Život je lep
Dve decenije potpunog brisanja same sebe, bez potreba, stisnutih zuba, te starosti koja me je gutala pohlepno i nezajažljivo, kao da su imale neke živote, obe, moja majka i svekrva, sva ta tuga, usamljenost, strah, zakinutost – su gotove. Ali, život je to. Trebalo ga je živeti. Trebalo je dočekati tu duboku starost uporno i gladno, kao da je bila zlata vredna, a ne prah i pepeo. Pepeo i…
View On WordPress












