#slikarstvo

[paintpinky]

mi dečki

[ultravioletna]

[boem-u-prolazu]

[zanimljivaekonomija]

Klimtova „Dama sa lepezom“ posle sto godina opet u Beču

Jedna od dve poslednje skoro dovršene slike Gustava Klimta „Dama sa lepezom“ biće izložena u muzeju Gornji Belvedere od 25. marta 2021. do 13. februara 2022. godine. U okviru prvog dela izložbe biće prikazana „Dama sa lepezom“ zajedno sa drugim nedovršenim ostvarenjima umetnika, dok je drugi deo izložbe posvećen uticaju japanske i kineske umetnosti na Klimtova kasnija dela. Drugi deo postavke biće otvoren početkom oktobra.

Pretpostavlja se da slika predstavlja jedan od Klimtovih modela koje je koristio za portrete, a ne poznatu damu iz tadašnjeg bečkog društva koje je Klimt često slikao. Prema najnovijim saznanjima „Dama sa lepezom“ je poslednji put javno izložena u Beču 1920. godine kao pozajmica industrijalca Ervina Belera. Od 20-ih godina 20. veka nalazi se u vlasništvu porodice Beler u Švajcarskoj. Austrijski kolekcionar Rudolf Leopold je verovatno kupio sliku 50-ih godina prošlog veka. Početkom 90-ih godina slika se pojavljuje u SAD gde je prodata u aukcijskoj kući „Sotheby's“ za 9,3 miliona evra. Vlasti su tada vodile istragu protiv nepoznatih lica za nezakonit izvoz slike, ali je proces obustavljen zbog nemogućnosti da se otkriju odgovorna lica. Iako sadašnji vlasnik nije bio upoznat sa istorijom vlasništva slike, ovakve pravne okolnosti su sprečavale da delo bude izloženo u Austriji. Da bi slika bila deo izložbe u muzeju Gornji Belvdere Austrija je odobrila imunitet za vreme trajanja izložbe.

„Navodno je „Dama sa lepezom“ još bila na štafelaju kada je Gustav Klimt umro. Ona umetnički i simbolički predstavlja njegovu poslednju stvaralačku fazu. Drago mi je što je država odobrenjem privremenog imuniteta, doprinela tome da se slika nakon toliko godina javno prikaže u Austriji i bude dostupna široj javnosti“, izjavila je Andrea Majer austrijska državna sekretarka za kulturu.

Fotografije:

Foto 1-2: © Belvedere, Wien, Foto: Markus Guschelbauer

© ONB/Wien Bildarchiv 94884-E, Foto: Moriz Nähr

[gricka-vjestica]

- A je'l bi mogao ja ponekad doć' u taj tvoj prašnjavi atelje.. da gledam kako slikaš?

- Čekaj, pa nisam znala da se zanimaš za umjetnost, slikaš li i ti?

- Ma ne.. ali volim promatrati umjetnost, pokušavati ju odgonetnuti, pustiti ju da mi hoda po mislima, jednostavno upiti ju cijelu.

- Oh, pa ti si onda čovjek za galerije! vidiš, ima jedna u Starčevićevoj pored onog..

- Melita, ti stvarno nemaš pojma..

- O čemu to pričaš?

- Ti si.. moja umjetnost. Studiram te već pola godine i bolujem od onih ludila koje imaju samo umjetnici.. i ljudi okovani neuzvraćenom ljubavlju. I džabe postoji svaka galerija na svijetu kad nisi u njoj, da se ljudi dive tvojoj ljepoti kao što se ti diviš svim tim prastarim slikama. Jebeš Mona Lisu i djevojku s bisernom naušnicom i onu Veneru u školjci. Jebeš van Goghovu Zvjezdanu noć i sve impresionističke Monetove pejzaže o kojima neprestano pričaš. Nijedan odvažni slikar se ne bi usudio naslikati tvoj portret, hoću reći.. ne bi te mogao prikazati ovakvu čudesnu kakva stanuješ u mom umu. A ni svi pisci svijeta ne bi mogli opisati koliko si posebna, baš meni.. i zato gledati tebe dok svojim nježnim ručicama stvaraš svoju umjetnost meni zvuči.. jel' ti to plačeš?

- Šuti.. upalo mi nešto u oko.. Sutra dođi oko 11, je l' možeš? I volim te. Bože, koliko te samo volim, a mislila sam da jedina i bolujem i ludim. Što ti je trebalo toliko, daso, a?

[edinem]

LEGENDA O LAŽI I GOLOJ ISTINI

Prema legendi iz 19. veka, Istina i Laž su se srele jednog dana.

Laž je rekla Istini: “Kako je predivan dan danas!” Istina je pogledala u nebo i uzdahnula sa olakšanjem, dan je zaista bio predivan.

Njih dve su provele dosta vremena zajedno, da bi naposletku stigle do jednog bunara. Laž se obratila Istini: “Voda je zaista lepa, hajde da se okupamo zajedno!” Istina je, pomalo sumnjičavo, proverila vodu i otkrila da je zaista ugodna za kupanje.

Tada su obe skinule svoju odeću i počele da se kupaju. Odjednom, Laž je izletela iz vode, obukla odeću od Istine i pobegla. Pobesnela Istina je istrčala iz bunara, pokušavajući da pronadje Laž i uzme natrag svoju odjeću.

Svet, gledajući golu Istinu, okretao je svoje poglede sa osudom i besom.

Sirota Istina se vratila u bunar i nestala zauvijek, skrivajući tako svoju sramotu.

Od tada, Laž putuje širom svijeta obučena kao Istina, zadovoljavajući potrebe društva, jer Svet, u svakom slučaju, ne poseduje ni najmanju želju da upozna golu Istinu.

Slika, “Istina izlazi iz bunara”, Žan Leon Žerom 1896.

[lletraferida7]

Pet osjetila. 

Pet čarobnih darova koje često zaboravimo cijeniti,

a na kojima bismo trebali biti zahvalni pri svakom prvom jutarnjem udahu svježeg zraka.

Pet osjetila,

a jedno mi je posebno drago.

Jedno od njih nazvala bih osjetilom ljubavi:

Dodir.

I naši prsti tijekom cijelog ovog našeg putovanja na Zemlji

u svoju bilježnicu zapisuju svoja sjećanja. 

Oni dodirom upoznaju

mekoću sitnog morskog pijeska,

tanke tkanine ljetnih cvjetnih haljina,

hrapava debla stabala,

tinte na stranicama starih prašnjavih romana,

hladna lica mramornih skulptura,

i toplinu druge kože.

Svaki dodir spremamo u kutiju uspomena,

a ovaj posljednji u njoj ima počasno mjesto.

Jer naše ruke najbolje pamte druge ruke.

U pravu je bila Christa Wolf

kad je rekla da

i ruke mogu pamtiti.

Itekako mogu.

Jako dobro.

Zauvijek.

(detalj slike Vlahe Bukovca)

[neprijatno]