“Sve se nekako vrti oko materijalnih stvari, koje nisu bitne koje ne vidim zasto trebaju biti bitne ikome jer niko nije nista odnio od toga sa ovog svijeta. Drugacije gledam na svijet smatram se jednostavnom osobom, ne znam voditi zivot kao svi. Sve sto razmisljam podijelim,jer ne znam kriti emocije. Sve sto me zanima pitam, jer smatram da nema potrebe da komplikujem stvari i asumiram tudje misli. Ne volim da osudjujem i za mene svako sebe prikazuje, svako ima pravo da pogrijesi, gledam siru sliku svega. Srecu pronalazim u svemu i sve u zivotu nekako fitriram kroz dobro. Naivna sam i vjerujem ljudima, ne ustrucavam se ispricati zivot osobi koju tek upoznam. Imam nekako otvorenost prema svemu; zelim pomoci svakome jer mene to ispunjava, sretna sam kada vidim osmijeh na necijem licu zbog necega sto sam ja uradila ili zbog mene. Ali mi nije jasno zasto i drugi ne gledaju tako; nije mi jasno sto ljudi sebe cine nezadovoljnima, kompilkujuci sve sto se moze iskomplikovati, nije mi jasno zasto bi razumna osoba razmisljala o nekome i stvarala slike u svojoj glavi o nekoj situaciji sto uglavnom je pogresna slika, i tu dolazi do nesporazuma,kada se moze lijepo pitati bilo sta, bilo koga. Nikada nisam dosla u konflikt sa nekim jer sam pitala direktno, i ne razumijem zasto se svi ljudi nesto ustrucavaju, kriju svoje emocije ili zatvore srce da ne bi bili povrijedjeni. Ja to ne znam, puno puta me srce zaboljelo sto sam takva , ja smatram da se srce ne moze zatvoriti ili izgraditi neki zid, zato svaki put vjerujem u dobro u ljudima i jer sve kazem onako kako mislim. Vjerujem ljudima na rijec. Nekada pomislim da nisam odrasla i da jos imam tu djecju naivnost ili pak da sam neki veliki sanjar koji zamislja samo svijet u dobrom, iako sam se uvjerila da sam previse naivna i dalje prije razmisljanja zamislim si u glavi da ljudi ne mogu uraditi losije od onoga sto ja mogu jer kako bi im dusa dozvolila kako ce zaspat, i zbog toga se opeknem ali ne bih mijenjala sebe. Smatram da je moj nacin zivota pravi nacin i na lose postupke vracam dobro. I da su svi malo jednostavniji zivot bi nam svima bio laksi. Zivim za osjecaj zivim za emocije, zivim za osmijeh i srecu svega sto me okruzuje i trudim se donijeti srecu svima oko mene jer to gledam, da ja uljepsavam svoju okolinu koja uljepsava mene. Ucena sam da treba biti ostriji da se treba paziti da treba izbjegavati price sa svakim ali nikada to nisam mogla da primjenim jer kad kazes covjek ja ne vidim neko strasno opasno bice vec emotivno i ranjivo koliko god svi ljudi prikazivali se svi zivimo za srecu, i svi grijesimo ucimo i svi ljudi imaju dobro u sebi samo sto je stvar pogleda i razumijevanja sto navede do losih zelja, losih postupaka ili pogresnog predstavljanja, a to je strah sve dolazi iz straha. Ne mogu da zivim drugacije puno sam emotivna i sve gledam kroz emociju sve u zivotu filtriram kroz srce o svemu razmislim vise puta, okruzim misli pozitivnim, a energija je cudna stvar privlaci onako kako siri...” Inkedflow3r - “Obojeni Cvijet”. {pocetak nekog novog poglavlja}.
