Nedostaješ
Znam da nisi sa mnom već godinama. I vjeruj, tokom svih tih godina svaki mjesec, svaki dan, svaki sat, ma svaka sekunda, sve je teža i teža. Ali, tokom svih tih godina, moja ljubav prema tebi nije prestajala. Kako se povećavalo nedostajanje, tako se sa njim i ljubav povećala. Rijetko pričam ljudima o tebi. Znam, ne bi me ni slušali. A i ne zanima ih. Jer, ipak, svako ima svoju tugu i svakome se njegova čini većom od ostalih. Svoju čežnju i ljubav i nedostajanje čuvam duboko u sebi. Tamo gdje je niko ne vidi. Samo je ponekad puštam da izađe na površinu. Ne želim puno. Samo tvoj zagrljaj i onaj jedan osmijeh. To bi mi bilo dovoljno... Zaboravljam tvoj izgled, tvoj glas, tvoju ljepotu... Ali, ne zaboravljam nikada tvoju dobrotu prema meni, tvoju ljubav i tvoju ulogu u mom životu. O da, i dalje je ta uloga samo tvoja, iako je na tvoje mjesto druga došla. Za nas si nekako tabu tema, jer zaboli kada se spomeneš. Čuvaj mi se, jedina. Raj je sretan što te ima.
P.S. Dođi mi nekada u san. Ti si još uvijek moja mama. ❤
