
seen from Germany
seen from United States
seen from United States
seen from China

seen from Sweden
seen from United States

seen from United States
seen from Belarus
seen from United States
seen from Bulgaria

seen from United States
seen from China
seen from Russia

seen from Germany

seen from Brazil

seen from United Kingdom

seen from Canada

seen from Germany

seen from Germany
seen from Malaysia
Dodji.
Hajde dodji, kao u stare dane, na samo jedan topli zagrljaj, hajde, svrati
Ne slusaj sve ono sto pokusava glas tvoje duse da uskrati.. Hajde svrati, na jedno prodiranje zajednickih pogleda, u kojem se nasa dusa ogleda i trazi da se nasa ljubav spasi, jer se ona tiho,lukavo, poput sunca na ivici zalaska,polako gasi
Tuzne su lazi, bile one sitne, krupne, bele, razarajuce;one su tuzne
Ali znas, postoji tu to nesto sto ume da bude tuznije od bilo kakve obojene lazi, a to je, citaocu moj, neprestani pokusaj paljenja jedne iste minijaturne, sagorele, istrosene sibice. Pokusaj paljenja te vec tiho izgorele sibice, koju je neprimetno progutao nalet crvenila, bez namere da je potpuno ostavi tako crnu, samu, spaljenu, okruzenu svojim ostacima medju stotinama nedodirnutih.. Pokusavajuci da svojim ostacima izgradi jednu novu, nesagorelu, cvrstu sibicu, na koju bi ona mogla nenametljivo, bez ijedne namere, da se nasloni, mozda eto eventualno da udruzi zajednicki plamen..koji bi istovremeno tiho sagorevao, u zajednickom tempu..
A sada, kada je rec o suncu koje se neprestano igra zmurke sa svojom horizontom, bez kojeg ono ne bi drugacije moglo da ode, da nestane..Razlika izmedju tog lukavog sunca i te vatrene sibice je ta da Sibica nema taj horizont iza kojeg bi ona morala da se sakrije ne bi li nestala. Ona sama ode, sama nestane. Ne postoji.
Nema vise povratka njenot. Nema vise njenog svetla. Jednostavno, nje nema.
To je , citaocu moj, tuznije od svega..To, da tako vatrena sibica, nestane na tako hladan nacin
Hvala ti što si iskren.
Hvala ti što misliš na mene.
Hvala ti što me paziš.
Hvala ti što ti je stalo do toga kako se osjećam.
Hvala ti što si kulturan.
Hvala ti što tobom ne upravlja ego.
Hvala ti što znaš reći izvini.
Hvala ti za svaku lijepu riječ, osmijeh i dodir.
Hvala ti što razumiješ.
Hvala ti što si divan.
Hvala ti što si dobra duša.
Hvala ti što si dobar čovjek.
Hvala što postojiš.
Oprostajno pismo (hvala ti)
Hvala ti za poruke (dobro jutro, laku noc) koje su mi ulepsavale dan.
Hvala ti za to sto si bila tu kada mi je bilo tesko i pricala da ce sve biti uredu.
Hvala ti za to sto si uvek bila tu da me saslusas i das savet.
Nije sve bilo bajno i imali smo nekih malih prepirka i za to Izvini...
Ovu objavu ces procitati i mozda se pronaci u njoj i zasluzujes hvala zato sto jos uvek posecujes moj blog iako smo izgubili kontakt.
I ne krivim te sto smo prekinuli da se cujemo. Nista ne traje vecno...
Hvala ti za sve i srecno u zivotu... :)
Pismo tebi, koji si mi uništio snove
Opet sam te sanjala, molio si me da te primim nazad u svoj život i ja, budala, sam te bez razmišljanja primila. Nema veze što sam već krenula dalje, što izlazim s drugim muškarcem... Primila sam te nazad. Bio si sretan, a ja sam duboko u sebi osjećala nemir i nesigurnost, kao kad sam bila s tobom. Odjednom su se vratila sva sjećanja na sve što si mi rekao, uradio. Odjednom želim da moje tijelo više nije moje, želim da mi ruke otpadnu jer sam te njima grlila, želim da mi prsti nestanu jer sam te njima mazila. Želim isprati usta sapunom jer sam te uvijek hvalila, govorila sam ti da si najbolji. Govorila sam ti da te volim. U zadnjim trenucima naše veze sam te molila da ostaneš, da ne ideš, da ću se promijeniti iako više nije bilo ničeg na meni što nisam pretvorila u nešto što bi ti se moglo svidjeti, samo da te zadržim. Svoje tijelo želim umočiti u kadu punu neke vrste jake kiseline da isperem sa sebe sve tvoje poljupce, ne želim više biti u ovoj koži koju si toliko dirao i obožavao. Ne želim više biti ja, jer si me ti volio. Slomio si me. Uništio si me. Svaki put kada me netko pogleda sa željom u svojim očima, sjetim se tebe i kako si slomio svaku mrvicu nade u meni. Ne vjerujem više u istinskoj ljubavi, ne vjerujem da će itko naletiti i da će promijeniti moje mišljenje. Ne vjerujem. Proklinjem te jer te svake druge noći sanjam, a kada te ne sanjam, u mislima si mi cijeli dan. Mrzim činjenicu da mi ne napuštat glavu, ni preko dana niti preko noći. Mrzim činjenicu da te toliko silno želim nazad iako si me povrijedio na tisuću načina. Mrzim da mi fališ preko noći kada me nema tko zagrliti i mrzim što mi fale tvoji poljupci. Mrzim da ne mogu otići u taj prokleti Grad bez da se sjetim svakog skrivenog mračnog kuta gdje smo izmijenili neki intimniji poljubac, dodir ili pogled. Mrzim da mi u ušima i dalje odzvanja to tvoje zadnje „Fakat mi je žao što nismo uspjeli“. Mrzim te ali te i dalje volim na neki svoj uvrnuti način, zato te i sanjam, zato mi ne izlaziš iz glave. Ali sebe volim više i moram prihvatiti činjenicu da si me napustio, slomio, uništio. Moram ponovo sagraditi samu sebe od temelja i tješi me činjenica da će u budućnosti postojati verzija mene koju nikada nisi dotaknuo, poljubio, u čije uho nikada nisi šapnuo čarobne riječi. Postojat će verzija mene koju nikada nisi upoznao, jer budi siguran da neću biti ona ista, bezazlena, naivna mala glupača koju si uspio iskoristiti pa baciti u vjetar kao da nikada nismo imali ništa. Svaki idući će biti bolji od tebe, i imat će bolju nego što si ti imao.
Moram ti se zahvaliti. Natjerao si me na potrebnu preobrazbu. Natjerao si me da od djevojčice izrastem u ženu koja zahvaljujući tebi zna da može preživjeti svaku uvredu koju čovjek može baciti na nju. Nisam više slaba, ne prilagođavam se drugima, ne vidim potrebu niti svrhu toga. Naučio si me da onaj koji me istinski voli, taj će ostati sa mnom ma kakva ja bila, da će me prihvatiti isto kao što ću ja njega prihvatiti takvim kakav je. Hvala ti na tome.
Hvala ti što si probudila zver u meni.
Hvala ti što si me razbila kao čašu na onu pesmu koja srce dira.
Hvala ti što si napravila win-win situaciju.
Hvala ti što sam svoj, a ne tvoj.
Hvala ti što si me otpisala.
Hvala ti što sam počeo da živim ono što mnogi sanjaju.
Hvala ti što si mi udarila taj mentalni šamar.
Hvala ti što mi ne trebaš.
Hvala ti što si srećna.
Hvala ti što se i dalje najjače jebeš.
Hvala ti što nisi tu.
Hvala ti što sam srećan.
Hvala ti za bol.
Hvala ti za krvave šake.
Hvala ti za insomniju.
Hvala ti za tvoj osmeh.
Hvala ti što napredujem.
Hvala ti što nećeš uživati u mom uspehu.
Hvala ti što sam pokrenuo svoj biznis.
Hvala ti što pravim 4 plate dnevno.
Hvala ti što si pomerila tektonske ploče ispod mojih nogu.
Hvala ti što si otišla.
Hvala ti što neću biti taj koga će jesti savest.
Hvala ti što si bila iskrena.
Hvala ti.
Hvala ti, jer neću stati.
da da, samo ti pazi koje informacije deliš okolo! btw mislim da ti je tumblr top notch
pošto je moja dugogodišnja veza državna tajna 😲
Lana it's your birthday?? Sretan rođendan, sestra!!! All the best to you, draga. Volim te duso!!!! Have the best day! Much cake and more and more writing inspiration in the following year!
Thank you so so much, Iva! <3333 I hope you have a phenomenal day yourself!