O onome kojeg volim najviše
Što osjećam prema tebi? Ono što ja osjećam prema tebi se ne može opisati riječima. Čovjek nikada nije izmislio pojam za nešto tako veliko. To je veče od svih daljina, čak i onih najudaljenijih na svijetu, od svih letilica, od svih mora i oceana, od svega što je priroda ili ljudska ruka izmislila. Za tvoj osmijeh vrijedi umrjeti, za tvoje oči vrijedi živjeti. Tvoj glas bi smirio i najveću prirodnu katastrofu koja se ikada dogodila. Onoliko koliko me ti znaš milovati riječima, niko prije tebe nije znao ni rukama. Stvaraš mi neki osjećaj lebdenja, kao da moja duša nježno izlazi iz moga tijela i onda se polako vraća unutra. Ne mogu ti opisati koliko taj osijećaj godi.. koliko uživam u njemu. Koliko uživam u slatkom mučenju tebe, dok me ti proklinješ u sebi, a ipak me tako prokleto voliš, da si i sam svijestan da bi mi dopustio da te mučim do kraja života. Svjestan si i sam da to mučenje može prekinuti u bilo kojem trenu kada bi ti to poželio, ali ne želiš da to stane. Želiš da te molim da ostaneš još malo, iako znaš koliko se rano moraš ustati zato što znaš da uživam u tvom glasu. Uživam i u tvom paradoksu ludila i smirenosti. Čini me sretnom činjenica da si moj i da sam tvoja. Čini me sretnom to što u isto vrijeme ludiš za mnom i ludiš zbog mene. Ti me činiš sretnom… kretenu
