrvatski film. To je ujedno i jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u povijesti, a nosi podnaslov ljubavna komedija s pjevanjem.
Radnja se većinom odvija u stanu obitelji Šafranek na Gornjem gradu, ali i u Samoboru, Maksimiru, na savskom kupalištu. Snimljen je prema noveli zagrebačkog pjesnika i pripovjedača Vjekoslava Majera "Iz dnevnika malog Perice", a glavne uloge tumače Franjo Majetić, Mirjana Bohanec, Relja Bašić, Mia Oremović i dr.
Obljetnička projekcija filma je na rasporedu 26. 10. 2020. u zagrebačkom kinu Tuškanac s početkom u 20 sati.
U galeriji MORH-a „Zvonimir“ u utorak, 16. listopada 2018. otvorena je GODIŠNJA IZLOŽBA KARIKATURA ČLANOVA HDK.
Na njoj Društvo je ponovno iskoristilo priliku da predstavi veliki broj hrvatskih autora, one najpoznatije koji objavljuju karikature u dnevnom tisku ali i one manje poznate koji objavljuju karikature u lokalnim listovima ili vrijedno skupljaju nagrade na međunarodnim festivalima karikature. Na izložbi, koja se tradicionalno održava već 33 godine koliko udruga i djeluje, 44 najaktivnija člana (od ukupno 82) izložilo je 140 radova.
Izložbe prati katalog koji su posjetitelji otvorenja izložbe dobili kao uspomenu na ovu izložbu, ali i s ciljem da karikatura bude trajno prisutna u njihovim domovima.
Hrvatsko društvo karikaturista je osnovano 1985. godine, okuplja gotovo sve hrvatske karikaturiste s ciljem pomoći svojim članovima u razmjeni informacija i iskustava, promicanja karikature u Hrvatskoj, te promicanja hrvatske karikature u svijetu. Pojačana izložbena aktivnost posljednjih godina prvenstveno ima cilj nadomjestiti kronični nedostatak karikature koji je uz časne izuzetke evidentan u hrvatskim, prvenstveno tiskanim medijima.
Izložba je za posjetitelje otvorene od 16. do 26.listopada 2018., a može se razgledati radnim danom, u radno vrijeme galerije „Zvonimir“, Bauerova 33 u Zagrebu, od 10 do 18 sati.
Moj je pas inače primjer mirnoće. Nema toga što bi je uznemirilo. Kada je došla k nama iz azila bila je plaha i jedva da je davala znak svoje prisutnosti. A zatim je počelo grintanje:
- Ovaj pas je pretih. – rekla je mama. – Mislim da je potrebno naučiti je lajati. Ona je ipak kućni pas!
I tako je počelo. Susjedi bi prolazili stubištem, a mi bi je nagrađivali keksićem za svaki vau. Prošlo je tako neko vrijeme dok nije shvatila da je to doista profitabilan posao – lajati! Zalajala bi i dobila keksić.
- Gle kako je slatka... – govorili bi. – Laje...
S vremenom je postala sve glasnija i ometala bi svojim lavežom aktivnosti kao što je gledanje televizije, učenje i čitanje. Spomenite samo, od laveža se više nije moglo živjeti.
- Odvikni je tog lajanja, - rekla je mama jednog dana. – Pun mi je kufer! Zar sam vam zato nabavila psa? Da je učite lajati? Naučite je da bude mirna!
- Vau! – rekla je Tara.
- Kuš, van! – zarežala je mama.
I odonda traje naša bitka za mir od lajanja tog inače mirnog psa. Hodam za njom s keksićima i nagrađujem svaki trenutak tišine. Ali kao da je zapamtila ono vrijeme dok smo je nagrađivali za lajanje i počela je lajati na sve što prolazi – skateboarde, autobuse, Harley Davidsone. Broj sudionika u prometu i prometnih sredstava samo se povećava.
Moju naredbu da bude mirna samo prečuje. Više ne znam što ću. Sve dok jednog dana nisam gledao Šaptača psima koji je rekao da pas prije svake dresure mora biti – istrčan. To je osnovno i zlatno pravilo, rekao je. Tako smo moj pas i ja počeli trčati. Trčimo po parkovima, livadama i šumama, svakog dana. I svaki dan se budim s nadom da će lajati barem malo manje. Ali laje i u prirodi – na vjeverice, ptice i zečeve. Laje bez prestanka. Doista, rekao sam dosta i napisao pismo Šaptaču psima. Još čekam odgovor. Nego, pitam se, zašto našeg poštara tako dugo nema?
7. lipnja 2018. godine u 18 sati u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu predstavit će se u sklopu Animafesta nova hrvatska animirana serija &Black&White. Autor projekta je Darko Bakliža, a producirao ga je Amulet Studio.
Cilj projekta je potaknuti razvoj vizualne percepcije kod djece i stvoriti prostor za specifično poimanje dizajnerskih rješenja i izvornog humora koji je jedan od važnijih faktora ovog serijala. Između epizoda i spomenutog dominantnog humora veza je igranje s ljudskom percepcijom te i odraslima pruža priliku da se nasmiju i obogate svoju vizualnu kulturu.
Radnja serijala odvija se unutar 90 sekundi koliko traje i zaplet svake pojedine epizode. Pregršt radnje, humora i crno-bijele igre serije &Black&White nakon premijere na Animafesttu kreće na mini turneju i predstavljanje po Europi (MIFA sajam od 12. do 15. lipnja u Annecyju te Dani hrvatskog filma od 16. do 20. lipnja).
23. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURA ZAGREB 2018 na temu „Meteorologija“
23. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURA u organizaciji Hrvatskog društva karikaturista i ovaj puta okuplja veliki broj autora iz cijeloga svijeta. Tema izložbe odnosno festivala karikature je METEOROLOGIJA (vrijeme, klima, prognoza i sl.), sa svim mogućim aspektima koje karikaturisti mogu zamisliti.
Ovogodišnja tema rezultat je inicijative poznatog hrvatskog meteorologa Zorana Vakule, koji je kao glavni meteorolog HRT-a i urednik aplikacije „HRT METEO“ odnosno dijela internetske stranice posvećene vremenu i prometu „HRT Vrijeme i promet“, ponovo pokrenuo nekadašnju uspješnu suradnju HRT-a i hrvatskih karikaturista. Ta inicijativa je vrlo brzo pretvorena u međunarodni projekt koji je pokazao da je meteorologija interesantna tema karikaturistima iz cijelog svijeta. Pristiglo je 788 radova od 357 karikaturista iz 62 zemlje svijeta. Najbrojniji su autori iz Hrvatske (52), Turske (24), Srbije (22), Ukrajine (17), Kine (17), Rumunjske (14), Poljska (14) …
Izložba će i ove, kao i posljednjih desetak godina, biti postavljena u atraktivnom izložbenom prostoru galerije Klovićevi dvori gdje će biti predstavljeno oko 90 najkvalitetnijih radova , a dio radova će od 29.05. do 03.06. biti izložen u Medijateci, Preradovićeva 5.
Kao i većina svjetskih festivala karikature tako i ovaj ima natjecateljski karakter, a Ocjenjivački sud koji je imao težak zadatak izabrati najbolje karikature radio je u sastavu prof. Frano Dulibić, povjesničar umjetnosti, meteorolog Zoran Vakula, te karikaturisti Davor Trgovčević, Mojmir Mihatov i Nik Titanik.
U sklopu programa svečanog otvorenja izložbe nastupit će sa (prigodnim) programom studenti Muzičke akademije, članovi Hrvatskog društva karikaturista će crtati brzopotezne portretne karikature uzvanika a sveukupni dojam će upotpuniti djeca koja će nositi oslikane kišobrane koje su oslikali u sklopu likovne radionice koju je organiziralo Narodno sveučilište Sesvete.
Kao i svake godine, otvorenje ove međunarodne izložbe se koristi i za dodjelu nagrade Oskarika koju HDK dodjeljuje svom članu koji je u prethodnoj godini bio najuspješniji na međunarodnim festivalima karikature (u 2017. godini bio je to zadarski karikaturist Mojmir Mihatov).
Otvorenje izložbe karikatura održat će se u utorak 29.svibnja 2018. godine u 19 sati
U ovo novo vrijeme ljudi si više ne šalju pisma kao što je to prije bio običaj. Nema više konjanika i poštanskih kočija koje će napadati Indijanci i drumski razbojnici. Sada je sve više manje elekrtronizirano i informatizirano, pa tako i sama pošta. Ako će je tko presresti, to će biti neki razbojnik-hacker.
Reklo bi se, da su se pošta i njeni djelatnici malko opustili. Pa što ako netko tamo šalje pismo i za marku izdvoji 3, 10 kuna? U tim uvjetima pošta zna kasniti i po tjedan dana, ako ne i više.
- Hvala ti na čestitanoj 2017. godini! – javio mi se jednom prilikom ujak 2018.
Ove godine sam je odlučio nadmudriti te nabavio Photoshop. Printat ću čestitke za 2019. godinu sam. Iako je tek polovica 2018. ja sam se već latio posla. Naime, pošta još nije izdala čestitke za sljedeću godinu. Ali ja je neću čekati. Odlučio sam preuzeti sudbinu u svoje ruke. Štoviše, sam ću i raznositi svoju poštu.
Stoga sam se bacio na posao. Sjeo sam za kompjuter i s interneta izabrao razne prigodne fotografije te preko njih napisao: SRETNA NOVA GODINA! ČESTIT BOŽIĆ! SRETAN ROĐENDAN! SRETAN IMENDAN! SRETNA GODIŠNJICA! Napravio sam toliko čestitaka koliko sam se uspio sjetiti prigoda i ljudi koji ih obilježavaju.
Tako, rekao sam si. Sada je sve to potrebno razvrstati i otpremiti.
Ali, po putu sam sreo pravog poštara.
- O, - rekao mi je. – iz koje pošte ste vi, kolega?
Kad je shvatio da sam se sam prihvatio posla raznošenja pošte, pozvao je ostale kolege, koji su pak pozvali poštansku pravnu službu koja je pak sve to rekla sudu, i sada sam, dragi čitatelju, dužan obeštetiti poštu zbog nanesene štete plus naknaditi duševne boli jer je poštarima povrijeđen dignitet službe.
- Ne može se bilo tko sjetiti i igrati se poštara! – rekao mi je sudac. - Biti poštar je ozbiljna stvar! Pa što ako malo kasne? I žene kasne kad se spremaju pa nećete stoga preuzeti njenu ulogu i biti sam svoja žena! Nemam ja vremena za to, - dodao je. – Evo vam lijepo globa za nepoštivanje službenih institucija. A sada, oprostite, moram ići. Kasnim na vlak. Vidite, gospodine, kako ja poštujem tradiciju? Usprkos tome što i vlakovi kasne, ja se uporno već 40 godina vozim vlakom i niti kolege niti stranke u postupku se dosad nikad nisu požalile.
Od 5. do 21. lipnja 2018 održat će će se 42. dani satire Fadila Hadžića u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh. Od više od 70 prijavljenih predstava, odabrano je dvanaest najboljih naslova iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Srbije.
Kao jedini specijaliziran festival na ovim prostorima, Dani satire Fadila Hadžića svake nas godine podsjećaju na važnost humora i satire koji nas čine tolerantnijima, povezuju nas s drugima, poučavaju, omogućuju drukčiji pogled na svijet.
Prema riječima izbornice Željke Udovičić Pleština „..činjenica da je za ovogodišnji festival prijavljeno više od 70 predstava zbori o tome da satira u ovom našem vremenu ne samo da nije u nestanku kako se nakon promjene sistema znalo predviđati tome literarnom izričaju, već postaje sve interesantnijom formom kazališnim pregaocima. Oni sve češće odabiru upravo ovaj žanr da bi preispitali mane društva ili pak potražili mogućnost utopije u nemogućim uvjetima.“
Predstave će ocjenjivati tročlani žiri u sastavu Goran Grgić (dramski umjetnik), Ana Prolić (dramaturginja) i Bojana Radović (novinarka i kazališna kritičarka Večernjeg lista).
Svojevremeno se na radijskim postajama jako reklamirala tehnika brzog čitanja. Gospođa koja je gostovala na jednoj takvoj emisiji obećala je da će polaznici svoj novac jako dobro uložiti. Napokon će biti u stanju brzo pročitati novine, a zamislite samo koliko će knjiga biti skinuto s polica.
Nadalje, govorila je o postotku razumijevanja brzo i sporo pročitanog teksta. Ono što se brzo čita u većoj mjeri se razumije od sporo pročitanog teksta. Stoga, brzo čitanje je nužda. Nije riječ o dodatnom znanju kao npr. vožnji bicikla ili stranom jeziku. Bez čitanja se ne može pročitati priručnik o vožnji bicikla, pa niti udžbenik stranog jezika.
Meni je sve to, kao slušatelju i potencijalnom čitatelju ambicioznijih razmjera zazvučalo vrlo primamljivo. Zato sam pažljivo čekao kraj emisije i zapisao broj telefona koji sam već istog dana nazvao upisavši se na tečaj brzog čitanja.
Dotad nikad nisam čitao poklonjene knjige. Nisam stizao. Zahvaljujući tečaju brzog čitanja ne samo da sam ih čitao već istog dana pošto sam ih dobio za poklon, već su me prijatelji pitali i za zaostatke – jesam li ili nisam čitao i one prethodne? Izvukao sam se, ali sam ih zbog svega odlučio uvaliti u dodatne nevolje i spomenuti da sam usput čitao i ostale knjige čiji se autori spominju u rođendanskoj lektiri!
Ta vijest se uskoro proširila. Počela me pratiti slika novopečenog brzočitača. U knjižnicama više nije bilo zakasnina. Knjižničarke su više patile zbog napadaja panike kada bih se pojavio, jer su bile u konstantnom strahu da inače skroman fundus Gradskih knjižnica neće izdržati moje čitateljske apetite.
- A zamisli, ima ih još! - komentirale su među sobom. – S tih tečajeva izlaze kao s pokretne trake! Evo gospodina, javi u centralnu knjižnicu da smo mi na periferiji oglasili znak uzbune! Agatha Christie je cijela pročitana u jednom dahu! Također i Ephraim Kishon! Autori su počeli padati kao kruške. Mayday, mayday!
U restoranima nije bilo potrebno posebno trošiti vrijeme na čitanje menija. On mi je bio poznat i prije nego li bi ga konobar donio. Titlove filmova sam znao i prije nego li bi se scena odigrala, a kraj sam znao još prije početka filma. Dobio sam i službenu zabranu pojavljivanja u kvizovima. Pa tko je vidio toliko i tako brzo znati!
I tako sam u probleme zapao ja, a ne drugi. Zbog svoje vještine ostao sam s hrpom pročitanih knjiga i uvrijeđenih prijatelja. Pitam se čime li ću se baviti u mirovini?
Knjižnice su mi blokirale svoje članske kartice, prijatelji mi za rođendane poklanjaju odijeću. Na svijetu sam ostao posve sam. Jedina nada mi je bila gospođa koja me naučila brzo čitati. Pitao sam je što da učinim? Odgovorila mi je neka se samo odviknem od brzog čitanja. Situacija je vrlo nalik dijetama ili odvikavanju od pušenja, dodala je.
- Sve će opet biti u redu, vidjet ćete. – tješila me.
I zbilja, sve se vratilo tamo gdje mu je mjesto. No to sam, pretpostavljate, ionako znao i prije nego li sam uopće otvorio to pitanje.
snowghoul
prguitarman
origamiaround
romaincrisis
areudirty
kianamaiart