BAZAALT

Bazalt (grč: βάσανος: kamen ), površinska eruptivna stijena; tvori dno duboka mora, a nastaje naglim hlađenjem lave nakon vulkanskih erupcija.

[bazaalt-blog]

Moderna arhitektura Maroka - vizkultura.hr

S arhitektima Imadom Dahmanijem i Lahbibom El Moumnijem razgovarali smo o modernoj arhitekturi Maroka

[bazaalt-blog]

Kaskadija (eng. Cascadia) je izraz koji znači mnogo toga različitim ljudima. Za početak, to je bioregija koja uključuje Pacifički sjeverozapad SAD-a i Kanade, uključujući tako Britansku Kolumbiju, Washington, Oregon, dijelove Idahoa, južnu Aljasku i sjevernu Kaliforniju; a u mnogo pogleda se razlikuje od okolnih regija, kako geografski, tako i kulturalnim, ekonomskim i ekološkim značajkama. Unikatna flora i fauna, topografija i geologija ovom dijelu svijeta daju specifične, međusobno povezane ekosustave i razvođa. Definicije granica ove regije variraju, ali uglavnom uključuju područje između Kaskadskog gorja i Tihog oceana, te jedan dio Primorskog gorja.  Druge definicije prate granice postojećih država, pa tako uključuju Britansku Kolumbiju, Washington i Oregon, dok druge priključuju i dijelove Oregona, Idahoa, Kalifornije, Aljaske i Yukona. Općenito, područje unutar i oko Kaskadije se češće naziva Pacifički sjeverozapad.  Biocenoze i eko-zone tog područja razlikuju se od okolnih, s morima bogatim resursima i pacifičkim kišnim šumama umjerenih područja koje se prostiru od Aljaske do Kalifornije. Osim geografske definicije, Kaskadija je ujedno i društveni te kulturni pokret u usponu. Koristi se pri definiciji jedinstvene regije u Pacifičkom sjeverozapadu, a izraz se širi i na veliki raspon piva (Cascadia Dark Ale), u sportu (Cascadia Cup), pa i u glazbi prepoznajemo tzv. Cascadian Black Metal. Ideja je prihvaćena među mnogim istraživačima i znanstvenicima koji ističu sve veću važnost upravljanja regionalnim rastom, ekološkog planiranja, ekonomske suradnje, a također i spremnosti na slučajeve katastrofe. Podrška ideji stiže od strane institucija i biznisa kao što je Cascadia Center zaklade Bullitt. Sam izraz ‘Kaskadija’ usvaja 1970. David McCloskey, professor sa sveučilišta u Seattleu, kao bolji način opisivanja tog rastućeg regionalnog identiteta. McCloskey Kaskadiju opisuje kao ‘’zemlju padajućih voda’’ te uočava stapanje prirodnog integriteta i društveno-kulturnog jedinstva koje daje ovoj regiji njen specifičan karakter. Prateći smisleni uzorak, Kaskadija polako postaje pokret za neovisnost.  Jedinstvena je i u pogodnostima koje bi dobila kroz autonomiju, s razvojem regionalne održivosti kroz bio-regionalna načela, te je tako 2008. Time stavlja na listu top 10 pokreta koji bi mogli izboriti neovisnost, pa se tako između Tibeta, Škotske i Katalonija,  Kaskadija našla na sedmome mjestu. Vice Magazine Kaskadiju ističe kao omiljeni pokret za neovisnost, a također ju spominju i  brojne publikacije, primjerice New York Times, CNN, Forbes, Portland Monthly, Seattle Times, the Wall Street Journal, the Oregonian i drugi. S te strane Kaskadija jednostavno označava borbu za lokalnu autonomiju, potiče jačanje individualaca i zajednica s boljim isticanjem vlastitih potreba, te promiče ekološku i ekonomsku odgovornost, uz jaku dinamiku, otvorenost i transparentnost vlasti. Pokret Kaskadija potiče ljude na ponovno uključivanje u svoje lokalne zajednice, razvoj lokalne i osobne fleksibilnosti i kao jednu važnu smjernicu uzima stvaranje alternativnih linija regionalne komunikacije, politike i međuovisnosti.

K

http://truecascadia.com/

[bazaalt-blog]

Album dana.

[bazaalt-blog]

Dugometražni dokumentarac koji još nije, ali će sigurno ostaviti traga na mlađim generacijama glazbenika. Prateći priču o kalifornijskom rocku i punk rock sceni, film otkriva porijeklo pustinjske rock glazbe -  odakle su se pojavili izvođači kao što su Yawning Man, Fatso Jetson, Brant Bjork, All them Witches, Kyuss i Queens of the Stone Age te kako su došli do svjetske slave.

U vremenu kad nas sve više preplavljuju nebrojena imena i lica u elektronskoj glazbi i okružuje nas efemerni zanos ujednačenim ritmovima, izniknuo je ovaj dragulj - spoj audio i vizualnih priča koje na humorističan način predstavljaju iznimno duboku pozadinu desert žanrova.

Lo Sound Desert pruža jedinstven uvid u povijest glazbene scene doline Coachella: od neprekidnih jamova usred pustinje do glavnih svjetskih europskih faza. Pustinjski rock, često pogrešno interpretiran isključivo kao glazbeni žanr, nastavlja svoje širenje undergroundom i postaje međunarodnim blagom te načinom života.

[bazaalt-blog]

GRAD SPLIT - NATJEČAJ ZA UDRUGE MLADIH 2017.

Raspisan je natječaj Grada Splita za projekte udruga mladih i za mlade u 2017. godini. Rok za prijavu je 25. listopada, a sve informacije nalaze se na donjem linku. http://www.split.hr/Default.aspx?art=9067&sec=330

[bazaalt-blog]

UFOMAMMUT - ECATE (2015)

Prekrasnog naziva, ovaj album talijanskih doom majstora inspiriran je, ili barem nazvan, prema božici Hekati. Ovo ktonsko iliti podzemno božanstvo štovalo se u antici, ponajviše u maloazijskim kultovima.

To je božica koju se naziva trostrukom božicom (triple goddess), a u New Age religijama se povezuje uz tri faze života – mlado, zrelo i staro doba. Hekata se u antičkoj umjetnosti prikazivala kao mlada žena, najčešće gola te kao trostruko biće (s tri tijela). Jedna od figura bi najčešće na čelu nosila mladi mjesec, simbol novog života i noći, odnosno preporoda nakon smrti, ako možemo tako protumačiti. Također, Hekata je prikazivana i s bakljama koje su pokojniku trebale osvijetliti put u podzemlje, pa tako Hekata u povijesti umjetnosti postaje i Hekata lucifera, odnosno svjetlonoša. Kao podzemno božanstvo, vezuje se uz pogrebne običaje  ali i uz podsvijest, odnosno svijet snova i noćnih mora. Djelovanje ove noćne božice najavljivao je pseći lavež, pa su je često prikazivali u pratnji pasa.

Više o Hekati u povijesti umjetnosti na: https://www.academia.edu/s/94eb6876f4/limc-hekata-prijevod

A sada na Ufomammutov album:

Iako je izdan još 2015. godine, nije nikad kasno za recenziju. Čak naprotiv, uvijek ću se vraćati starijim albumima kako bih im se dublje posvetila. Ecate je talijanizirani naziv za božicu Hekatu, a istoimeni album se otvara s naslovom “Somnium” – lat. san. Sam naziv je očito promišljeno odabran, jer, kako je ranije objavljeno, Hekata svojim noćnim djelovanjem upravlja snovima i noćnim morama.  “Somnium” započinje meditativnim introm koji prožimaju distordirani zvukovi, zujanje tranzistora i svemirskih letjelica, a uz primitivni bubanj se meditacija pretvara u agresivne zvukove ništavila. Prisutne su natruhe ljudskog govora i buke nalik zavijanju mase prokletih duša. Distorzirana gitara koja bruji uz bubanj I kontinuirani tranzistorski kaos. Meditacija se nastavlja...Pola sekunde tišine. Tada glavnu riječ preuzimaju masni riff i bubanj, uz povremenu pratnju ljudskog glasa kao s televizijskih prijenosa političkih govora ‘60-ih. Povremene zavijajuće duše. Povremeni efekti svemira. Smirivanje. Usporavanje. Prašenje činela. 

Prisutna je konstantna promjena, uz suptilne prijelaze.”Somnium” sad vode bubanj s plemenskim ritmom i prigušeni gitarski riff. Pojavljuje se novi zvuk, napjev izobličenih vokala, melodičan i poput šapta. Vraća se meditativna linija, koja se pretapa u agresivnu dionicu s efektima koji warpaju zvuk i s konstantnim riffom, izobličenim krikovima i postojanim bubnjem kao najstabilnijim elementom koji stvar drži u cjelini. Sve se u jednom trenutku prekida s fadeanjem. 10 minuta prošlo je brzo kao 3.

“Plouton” – Pluton je rimski bog podzemlja, a Ufommamut ponovno tematski odabire nazive za svoje skladbe. Gitarski riff uvodi stvar, zvuk se prepoznatljivo warpa, a vokal kratko uvodi nove elemente. Bubanj drži ritam, efekti ne prestaju, a zvukovi koji daju pečat svemu su poput zvukova uzlijetanja aviona ili paljenja strojeva. Drži se konstantna agresivna ravnoteža svih instrumenata te se jedva može razaznati vokale. Vokal se prekida i počinje instrumentalni dio koji se postepeno ubrzava dok sve skupa ne utihne.

“Chaosecret” započinje laganim udarcima po bass bubnju i činelama, koje nadopunjuju efekti, stvarajući osjećaj vožnje kroz svemir i svijest. Lagana mikrofonija nagoviješta novi dio stvari: uvodi se distordirani vokal, koji gotovo zvuči kao ženski, i kao da je snimljen unatrag, instantno me podsjećajući na Lynchevske momente istraživanja snova i podsvijesti. 

Sve zvuči kao težak san. Bubanj je nepromjenjiv, riff također. Vokal prati harmoničnu liniju, a efekti su pritajeni i postiže se dojam kao da glazbu slušamo iz unutrašnjosti međusvemrske letjelice. Tek nakon 5 minuta se gitara čini glasnijom, a bubanj agresivnijim, nametljivijim. Zvuk je postao čišći i prizemljeniji. Vraća se vokal koji podsjeća na onu stranu svijesti koja se uvijek probija, čak i kroz najrazumnije trenutke.

Novi moment, kao skroz nova stvar - bubanj postaje masna pratnja gitarskom riffu koji priziva želju za viskijem i guranjem pred binom. Svaki dio djeluje neizmjerno jednostavnim jer su nepogrešivo usklađeni. Sveprisutni efekt svemirskog pištanja ne posustaje. Vokal dere paralelno s gitarskim riffom. Prekrasan riff s manje distorzije, do boli je jednostavan ali svemu pridaje neki nostalgični prizvuk. Bubanj uvodi prijelaze koji najavljuju njegovo odustajanje i monumentalan završetakj.

“Temple” se nastavlja na smetnje s kraja “Chaosecreta”. Usporeni riff popraćen je teškim bubnjemi  mumljanjem vokala, poput govora političara iz konzerve. Pauza za uhvatit zrak. Dok zvuk lagano krči, bubanj mazi činele. Ulazimo u ritmičku mazaonu, polaganu, a tešku i mučnu. Sve se stišava osim distorzije. Uključuje se sanjivi vokal, a zatim i bubanj. Povremen dodatak ogrezlog vokala prekida meditaciju koju induciraju instrumenti. Tihi trenuci u kojima bi ritam trebao biti u fokusu popraćeni su distorziranom gitarom koja nikad ne spava. Kaotični trenuci, koji jesu ritmični ali toliko slojevito nabacani, prekidaju se probijanjem vokala. 

“Revelation”, udarnog imena koje nesumnjivo podsjeca na Stari zavjet, stvar je koja počinje - pogodite – efektima koji podsjećaju na zvuke svemira. Ambijentalni intro ubacuje nas u trans, a klavijatura je također pod utjecajem svemirskih rippling smetnji. Gitarski akord se pojavljuje niotkud, a zvuči gotovo akustično. Nameće se i pridružuje zvucima svemira.

Vokal, šapat, kao zvuk misli unutar glave. Tišina. Savršena introspekcija.

“Daemons”: demoni, progone nas u snovima, ono su po čemu ćemo zapamtiti album. Stvar se uvodi krasnim riffom, kojem se priključuje bubanj koji prati ritmičku liniju gitare. Agresivna simbioza koja repetitivnošću stvara ovisnost. Smiruju se, a priključuje im se svemirski efekt, koji je sveprisutan na albumu i igra se sa psihom. Zajedno, spajaju se s gotovo crkvenim vokalom. 

Očekujem nešto novo. I dobijam novo. Bubanj razbija ujednačenost, a pojavljuje se i "političar iz konzerve”. Bubanj uvodi skroz novu dionicu te uništava činele i snare. Sve se povezuje u jednu bučnu masu, a tada se sve naglo utišava osim gitare. Distorzija vodi glavnu riječ. Njen solo trenutak prekinut je uključivanjem bubnja i efekata na klavijaturi. Vokal koji zaista zvuči demonski vrišti u borbi za glavnom riječi, i uspijeva se probiti kroz tešku distorziju.

Trenuci mira se izdužuju i polako warpaju efektima, a onda se počne voziti svemirsko-klavijaturnim zvukom. Nakon duge vožnje, osjeća se zasićenje i zamor, kao nezaustavljiva instrumentalna linija. Bubanj i klavijatura se utišavaju. Ostaju samo screechanje, mikrofonija i klavijaturni efekt. Klavijatura svira nježnu melodiju kao sablasnu uspavanku u vječni san. Efekti svemira su i dalje tu, dok se sve polako utišava i ostavlja slušatelja s osjećajem kao da ga je pregazio čitav svemir.

5/5

[bazaalt-blog]

Ženski glas Dade: Umjetnice koje su obilježile dadaizam - Ziher.hr

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

Pokret koji je preispitivao sve javio se na samom početku 20. stoljeća u Zürichu u Švicarskoj. Dadaizam se kao umjetnički pokret uvukao u književnost, slikarstvo, glazbu te je ostavio svoje tragove u gotovo svim medijima i umjetnostima. Bio je snažno oružje u rukama umjetnika kojim su se borili protiv stvarnosti Prvog svjetskog rata i naglašavali besmisao u koji je civilizacija propadala.

Umjetnici su se prvotno okupljali oko kafea Cabaret Voltaire iz kojeg je proizašao i kultni časopis Dada. Naglašavali su apsurd koji se nalazio u svemu. Negirali su autoritet i smisao te su umjetnošću napadali konvencije koje je nametao Zapad. Ovu kreativnu pobunu pretežno su predvodili umjetnici, ali kao što se pokazalo i u prethodnim razdobljima, margine skrivaju i ženska imena koja svakako zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad. Prisjetili smo se žena koje su uvelike utjecale na razvoj nadrealizma i apstraktnog ekspresionizma, a red je došao i na dadaistice.

Beatrice Wood i druženje s Duchampom

Želeći utišati mladenačku pobunu svoje kćeri, roditelji Beatrice Wood poslali su je u Pariz gdje je studirala umjetnost. Ondje je stekla umjetničke vještine koje su dodatno pripomogle da njezin talent ugleda svjetlo dana. On joj je pripomogao da stekne Duchampovo prijateljstvo te joj je osigurao pozivnicu da sudjeluje na izložbi koju je The Society of Independet Artists organiziralo 1917. godine. Osim toga, zajedno je s Duchampom i umjetnikom Rocheom pokrenula časopis The Blind Man koji je javnost informirao o umjetnosti koja se velikom brzinom s margine primicala središtu društvene pažnje.

Pionirka dadaističke umjetnosti u Švicarskoj

Sophie Taeuber-Arp studirala je tekstilni dizajn te je najpoznatija po svojim uljima i skulpturama. Arp se osim vizualnom umjetnošću bavila i plesom koji je izučavala kod najpoznatijih švicarskih koreografa. Ona je svojim znanjem stvarala apstraktne kompozicije koje je ostvarivala tijelom. Njih je upotpunjavala bizarnim kostimima koje je izrađivala zajedno sa suprugom Jeanom Arpom.

Berlinska Dada i Hannah Höch

Hannah Höch njemačka je umjetnica koja je dadaistički glas formirala u doba Weimarske Republike. Surađivala je s tada najpoznatijim umjetničkim imenima poput Hausmanna i Grosza. Bila je jedna od prvih umjetnika koji je fotomontažu uvrstio kao tehniku kojom stvar svoja djela. Höch je svojom umjetnošću skretala pažnju na pitanje položaja žena u društvu. Šokirala je javnost, postavljajući pitanja o kontracepciji i stvarima o kojima žene do tada nisu smjele govoriti u javnosti.

Elsa von Freytag – Loringhoven, ekscentričnost njemačkih korijena

Umjetnica porijeklom iz Njemačke, Elsa von Freytag – Loringhoven u ranim je godinama 20. stoljeća šokirala američku i njujoršku scenu, vodeći se principima dadaizma. Ova je ekscentrična umjetnica izrađivala neobične asamblaže i kolaže, ali isto se tako bavila književnošću i modom. Na ulice New Yorka donosila je svojom ekstravagantnom pojavom dadaističku umjetnost. Kombinacije poput grudnjaka od limenki juhe, šešira ukrašenih žlicama ili suviše obnažene pojave prkosila je zakonima i navikama društva. Bila je bliska prijateljica Duchampa. Prema nekim navodima upravo je ona zaslužna za ideju jednog od najpoznatijih modernističkih djela, slavnu Duchampovu fontanu.

Ella Bergmann-Michel i konstruktivistički crteži

Ella Bergmann-Michel bila je supruga poznatog umjetnih Roberta Michela. Ovaj je umjetnički par organizirao razna okupljanja dadaističkih umjetnika u svom domu blizu Frankfurta. Bergmann-Michel stvarala je apstraktne i konstruktivističke crteže koje je poistovjetila s mehanizmima civilizacije. Na taj je način ukazivala na loše stvari koje se spremaju ljudskom rodu. Njezin je rad dugo vremena ostao nepoznat. Tek je 1980ih kada je otkriven u starom mlinu, njezinom domu tijekom 20ih godina.

Prikriveni glas feminizma Clare Tice

Ime Clare Tice na umjetničkoj sceni pojavilo se već u prvom desetljeću 20. stoljeća. Postala je poznata kao žena koja crta žene. Njezini su erotični prikazi ženskog tijela privukli pažnju te šokirali moralnost tadašnjeg društva. Međutim upravo su joj oni osigurali mjesto na tadašnjoj sceni te ju uvukli u društvo modernističkih umjetnika. S vremenom je pala pod utjecaj dadaizma te se njezina djela pojavljuju u dadaističkom časopisu The Blind Man. Nedugo nakon toga sudjelovala je i na izložbi avangarde koju je organizirao The Society of Independet Artists. Svojim je radom svakako podigla svijest o feminizmu koji je sve više jačao i formirao svoje mjesto u društvu.

[bazaalt-blog]

Baza alternativne kulture

Baza alternativne kulture blog je o umjetnosti, o riffovima, o postmoderni, o panku i metalu, o neokapitalizmu, o nihilizmu i cinizmu, o nadi i lažnoj nadi, o uzaludnim borbama, o modi, o mačkama i psima, o meni i tebi.

U nedostatku bolje ideje za rješavanje dokumentiranja i arhiviranja zbivanja na splitskoj/hrvatskoj/općoj alternativnoj kulturnoj sceni, pokrenut je blog Baza alternativne kulture. Baza alternativne kulture je multimedijalna riznica s video, foto, audio i tekstualnim materijalima koji prate underground pokrete u umjetnosti, glazbi, noćnom životu i općenito kulturi mladih (i onih ne tako mladih). Potaknuta zamrlom pank kulturom u Splitu i tromošću splitskih mladica, osjetila sam neutaživu žeđ za malo dobrog starog revolta i anarhije. Krećući se u krugovima afirmiranih umjetnika na radnome mjestu, a u slobodno vrijeme volontirajući u splitskoj Kocki i krojeći programe za mlade, potičući neafirmirane umjetnike i muzičare, shvatila sam da je došlo do nekakve prevratnice ili, još bolje rečeno, slijepe ulice na putu za buđenjem davno uspavanih mladih buntovnika i intelektualaca. U nekoliko posljednjih godina, kao da je i posljednji mladi panker postao narkomanski snob. Narkomanski snob, da. To je onaj koji želi biti u krugu boljih i iskusnijih narkomana; onaj koji ne zna ništa ni o čemu, a želi biti netko i nešto, u krugu nikoga i ničega. Bilo me strah da sam zapravo ja ta koja se promijenila, ili zapravo ostala ista, i da sam zapela u nekakvom crvotočnom nostalgičnom bluesu koji je karakterističan za žene u srednjoj dobi. Međutim, nisam ta osoba, bar ne još.  Rijetko kad se ispune prvi redovi na koncertima u Splitu. Generacije koje izlaze na partyje, i isključivo na partyje, sa svakom sezonom izgledaju sve mlađe. Ne jer sam ja svake godine starija, već jer zaista svake iduće godine iz nesvijesti moram buditi sve mlađe cure i momke.  Masovno pohođenje elektronskih partyja po meni nije vezano uz glazbeni ukus publike niti interes za ono što stoji iza toga (rad, rad i rad), već primjećujem kako se svaki party koristi kao izlika za izdrogirati se do neprepoznatljivosti i do osjećaja prevelikog srama za krenut kući, sve dok subota ne postane nedjelja, a nedjelja ponedjeljak. I tako iz vikenda u vikend. Mladi, oni među najmlađima, ne traže oduška u vikendima, oni vikendom više ne odmaraju i ne zabavljaju se, već kao da imaju obavezu obaviti to droksanje i bezglavo muvanje po raznim prostorima s raznim ljudima. To je moj dojam o 2017. godini, i o većini ljudi kojima ću ostaviti mjesto u kojem sam odrasla. Ipak, postoji nada. Sve nade polažem u nekolicinu bistrih glava koje se interesiraju za događanja u svijetu, koje čitaju knjige, preslušavaju glazbu i zapravo ju slučaju - te glave mi daju motiv za svime što radim. Tih par mladih glava koje ne zaslužuju da se njihovi potencijali uguše u tromom životu koji izjeda svih - tih par glava su razlog zašto i dalje udruge pišu projekte i zašto ovaj blog postoji. Da ne budem sebična i da ne glumim inovatora, moram spomenuti ljude koji su bili tu kada sam ja bila mlađa, a kojima trebam zahvaliti što su mi ostavili nešto za što se danas borim i što mi daje smisao. Zahvaljujem onima koji su bili jednako mladi kao i ja, koji su bili jednako mladi kao ovi mlađi od mene, a koji su bili pametni, hrabri i sposobni te ostavili za sobom trag koji je oblikovao tisuće osoba i stvorio tisuće poznanstava i prijateljstava. Zahvaljujem prvenstveno Igoru Mihoviloviću (Guranje s Litice/ Karmakumulator: https://karmakumulator.bandcamp.com/) koji je svesrdno i bez prestanka gurao underground projekte do današnjeg dana, zatim Okiju koji je uza sav svoj temperament uspijevao odgojiti dio nas i, naravno, Maji, koja me se možda i ne sjeća, a koja me prva uvela u svijet ispod zemlje, i iza bine.

BAZAALT je spoj dviju riječi u jednu, ali i iskrivljena riječ koja opisuje kamen koji nastaje pri erupciji vulkana - uzavrela lava koja se naglim hlađenjem stvrdnjava, stvara bazaltni kamen, a naglo hlađenje se dogodilo i mladima, panku i kritici. Taj bazalt, taj crni kamen taloži se na dnu mora, kao što se buntovna i živa kultura mladih istaložila na ekonomsko, obrazovno i kulturno dno.

Baza alternativne kulture blog je o umjetnosti, o riffovima, o postmoderni, o panku i metalu, o neokapitalizmu, o nihilizmu i cinizmu, o nadi i lažnoj nadi, o uzaludnim borbama, o modi, o mačkama i psima, o meni i tebi. Baza alternativne kulture multimedijalna je vreća s multiautorskim sadržajem. Baza alternativne kulture prostor je za okupljanje svega onog što institucije i vlasti zaobilaze.

KD

[bazaalt-blog]

Prisjećam se koncerta održanog u splitskoj Kocki 21.05.2013. godine. Među stotinama bendova koji su protutnjali kroz Kockin podrum, Uhl je jedan od onih koje ću zapamtiti. Makar se ne mogla sjetit imena i morala terorizirat ljude s ‘‘kako se zva onaj blek metal francuski, ono dvoje, ženska mala’‘, sjetit ću se njihovog nastupa.

https://www.metal-archives.com/bands/UHL/3540319664

Njihova pojava na bini bila je gotovo pa smiješna prije nego li su to dvoje štrebera uopće zasvirali. Nisam očekivala toliko brz i nabrijan nastup. Vokal/gitara - cura visine oko 150cm ispleskala je cijelu publiku demonskim vokalima i ne toliko originalnim, koliko sirovim i poznatim black metal riffovima na gitari, a bubnjar, iako bez duple pedale, izlupetao je bubrege i bubnjiće svima u publici do te mjere da je svima bilo drago što zapravo nije imao duplu.

Moguće je da će ovaj bend jednom opet doći u naše prostore, ali u slučaju da neće - ovim putem kažem: Merci.